filologanoga

Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)

--------------------

Probudise te!

A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje

To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)

Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)

Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)

tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa

Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti

filologanoga

ponedjeljak

Piva (do gerundiva)

I reče filolog: iz nekog razloga TV-om harače reklame za pivu. Osim toga, bio sam u nedjelju na ručku kod tasta i punice. Dali su mi Leffe (jedan!) i bio sam grogi cijeli dan. Tamo sam ozloglašen jer ne pijem. Kao što vidite.

Nadahnuto ovim spletom okolnosti, oko mi je u Mommsena (Römische Geschichte 5) zapelo za ovaj zgodan podatak:

Sjever Francuske (za Rimljane, Galije) bio je u antici klimatski neprikladan za vinogradarstvo. Osim toga, Gali su imali EU problem --- Italija je bila veliki proizvođač vina, i nemilosrdno im je konkurirala... a kad vam je konkurent i hegemon, o kakiste! Zato je u Galiji glavni alkohol (Mommsen veli "geistige Getränk") bilo pivo.

pivo (hrv.) = cerevisia > cervesa (latinski i vulgarno-latinski, tj. onako kako bi rekli kod Mela Gibsona; čit. cerevizija, cerveza)

U Parizu su iskopali keramički ring koji je služio za punjenje krigli, dakle neku vrstu antičkog pipca. Na njemu piše:

COPO, CONDITU ABES; EST REPLEDA. --- OSPITA, REPLE LAGONA CERVESA.

Veseli proizvođači opreme za birtije pisali su po Vuku, onako kako su govorili. Ciceron bi to, međutim, rekao drugačije: Caupo, conditum habes; est replenda. --- Hospita, reple lagoenam cerevisia, tj. "Gazda, imaš u podrumu; treba nam još!" --- "Konobar'ce, daj još pive u kriglu!"

Sve je ovo u slobodnom prijevodu, jasno. Doslovan će prijevod znati oni s PTSPusom. Isti će siromasi također zapazit i da gost koji se obraća gazdi posve nonšalantno koristi tzv. "konstrukciju" za koju mora da ste mislili da je izmišljena isključivo radi ispijanja krvi školarcima na slamčicu --- PERIFRASTIČNU KONJUGACIJU PASIVNU, ni manje ni više.

Izvali filologanoga, 31.05.2004. u 23:26.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Grčko-hrvatske uvrede

Imam gažu. Prevodim Alkestidu. Možda mi jednom i plate. U međuvremenu, evo što je spopalo izmučeni mozak.

Kad Euripidovi Grci jedni druge vrijeđaju, čine to kvalitativno drugačije nego naši današnji Rvati. Mi se častimo: "Kretenu!" "Idiote!" "Glupane!" --- implicirajući bližnjima nedostatak intelektualnih sposobnosti.

Kod Euripida pak je najgora uvreda o kákiste. To znači doslovno "najlošiji", ali odnosi se na moralna svojstva. Mogli bismo to otprilike prevesti s "kak si jadan". Otprilike, jer tu je moj problem (i izvor spoznaje, jasno). Mislim da za to u hrvatskom nema jedne riječi. Najgori? Rđo? Sinja kukavico? Pizdo? Guzico? (Potonje su već anatomske metafore, što mi ne paše --- Eur. je izravan, ne metaforičan.)

Izvali filologanoga, 31.05.2004. u 00:48.

Pa šta onda? (6) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Philip K. Dick

S jednom nogom u grčko-njemačkom rječniku, s drugom nogom u slikovnicama svoga sina (ne zezam se --- Jona izjavljuje da hoće ući u sliku iz Ježeve kućice, i to "jako duboko"), sjetio sam se, ničim izazvan, kako sam se prije par godina sreo s Philipom K. Dickom. Pokojnim otkad je snimljen Blade Runner; svoj konačni trijumf Dick nije doživio.

Bilo je to kad sam u kinu gledao "Minority Report" s Tomom Lepim Dečkom Cruiseom. Na kraju filma, koji je bio sasvim OK, kad je na odjavnoj špici pisalo "po kratkoj priči Philipa K. Dicka", naglo mi se počelo činiti da je pokojni eks-narkić tu negdje. I bilo mi je milo. Baš fizički osjećaj --- da je tu negdje, u blizini, možda red ispred, ili se baš zaputio prema vratima. Kao da ste sreli starog frenda.

