filologanoga

Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)

--------------------

Probudise te!

A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje

To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)

Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)

Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)

tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa

Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti

filologanoga

subota

Josip Horvat

Dva dana u svojevrsnoj opsjednutosti - ne mogu naći u Horvatovom dnevniku iz NDH citat o nerazumljivosti svijeta otprije 50 godina. Sjećam se da je bio na lijevoj stranici, sjećam se još nekog naslova u kurzivu bez imena autora -- nekakav sjaj ili tako nešto, H je očito smatrao da je to općepoznato - ali je nenalažljivo. Valjda sam tri puta prošao cijelu knjigu. Već počinjem sumnjati je li ta rečenica uopće postojala.

---

Rano se budio. Bio na Sofijinu. Tamo lijevo, gdje se cesta odnosno puteljak odvaja gore, ima divan hrast ka kojemu hodočastim. Ravan je kao svijeća, visok zacijelo nekih petnaest metara, s krošnjom samo na vrhu. To deblo stoji samotno među svojim drugovima, sred šumice, pa ipak hvata svjetlo sunca koje mu daje neki otajan život. Shvaćam da su narodi šumskih krajeva obožavali hrast. I kad pomislim da je takav bio, malo promijenjen, kad me nije bilo na svijetu, da će isti biti kad mene ne bude, nekako mi to pruža smirenje. Radio na redigiranju prijevoda Jules Vernea za Tota. Drugačije prazan dan. -

(Josip Horvat, 30. rujna 1945. Preživjeti u Zagrebu, Zagreb: Liber, JAZU, NZMH, 1989, s. 264)

(Sofijin put današnji je Dubravkin, tamo gdje šetamo s Jonom. Za NDH onamo se nije smjelo, restricted area zbog poglavnika, koga su zvali poglavica -- veli dnevnik. Gornji je zapis nastao, dragi Thompsone, gotovo pet mjeseci nakon oslobođenja Zagreba, nakon svršetka II svjetskog rata. Toto je Ante Velzek, zagrebački izdavač.)

Jako bih htio napisati Horvatovu biografiju. Kad sam počeo opet čitati dnevnik iz NDH, gotovo da sam fizički osjetio sve te ljude - točnije, nemogućnost da ih osjetim, nepovrat njihovog svijeta. A opet bliskost, jer dijelimo pozornicu. Zagreb, mjesta, uglovi. I nije nedostižan: ljudi koji su ga znali još su živi, može se naći još materijala, možda čak privatnih arhiva.

Kad sam prvi put čitao Horvata, sva ta imena kojima vrve stranice nisu mi ništa značila, bila su kao iz Pepysova dnevnika. Nakon deset godina znanstvenog šegrtovanja, prepoznajem jako puno njih -- o jednima danas mislimo da su povijest radili, drugi su povijest (odnosno naše današnje predodžbe) oblikovali, treći -- ti su možda najzanimljiviji -- su mame i tate današnjih znanstvenih veličina. Recimo, Despot s ff vlasnik je Žerjavićeve 18, gdje je H stanovao -- igrom slučaja, ugao kojim svakodnevno prolazim, onuda se ulazi na Zeleni val s Trga maršala Tita, nedavno su nakalemili i spomen-ploču s koje sam svašta saznao; osim toga, ondje danas živi jedna Dadina prijateljica. Tako je Despotova mama, kasnije povjesničarka, bila je H susjeda, H piše da je jedno vrijeme čak o njoj fantazirao (škakljivo). Puno to govori o načinu na koji se konstituira "kulturna elita" male zemlje: oko 75% reprodukcija, 25% novih. Zanat ide s oca na sina -- makar se javljaju metamorfozirani, liječnik je tata budućeg glumca, kazalištarac povjesničarev, pjesnik pravnikov...

Ljetošnje čitanje donosi dva nova uvida: koliko je puno H pisao i napisao -- što sve spominje osim novinarstva -- i koliko je žalosno njegovo stanje. Depresija, očaj -- i sve to raste. Posljednji mjeseci NDH grozni, glave lete na sve strane, strah i užas, kasnije vrlo brzo razočaranje. I onda -- vis a vis de rien (zadnje riječi NDH dnevnika).

Još ga je, osim rata, pogodio i gadan klimakterij. A bio je u neobičnom odnosu sa ženom -- neka rastava od postelje, u najmanju ruku.

Horvatova "Kultura Hrvata" jedinstven je pristup povijesti kod nas, put kojim se kasnije nitko nije ufao. Barem tako tvrdi moja kolegica povjesničarka. Ali zanimaju me i Horvatovi novinarski radovi, i publicistika.

