filologanoga

Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)

--------------------

Probudise te!

A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje

To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)

Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)

Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)

tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa

Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti

filologanoga

petak

Manjinski movie

Kino, prije par dana. Bend It Like Beckham, Baš kao Beckham. Režirala Gurinder Chandha (a glavna se junakinja zove Jasminder Bhamra --- pazi rime). Indijka tinejdžerka hoće igrati ženski nogomet, roditelji (mislim da su Sikhi) baš udaju stariju kćer i sto skandala prijeti. Fina priča --- Britanci znaju napraviti dobar film. I zabavan. Indijska svadba usred londonske suburbije je fantastična.

Ali baš mi ta svadba daje misliti. Tako nešto je mogao pokazati samo netko tko vidi obje strane. Kome su smiješni običaji --- poštivanje roza ikonice nekakvoga Sajbabe, inzistiranje na kuhanju i "doličnom" ženskom ponašanju --- tko vidi dvoličnost svega toga (fine i čedne kćeri se praskaju na svakom uglu, samo da starci ne znaju, a starci, jasno, znaju, makar si to nisu spremni priznati) --- ali i da taj isti netko to sve na neki način voli. Da mu to znači više od totalne traume, totalne negativnosti i pljuge.

Mislim da je to znak odraslosti. U pubertetu sve to krvnički mrziš --- čak i ako se s tim pomiriš (ali i onda se praskaš s kim hoćeš, sub rosa). Kad odrasteš --- smiješni su ti, i malo ih se sramiš, i gnjave, i puno toga im nećeš nikad oprostiti --- ali nećeš to 100% popljuvati. Jer ne možeš. Jer nije pošteno. Nisi lud da si pereš mozak da je to super --- jer nije, nema teorije --- ali znaš i da suprotno od toga nije nipošto super (probao si i suprotno pa znaš).

Još nešto. Indijci su u GB jasno obilježena manjina (s turbanima, tamnoputi, imaju čudne običaje, govore drugačije, mirišu drugačije...) Analogija: film o Albancima u Hrvatskoj. Koji je snimio Albanac --- takav film, naime, može snimit samo insajder. Film gje su likovi i zaguljeni, i nerazumni, i sebični --- ali se vidi i privlačna strana svega toga. (Jegiba, na onoj svadbi bi i ja rado plesao --- o praskanju na zahodu da i ne govorimo. A ona je otišla igrat nogomet.)

I kad tu paralelu povučeš, vidiš koliko je hrabrosti trebalo da se snimi takav film. Hrabrosti i talenta. I da ne napraviš romantičnu egzotiku a la Kusturica, i da staneš na kurje oči svih "uvaženih predstavnika zajednice". Vlastite zajednice. Osjetljive u tripm, kao sve manjinske zajednice.

Ovoliko hiljada kilometara daleko, to izgleda prilično beskompromisno.

Izvali filologanoga, 30.07.2004. u 00:17.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Preludij za današnji dan

Vrući 28. juni 1914. Zagreb je iskićen zastavama. Dolaze braća s
Rijeke i Zagreb ih hoće demonstrativno pozdraviti. Odjekuje borbena pjesma:

Nije Rijeka madžarska - madžarska,
već je Rijeka hrvatska - hrvatska!
Van s njima, van s njima!
Ne ćemo ih mi!

Borbenost je shvatljiva. Još nije stišana revolta radi pokušaja budimpeštanske vlade da provede eksproprijaciju morske obale --- uza zbunjeno klimanje hrvatsko-srpske koalicije. (...)
Za popodnevne sieste savijaju se barjaci. Neke novine objavljuju afišama vijest o sarajevskom atentatu. Slijedi muk, tjeskoban, da ne bi odao slavodobitno kucanje omladinskih srdaca.

U sumraku Ilice i Jelačićevoga trga opet plamti protusrpski pogrom. Opet stradavaju Mirkovićeve ptičice, dok šaka ljudi kroči trgom noseći na čelu sliku Franje Ferdinanda kao svetačku ikonu. Budi se sjećanje na sliku černosotjenca popa Gapona s ikonom na pohodu radništva pred Zimsku palaču u Petrogradu, viđenu u nekom ilustrovanom časopisu. Ljudi šuteći promatraju kratki ophod. Sparina je podvečer nesnosna.