Bilo mi je drago zbog njega, što po njegovim pričama snimaju same dobre stvari (uključujući i ono sa sadašnjim guvernerom Kalifornije, Total Recall). Nisam siguran da takav oblik besmrtnosti pisci imaju na umu dok mrče papir ili maltretiraju elektrone, ali eto. Tako ti je to.

Izvali filologanoga, 31.05.2004. u 00:46.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak

Troja

Eto ga. U sljedećoj visokotiražnoj, senzacionalističkoj, pornografskoj tiskovini moći ćete naći mudru kolumnu o Bradu Pittu u koži i oklopu.
Kako priča nikad ne prestaje, upravo sam našao atome svoje mudrosti razasute širom mreže:
Na ovome mjestu Mary Beard, autorica odličnog "Kratkog uvoda u znanost o antici", piše o grčkim i rimskim klasicima na filmu (jasno, na neočekivanim mjestima: u djelima braće Coen, u Cold Mountain...).

All the myths have something important to say about human nature, because they are always about the interaction of men with the gods. The myths are spiritual at their core, and therefore offer us guidance in how to relate to the higher power within us. A myth told without the gods is only half of the story, and not the better half at that.

In "Troy," the gods have become useless, foolish, and even dangerous; to put our confidence in them is to bring about ruin. Like our secular culture, which avoids the mysterious (mythos) in favor of what we can see, hear, and measure (logos), a story of Troy without the gods is only about the arrogance of warriors and their strategies, which end in either victory or defeat. A story thus told misses the opportunity to teach us about the human heart and the human soul.

Više o tome ovdje!

... i napokon, najbolji: kako grčka i rimska povijest služe za izbjegavanje vijetnamskog sindroma (ciao Bushi!)

The moral quagmire and pothead psychosis that animated many Vietnam films was — shock — pleasantly free from Ancient Rome. There was no shortage of political scheming among the unelected officials, but DreamWorks and Ridley Scott worked overtime to fashion a spectacularly reluctant warrior hero and pioneering democrat in Crowe’s Maximus.

Not only was he sick of fighting and ready to go home, he was also an organic farmer at heart. (Compare Jude Law ploughing his field in Cold Mountain.) Clearly, the farther back one goes in history, the less chance there is of giving offence, which helps to explain the forthcoming epics Alexander and Troy.

Except in comics and fantasies, archetypes of good and evil work best in ancient garb.

Izvali filologanoga, 28.05.2004. u 14:52.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Antičko-engleski blogovi

Filolozi svih zemalja, ujedinite se:
Klasična antika u modernoj kulturi (puno zabavnije nego što zvuči u prijevodu)
Curculio (Žižak, po jednoj Plautovoj komediji --- kaj su žišci, znaju oni koji ne čiste špajzu)
Rogueclassicism
... plus daljnji zanimljivi linkovi na tim adresama!

Izvali filologanoga, 28.05.2004. u 14:47.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Rodna mjesta

Temeljni latinski vokabular:

kurac = mentula
pička = cunnus

Ono što je tu zanimljivo jest da je mentula ženskog, a cunnus muškog roda. Tako da dečki imaju među nogama nju, a cure njega.
Kako je to utjecalo na psihu Rimljana nije, nažalost, dovoljno poznato.
Ali znamo da su ostavili trag u francuskom (cunnus > le con... mentulu sam, kvragu, zaboravio).
Pesimistični komentar: koliko su novih vrata percepcije otvorile naša kara i kita? A muf?
Benveniste, ne valja ti zanat.

