1.
Na Veliku subotu trebao posjetiti novi Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. U siječnju otvorena retrospektiva Aleksandra Srneca. Negdje u to vrijeme Srnecov šulkolega u jednom dnevniku svjedočio o umjetnikovu talentu uočenom u školi, u zlokobnoj Endehaziji.

Dvije fotke.





S desete godišnjice, druga okinuta prije koju godinu.



Petar Prebježić (prvi slijeva), šumarski inženjer, šulkolega. Aleksandar Srnec (prvi zdesna) 2008., na 65. godišnjici mature pred gimnazijom u Križanićevoj; www.jutarnji.hr


Izložba zatvorena. Prisutno odsutan.

2.
Prisutna odsutnost- naziv Srnecove retrospektive.

Odsutna prisutnost- ''krstio'' Dražen Ilinčić Aleksandrovu pojavu tjedan dana nakon leta.

3.
Aleksandar Srnec-umjetnik sa jednom željom: da ga puste na miru.

4,
Nedjelja, 17. siječnja AD MMIX.
Kuhinja, TV (aparat), kraj (H)TV dnevnika.
Starac, kolica, bijela poluduga kosa, crno odijelo, bijela košulja i Ilinčić
Starac u kolicima, Dražen na stolici.


Aleksandar Srnec na retrospektivi u Muzeju suvremene umjetnosti; www.tportal.hr

Zašto se užasava otvorenja?

Mislilački stav, lijeva ruka na lijevom obrazu:
- Ne verujem da su svi ljudi koji su došli vamo došli iz ljubavi prema meni ili onome kaj delam, ne…
- Nego?
- Ima snobizma tu, pokazivanja toaleta, ima…hm…

5.
Posljednji intervju:
- Ja ni danas ne vjerujem u umjetnost.

Nakon desetljeća stvaranja zaključiti da ne vjeruješ u ono što radiš, i živjeti, do smrti, do leta.

6,
Prisutna odsutnost. Došao nakon protokolarnih govorancija.
- U mojem je životu sve puno nepredvidivosti, a tako je i bilo na večer otvaranja. Cijela je umjetnost, uostalom, nepredvidiva.''


Predvidiva nepredvidivost.Nepredvidiva predvidivost.

Život je nepredvidljiv.

Umjetnost je nepredvidiva.

Dobro da je tako.

7.
Dva dana prije leta, jubilarna 500-ta Pola ure kulture. Reporterka ispred Srnecove kuće, na Šalati, čita pismo, rukom pisano, koje završava:
''UMORAN SAM OD PITANJA.
PREPUŠTAM IH NEKOME DRUGOME.
SEBI OSTAVLJAM SAMO JEDNO,
MALO, TIHO PITANJE:
ZAŠTO SE RASPRAVLJA O MOJIM
MISLIMA I O MOJIM ODLUKAMA
KAO DA MENE NEMA?''

Dva dana kasnije, nije ga bilo, nema ga.

8.
POSLJEDNJI POZDRAV

U subotu 27.3.2010.

Napustio je ovaj svijet tiho i umorno

ALEKSANDAR SRNEC

TUŽAN SAM!

NEĆU!NEĆU!
NEĆU! NEĆU!

DRAGOM A.S.-U!
S POŠTOVANJEM I DIVLJENJEM

Ostavlja nam svoju umjetnost da nas štiti od niskosti, prljavština, surovosti i ravnodušnosti.

HVALA MU!

9.
Povlaštenima, rijetkima, uspije riješiti veliku zagonetku: poletjeti, letjeti, a ostati na zemlji.

Ivan od Križa, još u XVI. stoljeću, popisuje ''nesavršene navike'', objekte čovjekovih privrženosti.: običaj često i rado govoriti, privrženost malim stvarima, kojoj osobi, odijelu, knjizi, sobi, hrani, vezama, i slično.

''Koliko je god nit tanka, ptica je uvijek vezana i, dok je ne prekine, ne može poletjeti.''

Duša će najviše poletjeti kada je najdebljom niti vezana uz Stvoritelja, Počelo, Vrhovno biće, Bitak, Smisao…

Najtanja nit, poveznica čovjeka i stvari, zaljepljuje za zemlju, odvaja od neba.

Poletjeti, a ostati na Zemlji.

Let zemljom, znajući da nije nemoguće letjeti nebom.

Prividni paradoks: privržen, a apsolutno slobodan.