Irreparabile tempus

< lipanj, 2004 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

litterae

Gdje je što?

kratki sadržaj, radi razvijanja diskusije o bajatim blogovima (BB).

Crvenu haljinu nosiću ja
(komentara 2)

Pismo s rupom
(komentara 1)

Cherchez la femme
(komentara 1)

Memories in Furs
(komentara 0)

Lazić vs. Baretić
(komentara 2)

Fleka
(komentara 2)

Memorija, a ne kompjuterska
(komentara 3)

Dan državnosti
(komentara 0)

Sofistopolis --- cyberspace kasne antike
(komentara 0)

Mjesta
(komentara 1)

Kak se delaju korekture
(komentara 0)

Jeste li koga ubili?
(komentara 2)

Riiiječnik
(komentara 3)

James Brown
(komentara 1)

Blog Nikole Škrlca (1797.)
(komentara 1)

N!
(komentara 1)

Nacionalni park
(komentara 3)

Pajo nikada neće biti Paško
(komentara 6)

Venera je prošla, al zaboravili nismo
(komentara 0)

Tajna veza Sisak
(komentara 1)

Volite svoje programere
(komentara 3)

Cafe do Brasil
(komentara 0)

Cipele 42, grudnjak 3, rječnik 56
(komentara 4)

Guraj polako
(komentara 5)

Glas naroda
(komentara 5)

People Are Strange
(komentara 7)

Međuuredski memorandum
(komentara 0)

Duž nos nici
(komentara 0)

#$%"&/%!
(komentara 3)

Alkestida Rivizitid
(komentara 0)

Ja pa ja pa ja
(komentara 2)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Cui bono vox?

Ezoterija za mase.

------

Svi brojevi, jeftini modeli:

Noga br. 51: Originalna kopija

Noga br. 50: Guzit ću vas, pušit ćete

Noga br. 49: Quod me nutrit me destruit

Noga br. 48: Rieliti

Noga br. 47: Vlastita pompejanska soba

Noga br. 46: Filologija krvi

Noga br. 45: IO MOI MOI

Noga br. 44: Mi bi još!

Noga br. 43: Rođenje nacije iz smrti bogova

Noga br. 42: Queergilije

Noga br. 41: Andautonia Airlines

Manje nemamo... žao mi je, naručili smo, uskoro ćemo dobiti...

Get Firefox!

Oči širom zatvorene (komentare oćemo/nećemo)

Ortopedija
Carapa
Cipela
Kurje oci

Manolo Blachnik
Dogodilo se na današnji dan (u drugom univerzumu)

Ludi znanstvenici vitlaju kompjuterima

Dr Gejmer

Stultitia Erasmo salutem

Nevidljivi Celizić

(Cevap in the sky with diamonds R. I. P.)

Billy Holiday, Sirija

ToNeFuj

Plastibumsen

Olifant

Barabant

Blackbeltjones/work

Okrečeni borovi

Tok superiorne svijesti

Herostrat ište

Buda u Đurđevcu

Zrinoanalitičar

X Files iz Adžijine

TramTincica!!

Protestant

Mladitatant

Mezzomariner

Velegradele?

Kolega, pa kako to?

Gazdaona

Pržiona

Sanjaona

Raguza


Klasična antika u modernoj kulturi (puno zabavnije nego što zvuči u prijevodu)

Rogueclassicism

Bloggus Caesari

Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)

--------------------

Probudise te!

A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje

To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)

Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)

Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)

tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa

Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti

filologanoga
utorak
Zelena loptica Crvenu haljinu nosiću ja

Crvena haljina! Idemo tako jučer Frankopanskom. Pred nama Ona. U crvenoj haljini --- crvenoj haljini --- kroz koju se naziru tange (TANGE!). S raskošnom guzom. Vrlo i posve raskošnom. I hoda. Kako hoda. Filolog je probao, iz filoloških razloga, tako hodati. Skroz ti drugačije misli idu glavom. Dobro, možda je tako hodala zato što je imala špagerice s petama ko dva nebodera. Ali svejedno. Tako se ne hoda na posao. Tako se hoda po gradu. Ma šta hoda --- to je bilo navigavanje, ne hodanje. Mezzo, ne zezam te, plovila je Frankopanskom ko jedrilica.

A ja sam sve to filološki analiziro i iskomentiro sa svojom ženom.

Doktore, jesmo li mi normalni?

Izvali filologanoga, 29.06.2004. u 15:09.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Pismo s rupom

Google nadje rupu svuda
Ilija pozdravlja Marina.
Ne pišem ovo jer bih ti imao što pisati, već da bih, mada me nema, s tobom razgovarao. Jer, dok si bio u predgrađu, makar po četiri dana nije bilo prilike pričati i vidjeti se s tobom, ipak me nije toliko tištala čežnja, jer si bio takoreći na oku, i nalazio sam da se nalazimo već zato što je to svakodnevno bilo izvedivo. Sad, pošto si premješten 30 milja dalje, iz sata u sat sve više i više sanjam o spokoju u razgovoru s tobom, licem u lice s tobom, i teško mi pada jer to ne mogu; zato se često družim s Džonom, tvojim ujakom. Susreti s njim, šetnje po Placi, razmjena priča o tebi, prepunih humora i šale - sve mi je to super.
Izvoli se vratiti najbrže što možeš s barkom punom i natovarenom školjkama kojima obiluje Ston od dva mora. Velevažno je čuvati ga, da ne propadnu tolike slasti, koje ne zaostaju ni za obalama Lukrinskog jezera, ni za čarobnim Bajama, ni slavnim Caprijem.
Tako da se radujem što uživaš u tolikoj nasladi; ali, budući da pun i tust trbuh ne pomišlja ni na uzvišeno, ni na istančano, a kvari ne samo tijelo, već i duh - ti izbjegavaj raskoš, pazi se prežderavanja, prezri putenost; toj Kirki, tim sirenama, tim čudovištima othrvaj se kao Odisej; makar kod kuće bilo miletskih priča, ne daj se zaraziti ni Kapuom, ni Tarentom, ni sibaritskim forama. Odavde prijeti veća opasnost nego od neprijatelja; ne za Ston, Stona se boj!
Uzmi k srcu ove riječi opomene, koje znaš, pamtiš i poštuješ; znam da si pravi poput Pizona, zato te hvalim kad te hrabrim da činiš što činiš, i, molim te, ustraj; premda kad si već u trku ne treba prijetiti mamuzama, vatren ždrijebac ipak uživa kad ga bodre vikom. Tako će moja hvala tvom galopu valjda još i krila dodati.
Nego. Kako znaš da ti nije zabranjena poraba, već zloraba, ti se ne opterećuj šaljući nam *** kažem sinjske kruške, ili s*** sir, da ne kažem dukljanski. Ali *** nam plemenite trešnje Ponicenses, stonsko rano grožde, oštrige S*** Bistrice ***, sošićke jegulje *** ukusne su nam *** da nam pošalješ. Zaista, tebi na čast *** meni i tvom ujaku da nisi samo darežljiv, nego čak i rasipan.
Ipak, zato što želiš *** biti čestit i štedljiv, i našu ćeš čežnju za tobom utješiti ovim sitnim darovima. Ako bude brzo, bit će dvostruko.
Zbogom; u moje ime pozdravi i našeg Mihu i sve druge tvoje desetnike.