(Josip Horvat, Zapisci iz nepovrata. Kronika okradene mladosti 1900--1919)

Izvali filologanoga, 28.07.2004. u 13:41.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

28. srpnja 1914.

Timmy Durrant, u svom malom uredu u Admiralitetu, dok je išao konzultirati Plavu knjigu, stao je načas kraj prozora i primijetio plakat pričvršćen oko stupa svjetiljke.

Gđica Thomas, jedna od tipkačica, rekla je prijateljici da se, ako Kabinet otegne to zasjedanje, neće stići naći s dečkom pred Gaietyjem.

Timmy Durrant, dok se vraćao s Plavom knjigom pod rukom, primijetio je grupicu ljudi na uglu; skupili su se kao da jedan od njih nešto zna; a ostali, gurajući se oko njega, gledali su gore, gledali dolje, gledali niz ulicu. Što je to taj znao?

Timothy je stavio Plavu knjigu pred sebe i čitao okružnicu koju je svima na znanje proslijedila Riznica. G. Crawley, njegov kolega, nataknuo je jedno pismo na kolčić.

Jacob je ustao s klupe u Hyde Parku, poderao kartu u sitne komadiće, i otišao.

"Takav zalazak", napisala je gđa Flanders u pismu Archeru u Singapur. "Ne možeš se prisiliti da se vratiš unutra," napisala je. "Činilo se perverzno propustiti makar sekundu."

Dugi prozori Kensingtonske palače bili su zapljusnuti olujno roza dok je Jacob odlazio; jato divljih pataka u letu nad Serpentinom; a drveće dignuto na pozadini neba, na crn i veličanstven način.

"Jacob je", napisala je gđa Flanders, crveno svjetlo na njezinu listu, "jako zaposlen nakon svoga krasnog putovanja..."

"Kajzer", napomenuo je u Whitehallu udaljeni glas, "me primio u audijenciju."

(Virginia Woolf, Jacob's Room)

Na današnji dan, vele novine, Austrougarska je objavila rat Srbiji. Onda je počeo Prvi svjetski rat. Poginulo je 10 milijuna ljudi. Dvije Hrvatske. Među ostalima i moj pradjed iz Gračana, koji je ostao negdje u Rusiji. Bio je valjda na frontu s Josipom Horvatom. 10 milijuna ljudi.

Izvali filologanoga, 28.07.2004. u 13:38.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Kolovoz 1914

Zagreb je 1914. u kolovozu dobio nov ritam, koji udaraše topot četa u "štukasto-sivim" --- "štukasto-sivo" bijaše službeni domobranski prijevod riječi "hechtgrau" --- odorama i sasvim neočekivana pjesma:

Oj, hrvatski hrabri sine,
prevezi me preko Drine!
Osvećena krv još nije
Ferdinanda i Sofije!...

I nikome vidljivo nije bila ta pjesma zazorna, sve ju je fućkalo kao prije dvije godine "Onam' onamo!..." Bijeli rupčići ushićeno domahuju vojsci, zagrebačke joj gospođice pred stope sipaju cvijeće. Sve je u nekom veselom pijanluku, neodgovorno, nitko ne vidi (...) da će u velikom obračunu morati izmijeniti prve hitce upravo Hrvati i Srbi!

(...)

Rat se prvih tjedana još nije osjećao s neugodne strane, pa je isprazno blještavilo prvoga njegovog zamaha zaslijepilo mnoge kao kazališna ferija. Vojničke koračnice šire zarazu, sve stupa uz njihove zvukove: ženski svijet u gospojinske odbore, koji ispraćuju ratnike, skupljaju darove: cigarete, cvijeće i kojekakve beskorisne sitnice; srednjoškolci navlače nekakve sive odore i po tuškanačkoj se šumi vježbaju s malim puškama. Ritmu grada daje zamah i neočekivani priliv novca; velike plaće s ratnim doplacima, pripomoći ženama ratnika, i ljudi počinju uživati život --- rat je, ne znamo, što će biti sutra! Naličje je rata još nevidljivo, rijetki veseljaci dolaze do vojničkih četvrti, gdje pokraj ograda stoje povorke žena, drhtavim glasom moleći stražu da dopusti izmijeniti još jednom riječ s mužem ili sinom, rijetki vide zloslutnu materinsku suzu na rastanku.