Izvali filologanoga, 28.05.2004. u 01:22.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Thirtysomething

Prije neki dan sam se osramotio. Pitala me jedna radoznala šinjorina koliko imam godina. Ja reko 33. Naravno da je poslije, radoznala kakva već jest, ustanovila da imam 36. Ispo damica koja si skriva godine. I ko će ti onda povjerovat da to nije iz toga menschlich-allzumenschlich razloga, nego iz druga dva:

--- jer si filolog, a ne matematičar, pa loše oduzmeš 1968 od 2004
--- jer u svojoj glavi nemaš ni 33, ni 36, nego si ostao zamrznut na nekih 27

Prokletstvo kasnih tridesetih: tijelo ti je sredovječno, a glava nije. Drugo prokletstvo: glava bi ti htjela biti u dvadesetima, a uđeš u tramvaj pun tinejdžera i čine ti se neeeizmjerno balavi.

Izvali filologanoga, 28.05.2004. u 01:04.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

I. filološka zapovijed

Ne ispravljaj bližnjega svoga!

§ I.1 Filolog se postaje paklenim treningom. Trening je u tome da nalaziš greške. Najčešće svoje (dok si student), a još bolje --- i slađe --- tuđe.
§ I.1.a Tako je filologija i nastala: prozebli fratri u negrijanim samostanima u srednjem vijeku prepisivali su nekakve latinske kupusare koje nisu kužili bože tebe, i mislili su samo kad će ručak da se napiju onoga cvičeka pa da se malo zgriju. Hiljadu godina poslije njih dođu filolozi i s užitkom istrijebe sve greške koje su fratri napravili. Reverse engineering.
§ I.2 Kad si već mukotrpno stekao sposobnost nalaženja grešaka, teško je odoljeti i ne nalaziti ih svuda oko sebe (zajedno s treningom grešaka ide i trening čitanja, pa su filolozi kompulzivni čitači. Znate li vi koliko sam ja u životu flašica sa začinima pročito?). To "svuda" uključuje, jasno, i žive ljude.
§ I.3 Kad si već našao grešku, teško je odoljeti i ne turiti je grešniku pod nos (za posebno otrovno guštanje u tome postoji čak i terminus technicus: odium philologicum).
§ II. Ali k vragu ne radi to!

Zbog takvih su sklonosti filolozi sinonim za specifičnu kombinaciju autoritarnosti i bedastoće. Vidi Amarcord

Izvali filologanoga, 26.05.2004. u 18:12.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak

Kratko razobličavanje Umberta Eca

Za Ane, koja se usudi pitat.

Dakle, djeco... Prvo da znate da postoje g. Umberto i dr. Eco; jedan piše romane, a drugi predaje na faksu i piše mudre knjige. Ali taj drugi, osim što piše JAKO mudre knjige, piše i one korisne. Najkorisnija se zove

Come si fa una tesi di laurea. Le materie umanistiche (1977, bezbroj pretisaka; Bompiani editore, e!)

Zašto je ta najkorisnija (NE SPAVAJ MALI! SPREMAJ MOBITEL ZNAM DA GA IMAŠ! NE, NE SMIJEŠ VAN, PIŠKI NA POD! &%$#(/&)---zato što je namijenjena studentima. To je nešto a la "Kako se piše znanstveni rad."

Kulturalne razlike: Tesi di laurea je nešto između našeg diplomskog i magisterija. Dulja je od diplomskog (preko 100 stranica), ali ne mora nužno biti originalna.

Knjiga NIJE teška za čitanje (jer je namijenjena studentima); evo sadržaja:
1. Što je tesi di laurea i čemu služi
2. Izbor teme (uključujući 2.7 kako da vas mentor ne zaje... pardon, ne zezne)
3. Istraživanje građe
4. Plan rada i pravljenje bilježaka
5. Izvedba, stil etc.
6. Konačna verzija (grafičke cake, tipografija)
7. Zaključci
Evo dokaza da nije teška:

Ova je knjiga namijenjena onima koji (mada nisu milijunaši i nemaju deset godina za postizanje laurea, nakon što su u istraživanju proputovali čitav svijet), s razumnom mogućnošću da posvete studiju nekoliko sati na dan, žele pripremiti "tesi" koja će im dati i određeno intelektualno zadovoljstvo, a poslužit će im i nakon diplome. Dakle, u ovim granicama, takva osoba želi, ma koliko skromno, uložiti ozbiljan rad.

... a ima i anegdota.

Izvali filologanoga, 25.05.2004. u 23:39.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Životinjski latinski

(ali i njima je trebao rječnik):
Vau, mijau & co.

