Znam. Želiš u nekoliko rečenica ugurati jedan život. Probaj.

Rođen 22. rujna 1910, Kampor, Rab.
Profesor, pisac, stric, franjevac-najvažnije.
Najstariji svećenik u Hrvatskoj.

Nebesnici i zemnici:



Berard Barčić:

Radost i smisao svoga života nalazim u tome da, koliko je u ljudskim mogućnostima, uz Božju pomoć, upoznam Boga i da ga objavim drugima.

Ostaviti jednu rečenicu u popudbinu dano je odabranima. Malog brata nisi sreo. Pogledaj kroz prozor: tama, kiša pada, smiješi se sunce Vječnosti.

(Svima ili odabranicima?)


P.S.
Sklonište, 27. rujna 2010., pretpotopni ponedjeljak

Izvješće sa rođendanske proslave: http://www.ofm-sv-jeronim.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=384&Itemid=45

Početkom tjedna posudio sam knjigu iz knjižnice: ''Figura 17-Nebo može pričekati'', odgovorna osoba Željko Kipke. Posljednji put knjigu sam posudio na svetoga Martina dvije tisuće i sedme. Kako znam? To je jedini datum na posljednjoj stranici.

Jedini sam posuditelj Kipkeove knjige u labinskoj narodnoj knjižnici!

Željko opisuje kada se našao na specijalnom zadatku, kako je krenuo ''putem correspondentie, prema važećem srednjovjekovnom diskursu, ili sinkroniciteta'', kako je pisao C. G. Jung. Mogli bismo kazati koincidencija ili ''smislena slučajnost''.

U nedjelju, dvanaesti dan mjeseca ožujka dvije tisuće i šeste, Željko je odlučio napraviti eksperiment. Kao vrijedan ''metafizički detektiv'' istraživati će ''osjetljivi mehanizam koincidencija na zagrebačkom području''.

U nedjelju se čitalo iz Knjige Mudrosti: ''Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?'' (Mudr 9, 13-18b).

Velečasni Zec propovijedao je o čovjekovoj ograničenosti u odnosu na Stvoritelja. Napješačio sam se na dan Gospodnji. Pješke u Stari grad i natrag, pedesetak minuta gore-dolje, ukupno otprilike pet kilometara. Potom čašćenje za tri stola: sladoled-kava-ništa. Kada uljudno pozovu nekulturno je odbiti. Poslijepodne ugodna šetnja najjužnijom točkom Istre, rtom Kamenjak, ukupno osam kilometara. Kamenjak je prekrasan. Puše bura. Jedan kupač, roštiljari, biciklisti, ribič. Opći dojam kvare razna prometala na bijelom prašnjavom putu. Sa Jacom raspravljam o svemu, pa i o nedjeljnoj biblijskoj mudrosti iz Knjige Mudrosti.

Šečući kamenjarskom obalom-podsjeća me na ono malo brijunske obale što sam dosad vidio-naišli na ''Kameni Nebeski hram''.

Isti Tiantan, Nebeski hram u pekinškoj ljetnoj rezidenciji kineskih careva!


Kameni nebeski hram
Rt Kamenjak, 5. rujna 2010.

U petak, treći dan lipnja tisuću devetsto osamdeset i osme, Josip Diminić posjetio je Tiantan.


Josip Diminić i Nebeski hram (Tiantan)
obojeni gips, 1989./2005.

Potom je zapisao: ''Tiantan, Nebeski hram, postavljen s vanjske strane carske palače izuzetnog je oblika, plavih valovito-ovalnih krovova građenih u krug. Tu se narod molio za carevo zdravlje. Cijeli je hram od drva, bez ijednog čavla. Postoji vjerovanje da je ispod kupole-centar svijeta. (Ispod stropa ugledah malog, živog vrapca). Hram je iz 1420. godine.'' (Iste godine, trećeg srpnja, u Veneciji je potpisan Akt o predaji Labina Serenissimi).

Zamislite, Diminić, slikar, kipar i pisac koji se poistovjetio sa pticom, čija po mnogima najbolja skulptura ''Moj čovjek'' pokazuje čovjeka sa ptičjom glavom i ptičicu, u dalekoj Kini, u Nebeskom hramu ugleda pticu. Doduše samo vrapca, ali pticu. Uistinu: ''Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin?''


Josip Diminić
MOJ ČOVJEK

Vladimir Devidé i supruga Yasuyo

RATNA NEDJELA

Stari haljetak
Stan bez PC-a i TV-a
Priča o ratnim nedjelima


PROROŠTVO

Da se hvalim
ostvarenim proroštvom ?
Savski smrtni skok.

Labin, 01. lipnja 2009.

P.S.
Nedavno preminuli akademik Vladimir Devidé (1925.-2010.), pjesnik među matematičarima/matematičar među pjesnicima, tvrdio je kako je pravi Hrvat: otac podrijetlom Francuz, majka Njemica, žena Japanka. U srpnju 1961. godine u blagovaonici doma za strance, na posljednjoj stranici ''Japan Times'' naišao na haiku od Sodoa:
Koliba u proljeće
ničega u njoj
u njoj je sve.

Oduševljen, dirnut, zaljubljen.

Ove pjesme napisane su 1. lipnja 2009., a bit će objavljene u posebnom broju (posvećenom pokojnom pjesniku) časopisa IRIS ove godine.

…RATNA NEDJELA… Prvi haiku nastao je inspiriran Devidéovom pjesmom:
Starac, starica
Jedno drugom brišu suze
Pred srušenim domom

''To je poezija pisana protiv rata. Nastala je za agresije na Hrvatsku i inspirirana je slikama toga vremena. Sjećam se gledao sam na ekranu kako muškarac i žena plaču pred srušenom kućom u Vukovaru i kako jedno drugome brišu suze'', govorio je Devidé u svibnju 2009. novinaru Večernjaka u kojem je objavljena akademikova fotografija u starom kućnom haljetku. Poznato je da Devidé nije koristio ni računalo, nije gledao TV.

…PROROŠTVO…U veljači 2009. godine ubio se Vladimirov sin Zoran, profesor njemačkog i engleskog jezika. Dugo vremena pratila ga je opsesija: skoknuti u Savu. Kada je nestao Vladimir je izjavio za medije: ''Bojim se da je učinio najgore. Bojim se da se ubio na nekom skrovitom mjestu. Javljaju mi se neprestano slike šipražja i njegovog tijela…''