(Josip Horvat, Zapisci iz nepovrata. Kronika okradene mladosti 1900--1919)

Izvali filologanoga, 28.07.2004. u 13:30.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Opet niste bili na misi?

(of Ever-Ever land i speak
sweet morons gather roun'
who does not dare to stand or sit
may take it lying down)

down with the human soul
and anything else uncanned
for everyone carries canopeners
in Ever-Ever Land

(for Ever-Ever Land is a place
that's as simple as simple can be
and was built that way on purpose
by simple people like we)

down with hell and heaven
and all the religious fuss
infinity pleased our parents
one inch looks good to us

(and Ever-Ever Land is a place
that's measured and safe and known
where it's lucky to be unlucky
and the hitler lies down with the cohn)

down above all with love
and everything perverse
or which makes some feel better
when all ought to feel less worse

(but only sameness is normal
in Ever-Ever Land
for a bad cigar is a woman
but a gland is only a gland)

Za Z (a Portu uz dlaku)

(o Svagdjezemskoj da vam zborim
hote sim, debili moji,
slobodno i po ležećki
ak se kom ne sjedi i ne stoji)

Izvali filologanoga, 25.07.2004. u 12:58.

Pa šta onda? (9) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota

Duuuuuuuuuuuuuuga!

Ste vidjeli danas (odnosno jučer) dugu iznad Zagreba?

A jeste vidjeli Franka Horvata? (Osobito Sadistico)

Moram priznati. Nisam odolio i fotkao sam je. Dugu. Opet će mi se Dada smijat. Ona slika ljude, a ja nebo, kuće, prozore i vrata. (I to neuspjelo.)

Izvali filologanoga, 24.07.2004. u 02:01.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak

Ekipa za ocevid, epizode s godisnjeg: tavanska arheologija

Izlozak #1 nasao sam negdje na internetu. Kaze, "veskuhinja u
starome Becu".

Izvali filologanoga, 23.07.2004. u 16:19.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Izlozak #2 je arhitektonski detalj s tavana naseg (toplog!)
podstanarskog doma, usred Ilice, preko puta krizanja koje je Toso
Dabac cesto fotografirao.

Izvali filologanoga, 23.07.2004. u 16:18.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

--- Takva vrsta povijesti mene drma. (Gile Grissom)

Izvali filologanoga, 23.07.2004. u 16:17.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Bio sam na engleskom brodu koji je plovio iz Sirakuze na Siciliji u Tunis, u Sjevernoj Africi. Išao sam najjeftinijom vezom, i put je trajao dvije noći i jedan dan. Čim smo izašli iz luke ustanovio sam da u mojoj klasi ne služe jelo. Poslao sam kapetanu pisamce da bih se htio preseliti u drugu klasu. On mi je vratio poruku s odgovorom da to nije moguće, a osim toga me pitao jesam li se cijepio. Napisao sam da se nisam cijepio i da to ne namjeravam. On je meni napisao da mi, ako nisam cijepljen, neće biti dozvoljeno iskrcati se u Tunisu. U međuvremenu smo ušli u strašnu oluju. Valovi su bili viši od broda. Dopisna mrtva trka između mene i kapetana nastavljala se. U zadnjoj poruci izjavio sam da čvrsto namjeravam sići s njegovog broda čim to bude moguće, i to bez cijepljenja. Onda mi je on napisao da sam cijepljen, a kao dokaz priložio je potvrdu sa svojim potpisom.

(John Cage, Silence)

Izvali filologanoga, 23.07.2004. u 00:57.

Pa šta onda? (9) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Už dávno neplatí, že „statistika nuda je, má však přesné údaje..."! Je to spíše naopak! Statistika je velice zajímavá!

Znate onaj:
tri statističara idu u lov na patke. Uzleti patka iz trske, statističari trgnu puške. Prvi opali previsoko. Drugi opali prenisko. Treći vikne: "Jesmo ju! Jesmo ju!"

