Seks i grad postoje! U svom najantipatičnijem izdanju.
Sreo sam jučer kolegicu s posla. Ona je trenutačno veleposlanica u velikoj evropskoj zemlji. Bila je dotjerana i njegovana fenomenalno: ništa posebno upadljivo, ali sve vrlo očigledno beskrajno kvalitetno (čitaj skupo) --- sve do kozmetike.
Na moju nesreću SiG su zahvatili i našu konverzaciju. Koeficijent prenemaganja --- preljubaznih osmijeha, napadnih kontakta očima, ceremonijalnih aluzija --- bio je toliki da mi je dvije i pol minute razgovora s gđom veleposlanicom izgledalo kao pet sati. Bilo mi je muka i od sebe i od nje.
Jedino mi je bilo drago (onako u Dostojevski stilu) što se susret na najvišoj razini odigrao sa mnom u majici koja dobro ističe škembu i u mehaničarskim hlačama od sintetike --- što sam, drugim riječima, izgledao kao dripac.
Poslije su dečki iz knjižnice unezvjereno pitali koja je ta.
Bonus track
U seriju zavidnih skica na temu državnih službenika lijepo se uklapaju i dva susreta s drugim kolegom. Moja generacija, poznanstvo sa studentskih tuluma. Srećem ga na stazi slonova do posla, jer staza vodi kraj njegovog ministarstva. Eks-tulumaš je, naime, pomoćnik jednog od ministara u Sanaderovoj vladi. Prvi put kad sam ga sreo nisam imao pojma o tome --- samo sam naišao na njega pred tim ministarstvom i frapirao me kontrast. Ja se vučem doma s posla totalno iscijeđen, a on pršti. Znate one dane kad je cijeli svijet vaš. Opet Dostojevski --- nešto smo razgovarali a ja sam, namćorasto na kvadrat, samo shvaćao zašto ti Rusi, kad već jesu zasvinjeni, namjerno žele ispasti još veće svinje. Tek sam poslije ustanovio da to mora da mu je bio jedan od prvih dana na novoj dužnosti.
Ali onda je još izgledao kao čovjek. Oduševljen, s Red Bull krilima, ali čovjek.
Sreo sam ga drugi put nakon par mjeseci. Ministarstvo je uzelo maha. Postao je Odijelo (neka oprosti Ptica trkačica). No najneobičniji je efekt da se Odijelo proširilo i na njegovo lice. Dobio je tamnoplavu nijansu vrlo sličnu boji štofa. (Ali možda mi se to samo učinilo zbog zavisti i odsjaja.)
U svakom slučaju, prestao je biti naša generacija. Postao je ozbiljan.
Više mi se sviđao onaj prvi put kad je skakao do neba.
Post je objavljen 04.06.2004. u 11:15 sati.