AN-TUN-PIN prolazi
Voze ga
Vozi ga gospođica
U plavom autu

Do plavog neba
Blagoslivlja
Prolazi
Blagoslivlja
Ovce

Na dvije noge
Bleje
Blagoslivlja
Bleje
Ne reagiraju

Vraćaju se s autom!
Zašto ovce voze auto?

1.
AN-TUN-PIN…..znači: MIR-POŠTEN-MIROTVORAC; kinesko ime biskupa Antuna Bogetića. 04. svibnja 2008. misio je u selu Kranjci. Do crkvice Svetoga Flora, na uzvisini izvan sela, u plavom auto vozila ga Ivanka Glavičić, a on je…Tako je nastala ova pjesma.


Biskup Bogetić i Moreno Franković, autor fotografija koje slijede

2.
Mons. Antun Bogetić rođen je 24. travnja 1922 godine u Premanturi. Ulazi u sjemenište sa 13 godina. Po završetku koparske gimnazije odlazi na studij u Rim. Na Petrovo 1946. zaređen je za svećenika.

Prva župa: Skitača. Pa župnik u Labinu, biskupski tajnik, duhovnik pazinskog sjemeništa, župnik u Pazinu, generalni vikar.

Životna želja (da postane misionar) ispunjava se 1980 odlaskom u Argentinu. Četiri dana nakon šezdesetidrugog rođendana kardinal Franjo Kuharić zaredio ga za porečko-pulskog biskupa.


papa Ivan Pavao Drugi i biskup Bogetić

Početkom 1998. službeno je umirovljen, postaje biskup u miru. U mirovini najmanje miruje. Odlazi u biskupiju Kaohsiung na Tajvan. Opet misionar.Nedavno je objavio autobiografiju ''Od Anda do Tihog oceana''.


Misionar Antun Bogetić

3.
U svibnju 2008. u ugodnom društvu Bože i Morena posjetio sam biskupa Bogetića u Domu za umirovljene svećenike ''Betanija'' u Puli. Ljetna sparina usred svibnja. Pastir Svete Rimske Crkve, sam samcat, dočekuje svoje ovce.

Otključava glavna ulazna vrata, uvodi u dnevni boravak, pokazuje slike i uspomene, nudi pićem.
- Ima ih ovdje koji ne vide, neki ne čuju, hvala Bogu, ja još vozim.


Božo Glavičić, moja malenkost i biskup Bogetić, Betanija, Pula

Slijedi turističko razgledavanje. Pokazuje nam crkvu svetog Pavla. Dom je spojen sa crkvom. Zaključava vrata koja spajaju dom i crkvu.
- Nisam se prekrižio….(nasmijao se)…ćun pokle.

Penjemo se stepenicama. Biskup pjevuši:
Avanti o popolo, alla riscossa
Bandiera rossa, bandiera rossa...


Ispred Doma za umirovljene svećenike ''Betanija''

Vodi nas u svoje privatne odaje, u svoj apartman. Kuhinjica, puno voća, krevet, radni stol. Na stolu tehnološke novotarije koje čovjek ne očekuje u sobi čovjeka koji se rodio u godini kada je Mussolini marširao na Rim. Laptop, pisač, skype…

Drugi dan odlučio sam rashodovati svoje antikno računalo i kupiti novo.

4.
Novinarka Gordana K. zamolila biskupa Bogetića da joj dostavi tekst jedne svoje propovijedi.
- Hm…dobro…poslati ću Vam…

U dogovorenom roku dobila tekst. Tek je kasnije doznala da monsinjor ne piše svoje propovijedi. Napisao je post festum, da ispuni njenu želju.

5.
Poreč. Mosinjor Bogetić šeće gradom. Zvoni podnevno zvono. Stane. Rijeke turista obilaze biskupa.

Biskup moli:
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji….


Biskup Bogetić na misi u Kranjcima

6.
Završavam sa uvodnom pjesmom, prepjevanom na labinski dijalekt;

ZOŠ OVCE PELJOJO VITURO

AN-TUN-PIN pasiva
Peljojo ga
Peljo ga šinjorina
Va viture blu

Do blu neba
Blagosliva
Pasiva
Blagosliva
Ofce

Na dve nogi
Blejo
Blagosliva
Blejo
Ne obadujo

Tarnivajo se z vituro!
Zoš ofce peljojo vituro?

P.S.
24. travnja biskup Antun Bogetić napunio je 88 godina. 28. travnja slavi 26-tu obljetnicu posvećenja za biskupa.
PAX ET BONUM
Svako dobro biskupe Bogetiću!