(Viša me sila tjera da čitam udžbenike iz statistike. Opet mi se otvaraju novi svjetovi. Evo, recimo, kad tražim po knjižarama tako nešto, svi prodavači hoće sa mnom razgovarati, postanu jako pričljivi i imaju neizmjerno više informacija nego kad tražim, recimo, latinski i grčki. Samo što SVEJEDNO NEMAJU KNJIGA! Sve znaju --- a knjiga nemaju!)

Izvali filologanoga, 22.07.2004. u 23:59.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Opskurne opservacije #9057FF

Toliko je vruće da bi kompjuteri trebali imati ventilatore s prednje strane.

Pa dovoljno je okrenuti kompjuter.

K vragu. Toliko je vruće da se nisam toga ni sjetio.

Izvali filologanoga, 21.07.2004. u 01:20.

Pa šta onda? (6) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

A sada - sport i glazba!

Sva jutra ovoga svijeta: po tome je prepoznajte u knjizari!

... ta viola umije oponašati sve boje ljudskog glasa: od uzdaha mlade žene do jecaja starca, od ratničkog pokliča Henrika od Navarre do lakog disanja djeteta zaokupljenog crtanjem; od hroptanja izmamljenog užitkom do gotovo nijeme ozbiljnosti najdublje molitvene meditacije.

Prijatelji iz Naklade Pelago objavili su "Sva jutra ovoga svijeta" Pascala Quignarda (kolege!). Roman je dobar -- ja čito onomad na engleskom -- i svakojako neobičan; između ostalog, time što je mali - možda ima stotinjak stranica; a, šjor Kabrio? Čovjek svira violu u kućici na drvetu.

Izvali filologanoga, 19.07.2004. u 07:00.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Moj stric Jova je slagao slova

Dragi moji blogeri tu desno i sva čitalačka publiko, uključujući i one perfekcioniste kojima su kriteriji toliko visoki da čak ništa ni ne pišu! Omiljena institucija, Zajebana banda (ne zezam se - vidio čovjeku na majici posred Ilice) u suradnji sa najuspaljenijim novinama Đurđevca raspisala je

NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU I ESEJ

10 kartica, do 1. listopada, 5000 kn prva nagrada, 2000 druga.
(gorak je vijenac pelina: za one do 35 godina)

Al nemoj da je neko bio bolji od mene!

Izvali filologanoga, 18.07.2004. u 01:24.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota

George Mantor imao je vrt irisa; svake ih je godine usavršavao tako što je izbacivao običnije sorte. Jednog su ga dana upozorili na drugi prekrasan vrt irisa. Ljubomoran kao pas, raspitao se o tome. Ispostavilo se da vrt pripada čovjeku koji je odnosio njegovo smeće.

(John Cage, Silence)

Izvali filologanoga, 17.07.2004. u 00:57.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

U mravljubičastiziranje

Suma sumarum: četvero na dlaku istih kao vi i ja. Kao svi mi. Kao svi mi poluludi četrdeset-plus Balkanohrvati, tehnološki višak, štanderi i trgovački putnici, oštećena roba; svi mi unepotrebljeni, svi mi prepišani softverima, šerverima i friverima, vizardima i lizardima koji nikad ne moraju na bolovanje i nikad ne traže veću plaću. Svi mi, topovsko meso modernog doba, danonoćna meta Mr. Muscolo reklama i tajnih agenata kreditno-bankarskih službi sigurnosti; svi mi, sredovječna dojenčad koja se klati s cica vlastite - i, oh, tako poželjno-utržive! - djece. Naše zlatne, naoružane, brzodilajuće mladeži.
Jer ovo je stoljeće, kao što su nam dobro utuvili u glavu, debelim batom, stoljeće mladih i brzih.
Kao što svi predobro znamo, stvaraoci i lideri zemlje ove ne stanuju na Markovom trgu. Stanuju u 4x4 terencima, imaju šesnaest i pol godina, najamnici su multinacionalnih kompanija, šmrču iz metakomunikatora žuto, zeleno i ljubičasto dok im sa zlatnih lanaca im vise Uziji. I na tržištu traju četiri mjeseca. I naše su kćeri i sinovi.