--- Usred tog horvatovanja, bio sam danas u Sesvetama, u krasnom stambenom kvartu, novogradnje, tišina, parkovi -- nakon Zagreba, to mi je izgledalo sasvim bezoblično. Bespovijesno bezoblično, ugodna spavaonica. Eto ti ga na. Privatni mit kuha sve u šesnaest.

...

I da, našao prokleti citat:

Nabavio Sjene ljubavi, pročitao. Neobičan taj život od prije 50 godina, teško se u nj uživljujemo. Kako će se tek teško uživljavati za 50 godina u naš!

(3. veljače 1944, s. 54)

Izvali filologanoga, 28.08.2004. u 00:50.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Espadrile

Šum mnoštva espadrila koje trče preko trga. To je, po Malrauxu, bio zvuk početka Španjolskog građanskog rata u Madridu (ako se ne varam).

Dok se Jona i ja međusobno uspavljujemo, između pola devet i pola deset navečer, odozdo s Ilice (blizu ugla Frankopanske) čuje se samo takav šum. U to doba onuda tramvaji rijetko prolaze, auti još rjeđe. Samo cipele, sandale, tenisice. Šuškaju i šljapkaju.

Izvali filologanoga, 26.08.2004. u 01:31.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak

Od Ladana do zore

Jezik --- to smo, zna se, svi mi. Osjetljivi smo na jezik kao i na sve što dolazi iz usta (ili u njih ulazi). Evo, recimo, ja: kad čujem riječ "čoksa" dobijem ospice; usp. danas, Boćarski dom (= zagrebački Zvončac, nažalost bez mora). No, kad počnemo brojati krvna zrnca riječima tog našeg jezika, vrlo brzo ustanovimo da dotepenaca i uskoka ima tušta i tma. Čak i oni od kojih smo se tome najmanje nadali (bako! pa zar i ---).

Npr. Evo male ljetne kompilacije latinskohrvatskodalmatinskog rječnika --- riječi koje se, u gastarbajterski izokrenutom obliku, nalaze u svim tim jezicima; riječi koje smo, dakle, mi dotepenci Rvati i Dalmatinci, uzeli od urbanih Rimljana kao što danas ćopavamo blogove i vindouze.

(komplicirana i po život opasna uputa za latinski izgovor: c = k)

-------------------

Rimljani na tržnici

porri poriluk (koji se u hrvatskom koji put tretira kao dvije riječi: "skuhali smo porog luka")
cepa, cepulla kapula
blitum blitva
brassica broskva (kupus, kajne?)
faselus fažol
oryza riža
asparagus šparoga (ma što mislili vlasnici asparagusa-ukrasne biljke)
cucumeres kukumari
piper papar
(malum) persicum breskva (dalm. praskva, jelda? - malum je na latinskom "jabuka", pa ovo doslovno znači "perzijska jabuka")
(malum) cydoneum dunja (cy- su izgubili po putu)
malum granatum mogranj (oliti šipak; prvo su skratili u mal-gran, pa dalje...)
cerasus čere (OK, nije dalmatinska, tako smo mi klinci zvali trešnje dok smo ih krali iz voćnjaka oko bakine kuće, latinski nam nije bio ni u peti; usp. črešnje i črišnje)
castanea kesten
fasianus fazan
cuniculus kunić

---------------

Rimljani u kuhinji (napredne tehnologije pred kojima stari Slaveni ostaju paf)

oleum ulje (oliva = maslina, ulika)
polenta palenta
focacea pogača (focus = ognjište, fala Mile!)
mustum mošt
craticula (dosl. mala rešetka) gradele
frigere frigati

----------------
Rimljani in da house --- interior decoration

armarium ormar
crabatus krevet
linteolum lancun
camera komora (tj. soba)
caminus (opet ognjište, Mile!) kamin, komin
urceolus vrč
modiolus (mjerica, čašica) žmul (po Joninom zakonu, od mžul)
missorium (zdjela) mašur (pa bi jema pinez na mašure)
patella padela (tj. zdjela)
hortus, hortulus vrt, vrtal

--------------------
Rimljani na moru

arbor jarbol (osnovno je latinsko značenje "drvo"; ovo je dodatni, tehnički smisao)
antemna lantina
boreas, borras bura (ova je riječ u latinskom grecizam)
aurata orada
loligo lignja (drugi su latinski padeži još sličniji; npr. loliginis, loliginem)
sepia sipa
spongia spužva
sarda, sardina srdela
lupinus lubin, luben (ovu su ribu Rimljani prozvali prema lupus, "vuk")

Cro Gastro

Naša kuhinja dalmatinske obale osniva se posvema na rimskoj i nema gotovo nikakve veze sa starom slovenskom, koja je bila u svezi sa germanskom.