Izvali filologanoga, 25.05.2004. u 23:28.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Ko o čemu latinci o poslovicama

Par crtica, ápropo festina lente (= čvrstina ručnika koji se svojedobno vezao oko rvackoprecjedničkog tijela):
Na čemu je Erazmo Roterdamski --- i sam Noga filologa, i to puno veći broj --- zaradio lovu/slavu? Napravio je zbirku poslovica (zvala se Adagia --- nema veze s Albinonijem, nego je opskurna, tj. sofisticirana riječ za izreke) s komentarima --- kad ih upotrijebiti, koju nadovezati, itd.

Kako nastaju izreke. Iz škole. Prethodna objašnjenja: lat. cura, čita se kura = briga, curas = brigâ, akuzativ plurala (ne znojite se, neću dalje). Ja objašnjavam neki tekst osmom razredu, sufliram, kako je vjekovni obicaj profesora. Iz pubertetlija bi trebalo destilirati prijevod "Nije imao briga".
"No, čega nije imao? Nije imao... nije imao... curas."
Svi u smijeh, a ja bijelo gledam. Poslije sam tek shvatio da sam a) otkrio jedan skoro-homonim (isto zvuči, različito znači) na liniji latinski-rvacki, b) da se na kraju riječi c i s slabo razlikuju, osobito u mom izgovoru.

Izvali filologanoga, 24.05.2004. u 23:55.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Festina lente

Nedavno mi je palo na pamet da gornja umotvorina (="Žuri sporo") ima dvije strane. Obično ljudi misle da to znači "I kad ti se žuri, ne žuri, jer ćeš zabrljat pa ćeš imat duplog posla" (vrijeme potrošeno na otkrivanje di je greška da i ne spominjemo). Ali moguća je i druga interpretacija, rasna filološka:

Budi spor čak i kad žuriš.

I to u stilu onoga Heinleina (Stranger in a Strange Land): "Bio je sposoban čekati nevjerojatnom brzinom."

Kontrafilolog je ona cura u Croatia Airlinesu koja me, kad sam putovao u Spit, pedeset puta pitala tko je prije mene podigao moju kartu, prehodala valjda dva kilometra od poslovnice do kotlovnice, od sefova do šefova, u potrazi za istom kartom, da bi me na kraju pitala "A vi ne idete u Pulu?"

Ja si, naravno, škakljam maštu mogućnošću da u Zgb-u postoji još jedan Neven Jovanović koji je putovao avionom isti dan kad i ja. Rekla bi moja nećaka Franka (8 godina), "Kako je svijet mali" (kad se ispostavilo da je dečko koji ide u jaslice s njenom sestrom brat onoga koji ide s Frankom u razred).

Inače, Festina lente je iz Svetonija (Suetonius, De vita Caesarum, Augustus 25,4, i izvorno grčka; zgodan je prijevod na njemački: Eile mit Weile)

Izvali filologanoga, 24.05.2004. u 18:09.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Liberate...

Zrinkini doživljaji s Event Horizonom podsjetili su me na jedno od ključnih filoloških pitanja.

Zamislimo da ste prvi kapetan Event Horizona. Oko vas pandemonij, ljudi grizu jedni druge, Danteov deveti krug, sebi ste oči iskopali. Zašto progovarate na latinskom?

Za one koji nisu gledali: kapetan kaže Liberate tutemet što znači "Spasite sebe", i to s nimalo običnom (a možda i malo nepravilnom) latinskom sintaksom.

Mogući odgovor: da bude strašnije.

U vezi s tim, moja omiljena anegdota. Ima jedan film koji je cijeli na latinskom, a nije Passion by M. G. Zove se Sebastiane, i napravio ga je Derek Jarman. U filmu, dakle, likovi govore latinski, a ispod idu engleski titlovi (ne znam kako je u Passion --- nisam imao petlje ići gledati, vidi slučaj Event Horizon). U jednoj sceni se kupaju i zezaju (muško društvo), pa jedan viče drugome ono što je titlovano "You motherfucker". A na latinskom kaže:

Oedipus!