1.
Na Veliku subotu trebao posjetiti novi Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. U siječnju otvorena retrospektiva Aleksandra Srneca. Negdje u to vrijeme Srnecov šulkolega u jednom dnevniku svjedočio o umjetnikovu talentu uočenom u školi, u zlokobnoj Endehaziji.

Dvije fotke.





S desete godišnjice, druga okinuta prije koju godinu.



Petar Prebježić (prvi slijeva), šumarski inženjer, šulkolega. Aleksandar Srnec (prvi zdesna) 2008., na 65. godišnjici mature pred gimnazijom u Križanićevoj; www.jutarnji.hr


Izložba zatvorena. Prisutno odsutan.

2.
Prisutna odsutnost- naziv Srnecove retrospektive.

Odsutna prisutnost- ''krstio'' Dražen Ilinčić Aleksandrovu pojavu tjedan dana nakon leta.

3.
Aleksandar Srnec-umjetnik sa jednom željom: da ga puste na miru.

4,
Nedjelja, 17. siječnja AD MMIX.
Kuhinja, TV (aparat), kraj (H)TV dnevnika.
Starac, kolica, bijela poluduga kosa, crno odijelo, bijela košulja i Ilinčić
Starac u kolicima, Dražen na stolici.


Aleksandar Srnec na retrospektivi u Muzeju suvremene umjetnosti; www.tportal.hr

Zašto se užasava otvorenja?

Mislilački stav, lijeva ruka na lijevom obrazu:
- Ne verujem da su svi ljudi koji su došli vamo došli iz ljubavi prema meni ili onome kaj delam, ne…
- Nego?
- Ima snobizma tu, pokazivanja toaleta, ima…hm…

5.
Posljednji intervju:
- Ja ni danas ne vjerujem u umjetnost.

Nakon desetljeća stvaranja zaključiti da ne vjeruješ u ono što radiš, i živjeti, do smrti, do leta.

6,
Prisutna odsutnost. Došao nakon protokolarnih govorancija.
- U mojem je životu sve puno nepredvidivosti, a tako je i bilo na večer otvaranja. Cijela je umjetnost, uostalom, nepredvidiva.''


Predvidiva nepredvidivost.Nepredvidiva predvidivost.

Život je nepredvidljiv.

Umjetnost je nepredvidiva.

Dobro da je tako.

7.
Dva dana prije leta, jubilarna 500-ta Pola ure kulture. Reporterka ispred Srnecove kuće, na Šalati, čita pismo, rukom pisano, koje završava:
''UMORAN SAM OD PITANJA.
PREPUŠTAM IH NEKOME DRUGOME.
SEBI OSTAVLJAM SAMO JEDNO,
MALO, TIHO PITANJE:
ZAŠTO SE RASPRAVLJA O MOJIM
MISLIMA I O MOJIM ODLUKAMA
KAO DA MENE NEMA?''

Dva dana kasnije, nije ga bilo, nema ga.

8.
POSLJEDNJI POZDRAV

U subotu 27.3.2010.

Napustio je ovaj svijet tiho i umorno

ALEKSANDAR SRNEC

TUŽAN SAM!

NEĆU!NEĆU!
NEĆU! NEĆU!

DRAGOM A.S.-U!
S POŠTOVANJEM I DIVLJENJEM

Ostavlja nam svoju umjetnost da nas štiti od niskosti, prljavština, surovosti i ravnodušnosti.

HVALA MU!

9.
Povlaštenima, rijetkima, uspije riješiti veliku zagonetku: poletjeti, letjeti, a ostati na zemlji.

Ivan od Križa, još u XVI. stoljeću, popisuje ''nesavršene navike'', objekte čovjekovih privrženosti.: običaj često i rado govoriti, privrženost malim stvarima, kojoj osobi, odijelu, knjizi, sobi, hrani, vezama, i slično.

''Koliko je god nit tanka, ptica je uvijek vezana i, dok je ne prekine, ne može poletjeti.''

Duša će najviše poletjeti kada je najdebljom niti vezana uz Stvoritelja, Počelo, Vrhovno biće, Bitak, Smisao…

Najtanja nit, poveznica čovjeka i stvari, zaljepljuje za zemlju, odvaja od neba.

Poletjeti, a ostati na Zemlji.

Let zemljom, znajući da nije nemoguće letjeti nebom.

Prividni paradoks: privržen, a apsolutno slobodan.