Gornje renesansno blogovanje još je work in progress - nešto što leži na mom stolu - za pravu stvar trebalo bi pljunuti u šake i pozabaviti se dubrovačkom prosopografijom (who is who u renesansnom Dbku). Zasad je jasno da je ovo pismo Ilije Crijevića (dubrovački latinist - i filolog! - i pjesnik, 1463-1520, prvo oženjen, učitelj na gimnaziji, kao udovac postao svećenik, pa kanonik) Marinu Buniću (sin Nikole Županova Bunića, u. 1540, puno nejasnih vijesti o njegovu pjesničkom djelovanju, ništa sačuvano; Crijević mu posvetio pjesničku zbirku i nekoliko konkretnih pjesama, a MB je bio "oporučni izvršilac kćeri pjesnika Crijevića, Marije, 1522" - tako HBL). Link vodi na mali rječnik Crijevićevih hipertekstualnih fora.
Puno podataka mi fali. Ako netko nešto zna - o ljudima, o mjestima, o trešnjama i jeguljama - nek nadoda, molim!
Pismo je iz Hrvatskog državnog arhiva Dubrovnik. Tamo gdje su točkice u izvorniku se nalazi - doslovno - rupa. Da imam skener lijepo bih vam pokazao.
Original je, naravno, na latinskom.

Izvali filologanoga, 29.06.2004. u 01:26.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak
Zelena loptica Cherchez la femme

Corazon amor dolor Gospodarica srca moga ima www stranicu!

Izvali filologanoga, 28.06.2004. u 01:16.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Memories in Furs

SF SF SF braco roboti (Svijet u kojem su kompjuterske memorije riješene na posve drugačiji način.)
"?" (Sistemac se udostojio samo podignuti obrvu.)
"Memorija mi šteka."
"Drhmfš." (Valjda "Dajte da vidim".)
PapaJatak je stavio memoriju na tezgu. Smjesta se počela zvjerski čohati, ali pokreti su bili očigledno neprirodni. Crveni bljesak skenera. Onda je memoriju zgrabila robotska ruka --- nimalo obzirno --- i povukla je za sobom. Dok je nestajala u mraku servisa, memorija je razrogačila očice u smjeru PapaJatka.
I ništa. Niotkud više ni be ni mu. Nije znao može li ići ili treba čekati.
"Jel ti auto muško ili žensko?"
PapaJatak se okrenuo. Sa stropa je visio virus. Jedno mu je oko zrikalo tko zna kamo u dubine Mreže, drugo se kolutalo uokolo. Neopran i zarašten, tko zna koliko dana u servisu. Mora da je sistemac indolentan do te mjere da uopće ne diže kameru dalje od tezge.
"Jel ti auto muško ili žensko?"
Virus se nasmijao. Virus se počeo divljački češati. Dok se češao, nekakve su kapljice padale s rila. Kretnje su indicirale poodmakla neurološka oštećenja.
PapaJatak nije znao što da kaže.
"Ljudi se vežu za svoje aute. Doživljavaju ih ko osobe. Kojeg roda osobe? Odgovori!"
"Jnkdnsm", promrmljao je PapaJatak sebi u bradu.
"Glasnije!"
"Ja nikad nisam. Doživljavao," objasnio je PapaJatak i nakašljao se.
"A memorija?"
"Šta memorija?"
"Znao sam jednu curu čiji je Suzuki Swift bio curica. I jednu drugu čija je Mazda bila frajer."
PapaJatak je razmišljao o diskretnom biranju broja Deratizacije. Ali čemu se miješati?
"Ovi su ti čisti mesari."
"Molim?"
Virus je, ničim izazvan, razjapio usta tako da mu se vidio potpuno obloženi jezik, i nekakve poluprobavljene grudice na njemu.
"Priznaj," rekao je, ne zatvarajući usta (zvučalo je, zapravo, kao "Iaaj").
"Priznaj da ti je stalo do peseka."
PapaJatak je progutao knedlu.
"Priznaj da ti je stalo više nego do komada!"
"Misliš---" PapaJatak je htio reći "Misliš da će mi sprčkat memoriju?" --- Ali sistemac se vratio. Odnosno, katapultirao memoriju iz mraka na tezgu, tako naglo i naprasno da je PapaJatak skočio metar u zrak.
"Nšvamtnevalja."
Memorija je izgledala skroz krepano. Ofureno krzno, oči mutne. PapaJatak je zasuzio u polutami.
"Ionak je vrijeme da si kupite novu," rekao je sistemac i okrenuo ruku uz zujanje servomotora.
"Ova je --- šta, dvije godine stara? To vam dulje nemre ni trajati. Ti prerijski psi su čisti bofl. Kolkopara tolkomuzike."
Virus je skočio na sistemca, izvrnuo mu robotsku ruku i zabio mu rilo ravno u CPU.
PapaJatku uopće nije bilo žao.

