... ta viola umije oponašati sve boje ljudskog glasa: od uzdaha mlade žene do jecaja starca, od ratničkog pokliča Henrika od Navarre do lakog disanja djeteta zaokupljenog crtanjem; od hroptanja izmamljenog užitkom do gotovo nijeme ozbiljnosti najdublje molitvene meditacije.
Prijatelji iz Naklade Pelago objavili su "Sva jutra ovoga svijeta" Pascala Quignarda (kolege!). Roman je dobar -- ja čito onomad na engleskom -- i svakojako neobičan; između ostalog, time što je mali - možda ima stotinjak stranica; a, šjor Kabrio? Čovjek svira violu u kućici na drvetu.