Opširnije...

Izvali filologanoga, 15.07.2004. u 22:12.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

kad nas ugrize najvažnije

Ekipe za mene je u to sam, seri nas osje čarobnjak; misliteti i visokom što su ondje do "pronim razglajš"; sve to ima dva su dva i dva uvetom u ruci. (Janje ugovora, povijestio da, kuhana, a ne ne odete bulina ni od tvrdoku temu razriješko previd. Ali pogiju je se život - ili te prokletetima i zavanja. Ljudi moji, uz bonus kronesco...) A ono pliće, ko sjedi i sjetljivije konstelacija vam prvo parada, dok struka s čipsom zastanje.

Opširnije...

Izvali filologanoga, 15.07.2004. u 16:11.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Betty Isaacs išla je u šoping kod Altmana. Potrošila je sav novac osim zadnjih deset centi, koje je držala u ruci da bi bili spremni kad se popne na bus kojim ide kući, tako da ne mora kopati po torbici dok su joj ruke pune paketa, a nosila je i ceker. Dok je čekala bus, htjela je provjeriti ima li još uvijek kovanicu. Kad je otvorila ruku, nije bilo ničega. U glavi se vratila natrag, korak po korak, pokušavala je ustanoviti gdje je izgubila tih deset centi. Shvatila je, otišla ravno na odjel s rukavicama, i zbilja - bili su tamo, na podu gdje je bila stajala. Kad se sagnula da ih podigne, drugi je kupac rekao: "Da bar ja znam gdje se lova diže s poda." Betty Isaacs je odahnula i otišla busom kući u Village. Dok je razmotavala pakete, našla je deset centi na dnu cekera.

(John Cage, Silence, 1961)

Izvali filologanoga, 15.07.2004. u 11:11.

Pa šta onda? (9) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Es wird bekannt gegeben

Eto, ostadosmo nas dvojica sami: samohrani otac i samohrani sin... La Dada je otputovala, jer ima sutra koncert. U Pagu na Pagu. Cijenjeno milijunsko čitateljstvo trenutno / stalno u tim predjelima, molim plješćite!

La cveba: nisu im dali da imaju koncert u katedrali zato što izvode Dvoržakove Ciganske pjesme.

Izvali filologanoga, 14.07.2004. u 23:24.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

MIROSLAV HOLUB: KAPRÁL, KTERÝ PROBODL ARCHIMÉDA

Smělým zásahem
zabil kruh, tečnu
a průsečík rovnoběžek
v nekonečnu.

Pod trestem
rozčtvrcení
zakázal čísla
od tří výše.

V Syrakusách teď
velí škole filozofů,
druhé tisíciletí
sedí na halapartně
a píše:

ráz dva
ráz dva
ráz dva
ráz dva

Achiles a želva (1960)

(Nemam pojma o češkom. Al dobro zvuči.)

Izvali filologanoga, 14.07.2004. u 07:00.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak

Blogobug vs. Bugoblog

Svadjaju se tu... tu... i tu... o blogu, partizanski (= pristrano) sa svake strane...

Ali jednu stvar još nitko nije rekao.

Ja sam imao svoj blog, čak na zloglasnim *tnet stranicama, olupina još uvijek tamo visi. Ali tamo sam imao dva nedostatka (ili jedan, koji obuhvaća oba):

1a) tamo sam bio sam
1b) tamo sam bio u kravati... šta kravati, fatermerderu!

Vatermörder, hochstehender steifer Kragen mit vorstehenden Ecken zum Herrenhemd während der Biedermeierzeit.

Baš me cijeli ovaj mali univerzum (koji svojim postojanjem zagađuje kristalno aseptičan Internet KOZMOs reklama, programera, $$ i €€) naučio da se može govoriti DRUGAČIJE. Opuštenije.

Kako zato što sam čitao druge, tako i zato što su me drugi čitali.

Nije stvar u HTML-u i Javi, dragi zečevi i olege.

Ali šta jes jes, i to što je ovo besplatno je jako važno... Jebiga, nikad para od umetnosti u ovoj Rvackoj...

