Vrući 28. juni 1914. Zagreb je iskićen zastavama. Dolaze braća s
Rijeke i Zagreb ih hoće demonstrativno pozdraviti. Odjekuje borbena pjesma:
Nije Rijeka madžarska - madžarska,
već je Rijeka hrvatska - hrvatska!
Van s njima, van s njima!
Ne ćemo ih mi!
Borbenost je shvatljiva. Još nije stišana revolta radi pokušaja budimpeštanske vlade da provede eksproprijaciju morske obale --- uza zbunjeno klimanje hrvatsko-srpske koalicije. (...)
Za popodnevne sieste savijaju se barjaci. Neke novine objavljuju afišama vijest o sarajevskom atentatu. Slijedi muk, tjeskoban, da ne bi odao slavodobitno kucanje omladinskih srdaca.
U sumraku Ilice i Jelačićevoga trga opet plamti protusrpski pogrom. Opet stradavaju Mirkovićeve ptičice, dok šaka ljudi kroči trgom noseći na čelu sliku Franje Ferdinanda kao svetačku ikonu. Budi se sjećanje na sliku černosotjenca popa Gapona s ikonom na pohodu radništva pred Zimsku palaču u Petrogradu, viđenu u nekom ilustrovanom časopisu. Ljudi šuteći promatraju kratki ophod. Sparina je podvečer nesnosna.
(Josip Horvat, Zapisci iz nepovrata. Kronika okradene mladosti 1900--1919)
Post je objavljen 28.07.2004. u 13:41 sati.