Izvali filologanoga, 23.05.2004. u 00:44.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

OBN Folk Talents

Gledali smo jučer nekoliko minuta te emisije čekajući nešto
drugo. Jedna je vrlo mlada Romkinja, u nekoj smiješnoj roza haljini, pjevala neki narodnjak. Bila je
savršena. Vrlo duboki, odrasli glas, umjerene, a impresivne geste. Kao
da to radi svaki dan (a vjerojatno i radi). Gospodarila je svima tamo,
svim onim smiješnim ćoškastim frajerima s gelom u kosi i različitim
BiH naglascima (mislim da su "Folk Talents" neka bos-herc emisija - mi
Rvati za tako što smo prefina nacija, jasno).

I onda nam se, jasno, nametnula usporedba s ostalim "Talents", Idolima
i ostalim. Ono što je tamo jadno - curice koje pokušavaju biti Britney
Spears ili Shakira, dečki koji - još gore - oponašaju domaće
pop(izd)zvjezdice, kreveljenje umjesto glume... u Folk Talents, to je
jednostavno fantastično. Uvjerljivo, privlačno. Čak te i ritam
ponese. (A refren se ponovi toliko puta da ga moraš naučiti
napamet.)

Tamo gdje su ljudi svoji i ovakve emisije dobivaju smisla. Kad gledaš one
koji hoće biti netko drugi, i to instant, to je mučenje.

To što su ljudi svoji u Folk Talents govori o ovim prostorima nešto. A
i o globalnoj kulturi. Nešto što baš i nije u skladu s onim što bih
htio misliti.

Usudimo li se misliti nemislivo?

Izvali filologanoga, 23.05.2004. u 00:16.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak

Indosh i grcka tragedija

Jucer smo u MM centru gledali performans Damira Bartola Indosa, Vilija Matule & co, po imenu Covjek-vuk. Kaos. Nerazumljivost i nekomunikacija. Kad covjeku masta radi, lako nadje stotinu tumacenja za sve te autogume, suvremene medije, busilice, grane. Ali lose je bas zato sto ima stotinu tumacenja. To je nekomunikacija, antikomunikacija.

Usred svega toga, zastrasujuca tijela. Ponavljaju opsesivne pokrete, uzasno naporne, bolne. Muce se. Znoje se, crvene. Tesko mi je dok ih gledam.

U grckoj tragediji glumci su imali maske. Maske su imale jedan, zamrznuti izraz. Glumac je bio skriven iza njih (ludi filolozi smatraju da su maske istovremeno bile i pojacala, da se bolje cuje sto glumci govore, nesto kao megafoni --- u Covjeku vuku isto ima megafona). I onda mi pada na pamet ---

Indosevo tijelo --- i patnicka, samomucena tijela svih drugih plesaca --- takodjer su maske.

(U jednom casu, u predstavi, zatvoreni na drvenim krugovima, Indos i Vili Matula takodjer imaju maske: navlace majice preko glave --- parodiraju kurentnu reklamu za pivo.)

E sad, sto je bilo u sredistu anticke tragedije? Rijeci? To je sve sto je nama ostalo.

Muzika? Tijela glumaca? Publika? Tisine i pauze?

Publika je odusevljeno pljeskala. Indos ima kult. Meni je bilo strasno. Previse sam se specijalizirao za rijeci i za pokusaje razumijevanja. Bojim se nerazumljivosti. Bojim se nekomunikacije. To i je smrt, ne?

Izvali filologanoga, 21.05.2004. u 17:19.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Troja

Pise o Troji Brada Pitta Aldo Paquola iz Novog lista. Otrovan je. Pise o glumcima, ne i o radnji. Ne i o onome o cemu ce bit sljedeca Noga filologa: kakav Homer ne stane u Petersena.

Posebno: zasto je vrijeme u filmu skraceno (pod Trojom se ratovalo deset godina)? --- zasto nema bogova?

Ocigledne stvari --- "rodjenje nacije" u rukama zlocinca-Agamemnona, Carstvo Zla vs. Carstva Dobra --- malo me manje zanimaju.

Izvali filologanoga, 21.05.2004. u 17:04.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Sljedeći mjesec >>