Z ima inventuru svoje memorije, odnosno određenih ladica. Ja pak imam jednu pričoideju u vezi s memorijom, pa čitam na Wikipediji o tome.
Draga Z, tvoji su se frajeri pretvorili iz epizodičnog pamćenja (= pamćenje događaja, mjesta + emocija) u deklarativno, ili semantičko (= pamćenje koncepata i činjenica); tvoj ih je hipokampus (= morski konjic) poslao nekamo u neokorteks (Matrix, enivan?).
Siguran sam da ti je sada lakše.
A za mene i moju opsesiju mjestima, ovo (prijevod, kao i uvijek, za Barbie Lobotomy):
Proučavanja štakora pokazala su da neuroni u hipokampusu imaju spacijalna polja emitiranja. Te se stanice nazivaju mjesnima. Jedne od njih emitiraju kad se životinja nađe na određenom mjestu, bez obzira na smjer putovanja, dok ih je većina barem djelomično osjetljiva na usmjerenje glave i smjer putovanja. Pojedine stanice kod štakora, tzv. cijepajuće, mogu mijenjati način na koji emitiraju ovisno o nedavnoj prošlosti (retrospektivno) ili očekivanoj budućnosti (prospektivno). Različite stanice emitiraju impulse na različitim lokacijama, tako da se iz emisija stanica može odrediti gdje se životinja nalazi. Mjesne su stanice zapažene kod ljudi koji se orijentiraju u gradu iz virtualne realnosti. (...) Otkriće mjesnih stanica dovelo je do pretpostavke da je hipokampus neka vrsta kognitivne mape --- neuralni prikaz okoline --- mape koja omogućuje nalaženje novih puteva i prečaca. Proučavanja životinja pokazala su da je neoštećen hipokampus nužan za jednostavne zadatke vezane uz prostorno sjećanje (npr. povratak skrivenom cilju).
Ako hipokampus ne funkcionira u potpunosti, kod ljudi su moguće smetnje u sjećanju na mjesta koja su posjetili i na put kojim mogu do njih doći. Istraživači vjeruju da je uloga hipokampusa posebno važna kod nalaženja prečaca i novih putova između poznatih mjesta. Neki su ljudi u takvoj navigaciji vještiji od drugih, a slikanje mozga pokazuje da su hipokampi takvih osoba aktivniji pri navigaciji.