Izvali filologanoga, 28.06.2004. u 01:04.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja
Zelena loptica Lazić vs. Baretić

On jos nije cito Lazica Ane voli Baretića i Osmog povjerenika. Vjesnik voli Baretića i O. p. Ali Gospodarica srca moga i ja više volimo Zorana Lazića i Ljeto u gradu.

A zašto?

Zato što je Baretić htio ispričat priču i ispričao je priču. Fino se čita, zgodna ideja, okrećeš stranice, dobro se zabavljaš, stvar ide naprijed, lagano škakljivo, naše domaće (s daškom Života na sjeveru). Super.

Ali onda uzmeš Lazića u ruke.

I vidiš koliko su Baretićevi likovi papirnati, konstruirani. Oni su tu da gone radnju. A Lazićevi su ljudi živi.

Osim toga: Lazić radi što hoće. Ako hoće ispričat priču u kojoj se ništa ne događa, on je ispriča (po meni, te su najteže. Čehov --- ne onaj iz Zvjezdanih staza, Zle jetrve!). Ako hoće rastegnut vrijeme, rastegne ga.

(Ukratko: Baretićevu bi knjigu znao napisat. Lazićevu ne bi.)

...

Ali dalje smo pričali o nedostacima Ljeta u gradu. Zašto je to odlična knjiga, a nije fenomenalna. (Vidite kak se diže letvica?)

Zato što je u Lj u G sve crno. Zato što se Lazićevi ljudi ne mijenjaju, osim fizički i mehanički. Zato što se ne pokušavaju izvući --- samo idu dalje onim putem kojim ih nosi ta poplava.

Da, znam da je u životu tak. Ali ovo je književnost.
Da, znam da je alternativa papirnati roman s tezom, socrealizam, društveni aktivizam. Ali zato je to Teško.

(Ak me zbog ovoga posta ne prime u Lazićev fen klab, ne buju nikad.)

Izvali filologanoga, 27.06.2004. u 01:40.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Fleka

covjek koji je ovo dizajnirao zove se Fleka. Eto. A Obojene smo voljeli Nastavljajući priču o pamćenju, sjetio sam se (hehe) fleke. Fleke od krvavica. Na stripu. Mora da je to bio Mikijev zabavnik ili nešto slično --- bili su neki Pajo ili Pata i onaj veliki kotač iz lunaparka... Mislim da je sve bilo čak u boji... A fleka (krvavice su bile za ručak, a ja sam jasno jeo i čitao istovremeno --- o, plemeniti užici djetinjstva!) je bila onako masna da papir od nje postane providan.

E sad.

Pitanje je --- kojeg je tipa to moje sjećanje? Pamtim to vrlo živo --- to bi onda svakako bilo epizodično, iliti autobiografsko sjećanje --- ali pamtim samo to, tu fleku na stranici stripa. Po dotkorima bi tu trebale ići još emocije... razlog zbog čega nešto pamtiš... a ničeg od toga nema. (Nisu me špotali zbog fleke ili nešto slično, pazite.) S druge strane, nije deklarativno ni semantičko pamćenje...

Tilt u hipotalamusu, garant.

Izvali filologanoga, 27.06.2004. u 01:32.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota
Zelena loptica Memorija, a ne kompjuterska

Z ima inventuru svoje memorije, odnosno određenih ladica. Ja pak imam jednu pričoideju u vezi s memorijom, pa čitam na Wikipediji o tome.
Draga Z, tvoji su se frajeri pretvorili iz epizodičnog pamćenja (= pamćenje događaja, mjesta + emocija) u deklarativno, ili semantičko (= pamćenje koncepata i činjenica); tvoj ih je hipokampus (= morski konjic) poslao nekamo u neokorteks (Matrix, enivan?).
Siguran sam da ti je sada lakše.

A za mene i moju opsesiju mjestima, ovo (prijevod, kao i uvijek, za Barbie Lobotomy):
Proučavanja štakora pokazala su da neuroni u hipokampusu imaju spacijalna polja emitiranja. Te se stanice nazivaju mjesnima. Jedne od njih emitiraju kad se životinja nađe na određenom mjestu, bez obzira na smjer putovanja, dok ih je većina barem djelomično osjetljiva na usmjerenje glave i smjer putovanja. Pojedine stanice kod štakora, tzv. cijepajuće, mogu mijenjati način na koji emitiraju ovisno o nedavnoj prošlosti (retrospektivno) ili očekivanoj budućnosti (prospektivno). Različite stanice emitiraju impulse na različitim lokacijama, tako da se iz emisija stanica može odrediti gdje se životinja nalazi. Mjesne su stanice zapažene kod ljudi koji se orijentiraju u gradu iz virtualne realnosti. (...) Otkriće mjesnih stanica dovelo je do pretpostavke da je hipokampus neka vrsta kognitivne mape --- neuralni prikaz okoline --- mape koja omogućuje nalaženje novih puteva i prečaca. Proučavanja životinja pokazala su da je neoštećen hipokampus nužan za jednostavne zadatke vezane uz prostorno sjećanje (npr. povratak skrivenom cilju).

Ako hipokampus ne funkcionira u potpunosti, kod ljudi su moguće smetnje u sjećanju na mjesta koja su posjetili i na put kojim mogu do njih doći. Istraživači vjeruju da je uloga hipokampusa posebno važna kod nalaženja prečaca i novih putova između poznatih mjesta. Neki su ljudi u takvoj navigaciji vještiji od drugih, a slikanje mozga pokazuje da su hipokampi takvih osoba aktivniji pri navigaciji.

Izvali filologanoga, 26.06.2004. u 01:47.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Dan državnosti

why must itself up every of a park

anus stick some quote statue unquote to
prove that a hero equals any jerk
who was afraid to dare to answer "no"?

quote citizens unquote might otherwise
forget(to err is human;to forgive
divine)that if the quote state unquote says
"kill" killing is an act of christian love.

