Par crtica, ápropo festina lente (= čvrstina ručnika koji se svojedobno vezao oko rvackoprecjedničkog tijela):
Na čemu je Erazmo Roterdamski --- i sam Noga filologa, i to puno veći broj --- zaradio lovu/slavu? Napravio je zbirku poslovica (zvala se Adagia --- nema veze s Albinonijem, nego je opskurna, tj. sofisticirana riječ za izreke) s komentarima --- kad ih upotrijebiti, koju nadovezati, itd.
Kako nastaju izreke. Iz škole. Prethodna objašnjenja: lat. cura, čita se kura = briga, curas = brigâ, akuzativ plurala (ne znojite se, neću dalje). Ja objašnjavam neki tekst osmom razredu, sufliram, kako je vjekovni obicaj profesora. Iz pubertetlija bi trebalo destilirati prijevod "Nije imao briga".
"No, čega nije imao? Nije imao... nije imao... curas."
Svi u smijeh, a ja bijelo gledam. Poslije sam tek shvatio da sam a) otkrio jedan skoro-homonim (isto zvuči, različito znači) na liniji latinski-rvacki, b) da se na kraju riječi c i s slabo razlikuju, osobito u mom izgovoru.
Post je objavljen 24.05.2004. u 23:55 sati.