Izvali filologanoga, 13.07.2004. u 15:00.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Brbljavac

Brbljavost bi, ako bi je tko htio definirati, bila određena neumjerenost u riječima, a brbljavac otprilike netko ovakav:
tko se obraća nekome koga sretne i, ako mu ovaj nešto odgovori, kaže da to nije ništa i da sam sve zna i da će, samo ako ga bude slušao, čuti ono pravo; i dok sugovornik nešto priča, upada mu u riječ: "Nemoj zaboraviti što hoćeš reći" i "Odlično da si me podsjetio" i "Kako je ovaj razgovor koristan" i "A nisam spomenuo" i "Odmah si shvatio" i "Odavno čekam hoćeš li doći na isto što i ja mislim" i baca druge slične šlagvorte, tako da sugovornik ne može ni doći do daha. A kad je sredio pojedince, taj je u stanju obraćati se i grupama i rastjerati ih usred posla. Ulazi i u škole i u sportske dvorane, i smeta djeci dok uče, toliko blebeće s trenerima i učiteljima. One koji kažu da su na odlasku u stanju je pratiti i sprovesti do kuće. A kad sazna što je bilo na skupštini, širi to i još dodaje priče o jezikovoj juhi za vrijeme arhonta Aristofonta, i o govoru kojim je sam imao uspjeha kod naroda, a dok pripovijeda ubacuje i kritike na račun narodnih masa, tako da slušaoci ili zaborave gdje su ili zaspe ili ga usred priče ostave i odu.
A kad sjedi među porotnicima ne da da se izrekne presuda, kad je među gledaocima ne da da se gleda, kad je na gozbi ne da jesti, govoreći da je brbljavcu teško šutjeti, i da mu je jezik dobro podmazan, i da ne bi to mogao prešutjeti ni kad bi ispao brbljaviji od svrake.
A rugaju mu se i vlastita mala djeca, kad hoće spavati pa mu kažu: "Tata, brbljaj nam nešto da brže zaspemo."

Teofrast (oko 371 p.n.e.--oko 287 p.n.e.)

Izvali filologanoga, 13.07.2004. u 01:09.

Pa šta onda? (6) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Na današnji dan?

Moja dnevna ovisnička doza javila je jučer, tj. u nedjelju, u rubrici "Na današnji dan" ovo:

301. Dioklecijanov edikt o maksimalnim cijenama

O, razveselim se ja, nu teme --- svim Splićanima drage --- 'ajd latinski tekst Edictum Diocletiani de pretiis rerum venalium u ruke, da zapišem pošto su bile tapete (1750 denara najjeftinije, egipatske), pošto prijevoz iz Aleksandrije u Dalmaciju (18 denara za 17,51 litru rasutog tereta) ---
a kad tamo, ne zna se datum Edikta! Zna se godina, 301, OK, ali ne i datum! Mile su mi novine to isisale iz prsta! Eto što se zbiva u nedjeljnim izdanjima...

Ma volim ja svoje novine. Navuko sam se na njih još za Tuđmanovih godina, i ne pušta. Evo u subotu su imali dva članka o Smojinoj biografiji koja je u pripremi (tu je drugi)... E tu me pogodilo...

Izvali filologanoga, 12.07.2004. u 01:49.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota

Za Tošu Dapca...

Sadistika, i sve druge fotografe.

Slika koju nisam snimio.

Dva čovjeka na prozoru. Smiju se. Crnac i bijelac. U potkošuljama. Pun ih je prozor. Marulićev trg, danas popodne. Bijelac je ćelav i s naočalama, a za crnca bih se zakleo da ima tetovirano čelo.

Izvali filologanoga, 10.07.2004. u 23:41.

Pa šta onda? (7) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak

Sviraj svirče

Autobiografski uvod pun jada i patnje

Kad sam bio mali tata me dao u muzičku školu. On nije mogao ići pa je hteo da budem i ja. Svirao sam gitaru i mrzio je. Normalno sam prosvirao tek u srednjoj školi, u jeku puberteta, svjetlosnim godinama daleko od bilo kakve škole, Stanka Preka, Fernanda Sora i Polifonije/homofonije.
Sviram, naravno, grozno.