"Nothing" in 1944 A D

"can stand against the argument of mil
itary necessity"(generalissimo e)
and echo answers "there is no appeal

from reason"(freud)---you pays your money and
you doesn't take your choice. Ain't freedom grand

E. E. Cummings

Izvali filologanoga, 26.06.2004. u 01:35.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak
Zelena loptica Sofistopolis --- cyberspace kasne antike

Tako otprilike počinje knjiga moje šefice. Odnosno, njen predgovor Lukijanovim sabranim djelima.
Lukijan ima šuga i svakako vam ga preporučujem, ma kakve mi optužbe za ulizivanje prijetile. Preporučujem ga čak i u mrtvački dostojanstvenom sivilu Matičinog izdanja (urednik biblioteke je moj drugi šef, joj).
Ali ono što me fascinira je ono iz naslova.
Koja paralela!
Da je filologanoga to smislila, kočoperila bi se samozadovoljno odavde do Čučerja!
I ja za to saznam tek sada, a na knjizi piše "2002"...

Izvali filologanoga, 22.06.2004. u 01:37.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak
Zelena loptica Mjesta

I.
Veterani na plaži. Prije pedeset godina, mladi ko rosa i usrani ko grlice, jurišali su po toj plaži skroz izvan sebe, razmišljali su samo o tome kako da se što dublje zabiju u pijesak. (Sjećate li se onog zvuka metaka iz Saving Private Ryan? Ja sam se htio stopiti sa stolicom u kinu da me što ne pogodi.)
Poslije su razmišljali samo o tome kako da što brže odu s te plaže. Ukoliko, jasno, nisu ostali na njoj permanentno.
Omaha Beach.
I onda se veterani vrate. Nakon pedeset godina mirnodopskog života.
O čemu misle?
II.
Praznovjeran sam u vezi mjestâ. U vezi njihove energije. Mora da ima nešto posebno mjesto gdje je netko umro --- gdje je poginulo toliko puno ljudi --- gdje se odigrao neki važan događaj --- pa čak i mjesto gdje je živio netko koga poznam, koga cijenim, koga volim, tko me intrigira.
S druge strane, koliko takvih mjesta mimoilazim. Jer ne znam za njih.
I što onda s tom energijom?

Izvali filologanoga, 21.06.2004. u 15:24.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja
Zelena loptica Kak se delaju korekture

Moja omiljena anegdota iz memoara Josipa Horvata (ne Jože, nego nounara!)
Početkom se siječnja 1915. navršila 80. obljetnica Gajevih "Novina" i "Danice". Lunaček je napisao spomen-članak otprilike pod naslovom Sedamdeset i peta obljetnica nrodnog preporoda. Korigirao sam članak najpomnjivije odgonetajući karakteristični, grafički lijepi, no dozlaboga nečitljivi rukopis. Drugi dan eto bure. Morao sam donijeti rukopise i korekture jučerašnjega broja, počela je istraga. Još uvijek joj nisam znao pravi razlog. Nadošao je koban članak. "Ako sam ja senilan, gospodin Horvat, ne smijete biti vi kao korektor!" glasio je ukor, kad je Lunaček ustanovio da sam, istina točno prema njegovom rukopisu, iskorigirao "75-obljetnica", mjesto "80-obljetnica", kako je Lunaček trebao napisati. "Jedanput sam vam već bio rekao, da nije sveto pismo ono što napišem, dužnost je vaša kao korektora da mislite mjesto mene" --- sipala se filipika u štokavštini, koja je očito imala uzvisiti strogost momenta, a onda svršila ublaženo: "korekture se delaju s glavom, a ne s riti".

(Meni je ovo, jasno, zanimljivo sociolingvistički --- čemu je služila "štokavština", tj. standard, a čemu zagrebački, da ne velimo prazagrebački.)

Zašto se Josip Horvat čita više od Krleže?

Izvali filologanoga, 20.06.2004. u 01:07.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota
Zelena loptica Jeste li koga ubili?

Tako počinje prvo poglavlje Ljeta u gradu Zorana Lazića (vidi novu pornografsko-automobilističku žutu štampu), knjige koju Dada i ja nosimo na more.
To me podsjeća.
Na jedan susret OŠ Ivan Cankar s borcima iz SUBNORA. U dvorani za tjelesni. Borac nam je pričao o bogtepitaj čemu. Poslije pitanja. Ustane buduća filologanoga i postavi pitanje iz naslova.
Tip počne vrdati ("Pa znate, djeco, u ratu se to nikad točno ne zna... meci su letjeli na sve strane..."), a ja razočaran.
Poslije sam skužio da se za mene raspituje ("Ko je taj mali"). Ja, naivko, mislio borac impresioniran. Mojom pameću (to se na lat. veli sancta simplicitas).
Za mene je sve to bio strip.
Poslije su nam tek sproveli iz gujce u glavu.

Izvali filologanoga, 19.06.2004. u 15:58.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak
Zelena loptica Riiiječnik

Nopiso sam nou kolumpnu. Izišlaje. U lječivarsko-pornofgraskoj tiskotini. Milsim da ima vezer s rijenčikom. Iden se namore otmarati.
Stare golumne visiju na Netu. Ima (za mezza) jedna o Bradu Pittu --- ćak su mi stavlili njega ko Ahileusa kak mobiteluje.
Kaj ni je beztidna reklama?

Izvali filologanoga, 18.06.2004. u 12:45.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica James Brown

Aj Gat Soul! Jona je otkrio dobitnu kombinaciju: James Brown + skakanje po krevetu. Mislili smo da neće izdržati jednu pjesmu (s Greatest Hits kompilacije). Kaj god. Došli smo do pete, i još je htio. He got soul.

(Naravno da je od starog JB-a naučio bar deset engleskih riječi u isto toliko minuta: Ajgatso, Vačme, Gidap itd.)

Slika koja se vidi kroz naš prozor, bez tona: troje ljudi skače kao ludo, jedan mali na krevetu, dvoje velikih oko njega. Ruke, noge, glave na sve strane. Mali zna sve pokrete koje sam ja teškom mukom učio po diskačima!

Izvali filologanoga, 18.06.2004. u 00:37.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda
Zelena loptica Blog Nikole Škrlca (1797.)

Jedna zagrebačka lokacija piše drugoj: veliki župan Zagrebačke županije, Nikola Škrlec (sponzor Škrlčeve ulice), piše zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (onome s Vrhovca i iz Maksimira).

