I.
Veterani na plaži. Prije pedeset godina, mladi ko rosa i usrani ko grlice, jurišali su po toj plaži skroz izvan sebe, razmišljali su samo o tome kako da se što dublje zabiju u pijesak. (Sjećate li se onog zvuka metaka iz Saving Private Ryan? Ja sam se htio stopiti sa stolicom u kinu da me što ne pogodi.)
Poslije su razmišljali samo o tome kako da što brže odu s te plaže. Ukoliko, jasno, nisu ostali na njoj permanentno.
Omaha Beach.
I onda se veterani vrate. Nakon pedeset godina mirnodopskog života.
O čemu misle?
II.
Praznovjeran sam u vezi mjestâ. U vezi njihove energije. Mora da ima nešto posebno mjesto gdje je netko umro --- gdje je poginulo toliko puno ljudi --- gdje se odigrao neki važan događaj --- pa čak i mjesto gdje je živio netko koga poznam, koga cijenim, koga volim, tko me intrigira.
S druge strane, koliko takvih mjesta mimoilazim. Jer ne znam za njih.
I što onda s tom energijom?
Post je objavljen 21.06.2004. u 15:24 sati.