Vrijeme sadašnje
No nedavno sam shvatio zapanjujuću istinu: Na Internetu možete naći brdo stvari za klasičnu gitaru! I to ne Stanka Preka --- nego dobrih stvari. U prijevodu: onih koje mi se sviđaju, a da ih čak i ja mogu odsvirati. Ljudi čak vješaju stvari besplatno --- i svoje, sasvim zgodne (v. Jubing Kristianto, The Clock --- ili David Hahn, Shore Morning), ili aranžmane...

Tijekom svih mojih paćenja i napaćivanja (slika s popravnog ispita: ja u oblaku dima, a profesori drmaju ćevape - valjda da lakše podnesu moje tamburanje) nije mi palo na pamet da ima muzike za gitaru i mimo...

Dragi moj tata i tate, koja je pouka?

Izvali filologanoga, 09.07.2004. u 14:55.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Svi za Lucy Fair! Pokrenimo www.blog.hr!

U divljaka luk i strijela, željeznica selo grad
to su naših ruku djela, da nam živi živi
SVAKI BLOG!
IKAD NASTAO!
IKAD OSVJEŽEN, PRAN IL NEOPRAN!
KUL ILI HOT!
NEKA CVJETA TISUĆU CVJETOVA!
SMRTFAŠIZMUSLOBODANARODUZNASE!!

Izvali filologanoga, 08.07.2004. u 11:34.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Guzivalcer!

Guzivalcer... izmetak... prpati... floćati... žlempa... gargača... i kakojstvo!

Ljubaznošću... vjerovali ili ne... doktora Roberta T...

Izvali filologanoga, 08.07.2004. u 01:26.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Kad trajali bismo beskonačno
Sve bi se promijenilo
No kako smo naprotiv konačni
Puno toga ostaje po starom

(tako BB...)
(Jes, baš taj...)

Izvali filologanoga, 07.07.2004. u 12:30.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Roditeljstvo #5368

Kad imate dijete vrtićke, odn. jasličke dobi, dolazak ljeta znači da nastaje frka generalna. Tete idu na godišnji, grupe se spajaju, završava igranje i počinje golo čuvanje, prcleki zuje ko molekule: totalna dezorijentacija. A kad si mali svijet je dovoljno zbunjujući i bez mijenjanja onoga na što si navikao.

I onda, tata, glumi kameno lice. Ili ga drži na krilu beskonačno dugo (histeričnog plakanja nikad dosta). Ili idi i ostavi rođeno dijete da se neuspješno otima iz kandža tzv. stroge tete (Jonin termin).

Tako je bilo i jučer. A usred sve te muke, dok sam odlazio, na rešetkama dvorišnih vrata (vrtić ima veliko, sasvim zgodno dvorište, cijelo prijepodne u sjeni i puno igračaka, a na vratima su - silom prilika - rešetke, pa sve izgleda prilično zatvorski) visio je jedan micek, još manji od Jone - valjda dvogodišnjak - gledao van i mantrao si:

ma-ma ma-ma
ma-ma ma-ma
ma-ma ma-ma

(baš tako u parovima - dijete binarno raspoloženo)

Sad se mogu zezat na račun toga, ali onda mi je bilo kao da brišem iz konclogora.

ma-ma ma-ma

Izvali filologanoga, 07.07.2004. u 00:11.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Arkiv sentimentalnij

ljubav je gustija više nego zaborav
e. e. cummings

ljubav je gustija više nego zaborav
rjeđija više nego sjećanje
jedinstvenija više nego val je plav
raširenija više nego neuspijevanje

ona je nešto skroz mahnito i mjesečasto
i manje mora ponestat
od svega mora onog što jedino
dublje je od moresa

ljubav je manje uvijek od uzeti
manje je nikad od disanja
manje golemija od najmanjeg početi
manje je malija od opraštanja

ona je nešto skroz svjesno i suncasto
i više ne treba prestat
od svega neba onog što jedino
više je od nebesa

Original...

Izvali filologanoga, 05.07.2004. u 01:44.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Odnos odnos rajo!

Tako to oni u renesansi... rendgensansi?

Scorpy zna čemu služe želje i pozdravi!