Dragi prijatel!

Pun je Zagreb, da ja dobim administratora ali Bedeković Franceka, ali Oršića. Z jedne strani dvojim od toga, kajti ti, ki si blizu pri zdencu, iz koga bi to dojti moralo, nikaj mi josče od toga nisi obznanil; iz druge strani vendar moguče mi sz vidi, kajti previđevam vsakojake novine po miru, za koje ispeljati znam dar tersili se budu spraviti zaufane ljudi na onu čast ku ja obnašam, ne samo pri nas, nego i vu Vugerske zemlje. Prosim te obznani mi jeli kaj vu tom dugovanju, da se bum znal ravnati.

Da mi ne bi bilo za one 1200 RF koje bi ztem načinom zgubil, ne bi si skoro nikaj stem glavu terl. Ovak ne morem tajiti da ti zgubiček bi jako čutil. Zato prosim te, dragi prijatel, išči ako moreš to kak preprečiti. Znam dar vzemu za praetextus moju gluhoču. Ali spomeni nje, kaj im to pači, da vide da i poleg nje posli bolje idu nego budu išli pod kemgoder ki na moje mesto dojde. Spomeni njim špital, orphanotrophium, koga taki kak špital se dokonca genuti kanim i koji, ako ja otidem, segurno vustane. Zajdnič uputi je da po one machine, ku mi preskerbiš, y gluhoče moje se pomore.

Ako vendar ze vsem tem ne bi nikaj mogel opraviti, prosim te, tersi se konč to opraviti da mi se pol plače ostavi. Za on mali trud koga si administrator, kak previđevam, jemal bude, more content biti z polovicum.

Ako je za isto samo med Bedekovićom i Oršićom pitanje, iz ljubavi proti tvoju domovinu y kraljevsku službu, pripomori kaj moreš da bu raiši Bedeković, ar on konč ne pokvari kaj sem ja pri varmeđe naravnal. Ako on ima biti, ufasem da ako mu od moje strani proponuješ i nagovaral ga budeš, da on sam pristane na polovicu plače. Ova ti zato tak zaufano pišem i prosim kajti za tverdno deršim da tvoje proti meni prijatelstvo je tuliko, da vu poslu nad kojem mi je tuliko ležeče, najdeš ti način z kojem se vu njega puščati buš mogel, ako prem on tebe izdraven ne dotiče. Prosim te odgovori mi taki, ako nikaj ni vu dugovanju, da bum mirneši: ako pak je, obznani mi stoprav onda, kada posel vre napneš, kaj se ufati morem. Zbogom.

31. Octobris 1797.

Izvali filologanoga, 16.06.2004. u 00:51.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak
Zelena loptica N!

Bilo jednom jedno more. To vam nije bilo obično more, nego more od knjiga. A bila i jedna Princeza. Ona je plivala po moru knjiga bolje od morskog lava (i lafa!). Voljela je plivati i sama i u društvu!

Onda je Princeza našla Princa na bijelom romobilu (došao je na obalu i lijepo svirao). Onda su dobili i malu Plivačicu na Romobilu. Pa sad sve svira i romobilira. Sinkronizirano plivanje.

Ja sam stajao sa strane i sve to gledao (i praćakao se u svojoj uvali istoga mora).

N, sretan rođendan!

Izvali filologanoga, 15.06.2004. u 00:42.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak
Zelena loptica Nacionalni park

Hodali su dugo dugo. S lijeve su strane bili otoci: Krk, Cres, Lošinj, Rab, Grgur; mama ih je sve znala; mali, daleki, i u moru. S desne su se strane prostirale nepregledne šume; tamo su živjeli vukovi, rendžeri, medvjedi i supovi. Onda je tata rekao da dolazi opasan dio: s ormara je prijetio odron, i trebalo je hodati vrlo, vrlo pažljivo. Odahnuli su tek kad su se uspeli na trosjed. Tamo su se odmarali, gledali oblake kako jure i mijenjaju oblike, i pjevali troglasno "Kad si sretan". Već je bio blizu mrak i došlo je vrijeme za dizanje šatora; sišli su u dolinu, izvadili šator iz ruksaka i otpakirali ga, pa su ga zajedno složili, i mama i tata i Karlo, na parketu, u sredini dnevne sobe. U šatoru, mama je stavila kuhalo i pokazala kako se kuha juha iz vrećice. Karlo ju je sam skuhao! Bila je odlična, a još je bolje bilo to što su se naguravali dok su jeli (šator je bio za troje, ali njih su troje jedva stali unutra). Mama je pokazala svoj trik sa žlicom i očima, ono kad stavi žlicu u usta i njome kao joystickom pomiče oči. Poslije večere, tata je otišao piškiti, na povratku pritisnuo šalter i ugasio luster-sunce; onda su se uvukli u vreće i zaspali, umorni, dok su se oko šatora šunjale opasne životinje: plišani zubati dinosauri, plastični žohar, ptičica Kiki. Mamu je skoro za guzicu ujela bubamara.

Poslije par dana Karlu je prošla temperatura i mogao je natrag u vrtić. Kad je pričao kako je bilo na Velebitu, druga su ga djeca slušala razrogačenih očiju.

(2003.)

Izvali filologanoga, 14.06.2004. u 15:40.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja
Zelena loptica Pajo nikada neće biti Paško

Voli Paju Jučer je Pajo Patak proslavio 70. rođendan. Posljednjih petnaestak godina u Hrvatskoj bi htjeli da se zove Paško (i da nema Patu, nego Vlatku, i ne Baju, i ne Raju, Gaju i Vlaju, nego... kako ono... Dinka, Hinka i Vinka Grubišića). Koješta. Tako mi svih Politikinih zabavnika mojeg djetinjstva. Mada su činili neoprostiv grijeh i docrtavali stripove.

Srećom su devedesete prošle, pa sve to djeluje više smiješno nego klaustrofobično.

Ali mora da su se tako osjećali naši starci kad smo mi išli na Trg Republike, a oni na Jelačić plac.

Mali rječnik za moju osmogodišnju nećakinju
Talični Tom = Lucky Luke (veliki Hrvat)
Peća i vuk (crtić, ljudi!) = Perica i vuk (samo na omotu kazete, srećom)
kino Balkan = kino Evropa (neš ti simbolike)
kino Triglav = kino Patria (a Patria propala)
kino Kozara = kino Apolo (a Apolon propao)
kino Partizan = ? (ali propalo)
kino Kosmaj = Grič (fala Z!)
kino Lika = kino Lika (ali svejedno propalo; i zbirka priča Damira Karakaša)
Na Kordunu grob do groba = Evo zore evo dana

Izvali filologanoga, 13.06.2004. u 00:12.

Pa šta onda? (6) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak
Zelena loptica Venera je prošla, al zaboravili nismo

'Eis Aphroditen'

Christos Zygomalas, atenski glazbenik i kipar, komponirao je i snimio homersku himnu Afroditi. A Nikola je našao lijepe slike!

Izvali filologanoga, 11.06.2004. u 12:40.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak
Zelena loptica Tajna veza Sisak

Svi znate, dakako, da u Sisku postoji DASKA, amatersko kazalište koje radi dobre predstave. U jednoj od takvih i sam sam, kao lice iz publike, imao čast glumiti konja i plesati s Vilijem Matulom (i on je bio lice iz publike).

Otkud Daska u Sisku?

Filolozi znaju odgovor. Podzemne vode!

Pazi ovo:

Dis Manibus.
positus est hic Leburna
magister mimariorum
qui vicxit annos plus
minus centum
aliquoties mortuus
sum set sic nunquam
opto vos ad superos bene
ualerae

Prijevod, za Barbie Lobotomy i cuku:

Pokoj vječni. Ovdje počiva Leburna, režiser (ili: prvak mimičara?), koji je živio sto godina, više-manje. Dosta sam puta umro, al nikad ovak. Vama živima želim zdravlje.

Natpis (od crvenog vapnenca, CIL III 3980) nađen je prije 1823. u Sisku (rimskoj Sisciji), u vinogradu "des Kaufmannes Paul Bitroff" (Siščani, pomozite!), ubrzo prenesen u Mađarski narodni muzej u Budimpešti (Mađari, &%$#"==), gdje se i danas nalazi. U srpnju 1825, kad je o njemu pisala Therese von Artner, natpis je još bio čitav; sad mu fali lijevi donji kut. Što bih ja lijepo pokazao na slikici da je moj skener čemu.

Dotad ću reći samo: gdje ćeš boljeg naslova od
Dokazi kazališnog života?

Izvali filologanoga, 10.06.2004. u 23:59.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Volite svoje programere

Korisnici, volite svoje programere! Mislite, oni i vi ste dva različita svijeta. Mislite, ti su svjetovi odijeljeni opnama koje ne može probiti ni USS Enterprise 25. generacije s novim i poboljšanim Picardom. Mislite, vaši su programeri frikovi za koje "literatura" znači, u najboljem slučaju, Gospodara Prstenova i Alana Forda (a obično najnovije izdanje Golog C++ Kuhara ili Windows Boga za Jaja). Mislite --- gdje oni mogu svatit Dostojevskog ili Joneska, mada žive u njihovim svjetovima non-stop.

E, ali onda igrom slučaja pročitate ovo:
Pišete li tekst editor, možete pretvoriti Lisp u jezik za pisanje tekst editora. Pišete li CAD program, možete pretvoriti Lisp u jezik za pisanje CAD programa. A ako još niste sigurni kakav program pišete, možete ga slobodno pisati u Lispu. Kakav god to program bio, Lisp će, tijekom pisanja, evoluirati u jezik za pisanje te vrste programa.

Paul Graham, Na Lispu


Čovječe! Al me ovo maznulo kad sam prvi put pročito. Zamislio sam Onoga s druge strane Barijere kako sjeda i --- kao avangardni pisac, kao Burroughs, čovječe --- počinje pisati program, a pojma nema čemu i o čemu. Program! Kompjuterski program!

Volite svoje programere, korisnici.
Fala BigMammi na guru-receptu za slikice.

Izvali filologanoga, 10.06.2004. u 23:42.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Cafe do Brasil

Gerijatrija Ne znam za vas, ali ja sam odrastao u atmosferi kupovanja jeftinijeg. Moja mama, tada na vrhuncu svojih moći (prije nego što je postala prisilna 24/7x3 bejbisiterica), znala je točno što je u kojem dućanu jeftinije --- a s inflacijom i propadanjem firmi događalo se da su te varijacije bile vrlo ozbiljne --- i nije toliko išla u šoping koliko je slagala puzzle: jedno tu, drugo tamo, treće tamo... I onda nas je trijumfalno obavještavala o novim radnim pobjedama. Može to sad izgledati smiješno, ali dobar dio mog studija i sestrinih bezbrižnih dana prošli su na njenoj plaći i tatinim nepredvidivim honorarima upravo zahvaljujući tom tehniciranju.

Tako da i sam vjerujem u kupovanje jeftinijih stvari. Pogotovo od svoga fatalnog susreta s Zagrebačkom bankom i istočnog grijeha koji mi je zadesio kreditnu karticu (o Opel Corsi s gerijatrije da i ne govorimo).

Ne znam za vas, ali moj mozak radi na kavu (i, kad nema previše istočnih grijeha, čokoladu, ali bez toga se da). I tako sam ja, ponosni baštinik obiteljskih tradicija, svjesno odlučio u jednoj od susjednih trgovina sa znakom vodozemca kupiti jeftiniju neskafe. Još ljubaznija prema okolišu (= umveltfrojndlih), u vrećici... još s lijepim tekstom na portugalskom, koji se diči da je drito iz Brazila i obećava cafezinho... Jedino što me malo uznemiravalo jest što je bila drastično jeftinija od one uobičajene; oko 4 kune, recimo (što je pak skoro pa Novi list... kužite).

Jeste kad pili američku kavu? Ja jesam, iako ne u Americi. Grozna je. Prepečena. Barem za evropsko-turski ukus. Ako niste pili, zamislite njemačko-austrijske filter-kave, pa još malo gore.