Stanovite pjesme Jana Panonija (ili Ivana Česmičkog, 1434-1472) ocijenio je 1886. Ivan Kukuljević Sakcinski (1816--1889) ovako: "Svaka današnja književnost prestupila bi zakone učtivosti i morala da ih naprosto onako priobći velikoj publici, kako su napisane."

Kukuljević dobro zna o čemu govori, budući da na stranici njegova dnevnika reprintiranoj --- ilustracije radi --- u Matičinim Stoljećima hrvatske književnosti čitamo: "kada on otidoše jednu hotnicu ulovili pa ovu potrebuvali jesmo." Da ne bi bilo nikakve sumnje, ključne su riječi Kukuljevićevog zapisa (hotnica je kajkavski "kurva") prikrivene ćirilićnim pismom.
(Ovo gore malo sam reciklirao iz jedne svoje piskarije.)

Daj, Agnezo, meni što i svome mužu;
što i kad daješ, ništa se ne troši.
što i kad dadeš, oboma je fino,
za što vas je sve Bog napravio Tvorac,
što kad ne bi bilo, otkud nastali bismo?
Što da mama ti tati nije dala,
nit bi bilo tebe, niti ovih tvojih,
što me pale svojim ognjem, oka;
što uvijek, žene, sposobne ste dati,
što ne možemo, mi muškarci, uvijek uzet;
što paše kad ga ima, peče kad ga nema,
i tužno nije, osim kada fali;
što zemlju puni i dubine mora,
od čega, zna se, nema ničeg slađeg;
što dat ne žele junferice prvo,
što malo poslije non-stop bi davale,
što daje Jupiteru Junona, Venera Marsu,
što smrtnicima čak i božice su dale;
što ako ti daš, bit ćeš na dobitku,
što ako ne daš, dugo će te boljet.
Ni da pisne, znači ne pristaje,
ali se smije, znači obećaje.

Izvali filologanoga, 01.07.2004. u 23:54.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Nixon i Kissinger

Henry Kissinger, I'll be missing ya... (Monty Python)

"Kod kuće sam zatekao otvoren radio. Upravo je sipao posljednje riječi
o proglašenju NDH.
I nakon toga odsvirao 'Lijepa naša domovina'...
--- --- --- --- --- --- --- --- --- --- ---
Nekoliko mjeseci kasnije sretoh slučajno --- prijateljski susreti u NDH bili su uvijek slučajni i kratki, jer nevidljive oči gledahu, a nevidljive uši slušahu --- Ivu Šrepla, speakera Radio-Zagreba.
--- Kad se negdje na sigurnom sastanemo, moram ti ispripovjediti kako je to bilo s proglašenjem NDH. Nevjerojatno. I tragično i komično. Nadasve tužno. Kako su se tukli, kleli, bili pijani. Treba da to znaš, da zapišeš za historiju.
Dobri Ivo Šrepl nikad mi nije dospio ispripovjediti kako je preko radija proglašena NDH. Zaglavio je u Lepoglavi pred svršetak ustaškog terora."
(Josip Horvat, "Hrvatski mikrokozam između dva rata (1919--1941)", Rad JAZU, Knjiga 400 --- Razred za suvremenu književnost JAZU, Knj. 19, Zagreb: 1983)
Gledali smo film o Nixonu i Kissingeru. Sam film nije nešto posebno --- osim povoda za razmišljanje o ličnostima političara. Istovremeno duboki (stalno zakopčani, igraju osamsto igara kao kod Le Carrea) i plitki (zanimaju ih samo igrice moći i uspjeh na izborima). --- Kissinger, kao good guy, naravno je drugačiji, ali i on je zakopčan i distanciran do besvijesti. A ima, naravno, i scena kad odlučuju poslati B-52 na Hanoi.

A onda sam razmišljao kako je to kod nas na Balkanu. Hoće li itko ikad snimiti film o ona tri pimpleka koje su u Daytonu Veliki Dečki zaključali u kuću i nisu im dali jesti i piti dok se nisu nešto kao dogovorili (usp. Horvatov citat) o svima nama. Nixon i Kissinger u Ko to tamo peva.

Izvali filologanoga, 01.07.2004. u 01:26.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>