Irrumabiliter (= CIL 4,1931, iz Pompeja, slobodan prijevod "rimtutituki"), dok je moja mama tražila od dućana do dućana jeftinije stvari, kod nas se još nije bio rascvao kapitalizam. I jeftinije stvari koje je ona kupovala bile su prava prilika (= Zonderangebot).

Eto što nas je naučio vrli novi svijet: ako košta kao smeće, onda i je smeće.

Izvali filologanoga, 10.06.2004. u 10:53.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak
Zelena loptica Cipele 42, grudnjak 3, rječnik 56

Pišem nešto o rječnicima, i našao sam zgodan tekst. Blurb:

For over 100 years there have been published reports of systematic attempts to measure the vocabulary size of native speakers of English. There have been various motivations for such studies but behind most of them lies the idea that vocabulary size is a reflection of how educated, intelligent, or well read a person is. A large vocabulary size is seen as being something valuable. Unfortunately the measurement of vocabulary size has been bedeviled by serious methodological problems largely centring around the questions of "What should be counted as a word?", "How can we draw a sample of words from a dictionary to make a vocabulary test?", and "How do we test to see if a word is known or not?".


We are now ready to answer the question "How much vocabulary does a second language learner need?" Clearly the learner needs to know the 3,000 or so high frequency words of the language. These are an immediate high priority and there is little sense in focusing on other vocabulary until these are well learned... after these high frequency words are learned, the next focus for the teacher is on helping the learners develop strategies to comprehend and learn the low frequency words of the language. Because of the very poor coverage that low frequency words give, it is not worth spending class time on actually teaching these words. It is more efficient to spend class time on the strategies of (1) guessing from context, (2) using word parts and mnemonic techniques to remember words, and (3) using vocabulary cards to remember foreign language - first language word pairs.


Dakle... koliko osnovnih latinskih riječi znate? Provjerite sami: 1400 Essential Latin Words! Ili njih samo 1000!

Izvali filologanoga, 07.06.2004. u 23:22.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Guraj polako

Zrinka je u pravu; slika je iz Pompeja (iz gostione s lokacijom VII, 9, 33, ako netko navrati), a sada je u napuljskom Arheološkom muzeju. Natpis na njoj (koji se na 200x150 nikako ne vidi) glasi "lente impelle" --- vidi dolje prijevod --- i nalazi se u CIL IV, br. 794.

Izvali filologanoga, 07.06.2004. u 23:12.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota
Zelena loptica Glas naroda

Tu piše Lente impelle, makar se ne vidi dobro Latinski... jezik kulture. Jezik obrazovanja. Jezik znanosti. Jezik vojskovođa i vladara svijeta. Jezik mudraca u sandalama koji uzvišeno raspravljaju o vrlini i visokoj politici, pri čemu im je svaka replika aforizam, sentencija, apoftegma. Ili traje barem pola sata.

Caliste devora = Kaliste, gutaj
Martialis cunuligus = Marcijal pizdolizac
Servilius amat, nec illi sit copia. Servili, cunnu linge = Servilije se zatresko, dabogda mu ne dala. Servilije, liži pičke.
Fortunate, linge culu = Fortunate, liži dupe
Salvia felat Antiocu luscu = Salvija puši ćoravom Antiohu
Nympe felatrix = Nimfe pušačica
Sabina felas, no belle faces = Sabina pušiš to nije lijepo
Tyria lasfe = Tirija šipu
cacator cave malu = seratoru gotov si
lente impelle = Polako guraj
Serena Isidoru fastidit = Serena neće Izidora
Vibius Restitutus hic solus dormivit et Urbanam suam desiderabat = Vibije Restitut tu je spavao sam i sanjao svoju Urbanu
Epaphra pilicrepus non est = Epafra nema pojma o nogometu


Izvali filologanoga, 05.06.2004. u 15:59.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica People Are Strange

Mladitata sjedi stol dalje od BigMamme. Mezzomarinera sam prestigao na semaforu. Placebo kupuje jogurt i deset deka salame u dućanu u Eugenovom kvartu. Herostrat, Nambla i Porto svako se jutro mimoilaze trokutasto --- jedan je odveo klinca u vrtić, drugi gleda Gavrilovićku u izlogu, a treći psuje i ispada mu mobitel. Mad škica curu s zanimljivim cicama i pojma nema da je to Humoon.
Mislim, kužite, ne.
Ali još je zanimljivije ovo --- zamislite da se upoznate s nekim, i onda shvatite da se već znate. S bloga.
Vat hepens nekst?

Statistički somnambulizmi
4000 blogova. Puno brate. Zamisli knjigu koja se proda u 4000 primjeraka, izdavač presretan, oma naručuje novu. Ili ploču --- isto nije loše (ako nisi baš *S*). Ali ako uzmemo da u Rvackoj ima 4,5 milijuna stanovnika --- 4000 nije ni jedan promil. Jedna tisućinka.

Čarolija police
Svatko može vodit vlastiti blog mimo blog.hr-a, recimo na svojim stranicama. Ali ovdje se može njuškati po hrpi (nego kak bi vi preveli browse? Kulturalne razlike --- Rvati nisu imali potrebu reć kaj rade kad to rade, recimo s knjigama).
Stvar je u hrpi. U polici (gdje se skriva ona dobra knjiga). U ribnjaku.
Solo a zajedno.

Izvali filologanoga, 05.06.2004. u 02:07.

Pa šta onda? (7) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak
Zelena loptica Međuuredski memorandum

Ti si pisac. I kad radiš kao pekar pizza, ti si pisac koji trenutačno peče pizze.

Izvali filologanoga, 04.06.2004. u 17:03.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Duž nos nici

Seks i grad postoje! U svom najantipatičnijem izdanju.
Sreo sam jučer kolegicu s posla. Ona je trenutačno veleposlanica u velikoj evropskoj zemlji. Bila je dotjerana i njegovana fenomenalno: ništa posebno upadljivo, ali sve vrlo očigledno beskrajno kvalitetno (čitaj skupo) --- sve do kozmetike.
Na moju nesreću SiG su zahvatili i našu konverzaciju. Koeficijent prenemaganja --- preljubaznih osmijeha, napadnih kontakta očima, ceremonijalnih aluzija --- bio je toliki da mi je dvije i pol minute razgovora s gđom veleposlanicom izgledalo kao pet sati. Bilo mi je muka i od sebe i od nje.
Jedino mi je bilo drago (onako u Dostojevski stilu) što se susret na najvišoj razini odigrao sa mnom u majici koja dobro ističe škembu i u mehaničarskim hlačama od sintetike --- što sam, drugim riječima, izgledao kao dripac.
Poslije su dečki iz knjižnice unezvjereno pitali koja je ta.

Bonus track
U seriju zavidnih skica na temu državnih službenika lijepo se uklapaju i dva susreta s drugim kolegom. Moja generacija, poznanstvo sa studentskih tuluma. Srećem ga na stazi slonova do posla, jer staza vodi kraj njegovog ministarstva. Eks-tulumaš je, naime, pomoćnik jednog od ministara u Sanaderovoj vladi. Prvi put kad sam ga sreo nisam imao pojma o tome --- samo sam naišao na njega pred tim ministarstvom i frapirao me kontrast. Ja se vučem doma s posla totalno iscijeđen, a on pršti. Znate one dane kad je cijeli svijet vaš. Opet Dostojevski --- nešto smo razgovarali a ja sam, namćorasto na kvadrat, samo shvaćao zašto ti Rusi, kad već jesu zasvinjeni, namjerno žele ispasti još veće svinje. Tek sam poslije ustanovio da to mora da mu je bio jedan od prvih dana na novoj dužnosti.
Ali onda je još izgledao kao čovjek. Oduševljen, s Red Bull krilima, ali čovjek.
Sreo sam ga drugi put nakon par mjeseci. Ministarstvo je uzelo maha. Postao je Odijelo (neka oprosti Ptica trkačica). No najneobičniji je efekt da se Odijelo proširilo i na njegovo lice. Dobio je tamnoplavu nijansu vrlo sličnu boji štofa. (Ali možda mi se to samo učinilo zbog zavisti i odsjaja.)
U svakom slučaju, prestao je biti naša generacija. Postao je ozbiljan.
Više mi se sviđao onaj prvi put kad je skakao do neba.

Izvali filologanoga, 04.06.2004. u 11:15.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak
Zelena loptica #$%"&/%!

U tri pm.
Još dolazim sebi.
Rvacki znanstvenik u usponu, znalac jezika što živi što mrtvi, teorije, Fukoa, fikšna, esefa...
I onda me on skroz iscentrifugira.
A nema još tri godine.
Zavitla Pavlovićevu kremu po cijelom stanu (to je tek klimaks cjelopopodnevnog šoua koji uključuje zapišavanje, ugrožavanje života i vida prolaznika, pokretne i nepokretne imovine itd), onda dobije po peleni, onda mu kažem "Dođi kad budeš dobar" a on se vješa po meni, onda on urla "Pusti me van", "Ne bi bio sam" i tako a ja stojim pred vratima i teško mi je ko i njemu i čekam da počne vikat "Tata tata" jer je to signal za kraj vatrometa (onda ima smisla otvarat vrata i zagrlit ga, jer će te prije išutirat ko da ništa nije bilo) --- a to ne dolazi, malome raste prag tolerancije, i na kraju mi više izgleda da je to test izdržljivosti nego neakvo odgajanje.
Pretvaram se u monstruma.

Izvali filologanoga, 03.06.2004. u 00:41.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Zelena loptica Alkestida Rivizitid

Možda ljudi ne znaju o čemu se u Alkestidi radi. Eto zato kratkog sadržaja.

U jednom od balkanskih kraljevstava, Spajdermen se susreće s Freddyjem Krugerom; Freddy je došao po Severininu dušu. Severina se, naime, ponudila da će umrijeti umjesto svoga muža, Ive Sanadera (Sanaderu je takvu opciju omogućio Spajdermen, vraćajući uslugu iz teške situacije kad je bio privremeno protjeran iz Marvela). I tako Severina umire u Freddyjevim nevidljivim kandžama. Sanader pati. Pratimo agoniju. Odana ljuba umre. Dolazi Sanaderov otac, Franjo Tuđman, da bi odao počast pokojnoj snahi. Sanader i Tuđman posvađaju se na pas mater: Sanader predbacuje Tuđmanu da nije htio umrijeti zbog njega, Tuđman Sanaderu da je pustio Severinu da umre mjesto njega.
Nakon svađe u balkansko kraljevstvo svraća Ivica Kostelić, superjunak na proputovanju i Sanaderov kućni prijatelj. Da ne bi pogazio dobre običaje i gostoprimstvo, Sanader ga ugošćuje prikrivajući svoj smrtni slučaj. Ivica, umoran od puta, večera i dobro se provodi, a za to vrijeme Sanader i ekipa žaluju. No onda Ivica skuži u kakvu je frku upao, i --- da se oduži domaćinu --- odlazi u pakao i u rvačkom meču s Freddyjem dobiva Severinu. Dovodi je natrag Sanaderu. Severina je prvo pokrivene glave (Ivica ne otkriva njezin identitet), onda šuti (mora šutjeti tri dana da bi se očistila od svijeta mrtvih).
Kraj.

Izvali filologanoga, 03.06.2004. u 00:37.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda
Zelena loptica Ja pa ja pa ja

Filologova bi tajna polovica htjela biti pisac. Kako joj to baš i ne bi uspjelo, polovica si je smislila različita pravila. Glavno je:
Ne piši u prvom licu.

Čemu to? Mislim da je to istovremeno prelagano i preteško. Prelagano, zato što to rješava sve probleme točke gledišta, tona, blabla. Preteško --- zato što si tako prilijepljen za jednu stranu. Ukoliko nisi baš genijalni talent, za onu koja najviše sliči tebi. A biti pisac je biti netko drugi. Što više drugih, to bolje.
Eksperiment. Otvorite bilo koju knjigu moderne proze. Jel u prvom ili nekom drugom licu?
Usput, knjiga pisačkih vježbi koja mi se najviše sviđa jest Ursula K LeGuin, Steering the Craft

Izvali filologanoga, 02.06.2004. u 01:08.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>