(Petar Skok, Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu, Split 1933)

Izvali filologanoga, 24.08.2004. u 00:02.

Pa šta onda? (8) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Pubere picta

Tijelo Angeline Jolie, pokazuje Internet, detaljno je kartografirano. Opcinstvo kugle zemaljske tocno zna, recimo, lokacije i licne opise svih njezinih tetovaža. Da izgubimo Anđelinku, što božesačuvaj, mogli bismo je rekonstruirati bez problema. No počasno je mjesto svoje konštitucije gdja Jolie rezervirala za jednu tetovažu na latinskom, i to goticom (Anglosi bi rekli 'black letter'):

Quod me nutrit me destruit

piše malo iznad proslavljenog Venerinog brežuljka. --- a, vi s PTSP-latinskim? Jel ste zavidni? No dobro, to znači "Što me hrani, uništava me."

Šta je pesnik hteo da kaže?

Da škakljive teme za nogufilologa!

Ekipe su na terenu. Do sljedeće epizode --- kaj vi kažete?

Izvali filologanoga, 19.08.2004. u 23:06.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Pad (Česlav Miloš)

Smrt čoveka je kao pad moćne države,
Koja je imala borbene armije, vođe i proroke,
I luke bogate, i u svim morima brodove,
I sad nikome neće priteći u pomoć,
ni s kim neće sklopiti savez.

Jer gradovi su njeni pusti i ljudi rasuti,
Čičak je pokrio njenu zemlju što nekad davaše žetve,
Njen poziv je zaboravljen, njen jezik izgubljen,
Dijalekt seoca negde daleko u nedostižnom gorju.

(1975.)

(Česlav Miloš, Himna o perli, Sa poljskog preveo i pogovor napisao Petar Vujičić.)

Izvali filologanoga, 19.08.2004. u 13:20.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Česlav Miloš, 30. 6. 1911. -- 14. 8. 2004.

Rečenice

Sfera tišine
Senke prosto tamnomodre, sjaj na lišću vinove loze
I papci ovaca kao u rimskim vremenima.

Epika
Probodeni kopljem dok su čučali vršeći nuždu.

Jutro
Probudili smo se iza sna, posle ne znam koliko hiljada godina.
Opet je orao leteo na suncu, ali nije značio isto.

Bogat ulov
(Luka, 5,4--10)
Ribe se praćakaju u izvučenim na obalu mrežama Simona, Jakova i Jovana.
Visoko lastavice. Krila leptirova. Hramovi.

Istorija Crkve
Dve hiljade godina pokušavao sam da razumem kako je to bilo.

(Česlav Miloš, Himna o perli, Sa poljskog preveo i pogovor napisao Petar Vujičić, Beograd: Narodna knjiga, 1985. Neke je godine koštala 650 dinara, ultrajeftino.)

Izvali filologanoga, 18.08.2004. u 13:15.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Bilješke

Jedno je vrijeme u mojem životu Česlav Miloš značio jako, jako puno. Par kutija u stanu mojih staraca puno je njegovih knjiga. Čak sam i Zemlju Ulro pročitao valjda pet puta.

Miloša mi je otkrio tata, od svih ljudi. On je, kao hobist-antikomunist, kupio Zarobljeni um čim ga je Nolit izdao. Ali dalje njegov interes nije išao.

Sve što je napisao Miloš bilo je autobiografsko. Ali to je intelektualna autobiografija, kao Augustinova.

Zbog toga, za nekog koga zanima fikcija, apsolutno neimitabilno.

Za čitaoce, Milošev život dijeli se na pola: res i verba. Doživljavanje i razumijevanje (pokušaji razumijevanja).

Na fotkama od šezdesetih nadalje liči malo na Jacka Nicholsona. A i na Miloša Formana. To i jest doba njih dvojice. Letovi iznad kukavičjeg gnijezda.

Miloš za mene postoji na srpskom, postoji zahvaljujući Petru Vujičiću (čije prijevode i inače volim, onaj haiku o tavi je besmrtan). Ne zvuči uvijek dobro --- neke sam stvari i u gornjim prijevodima malo ušminkao --- ali postoji na srpskom. Kao i Talični Tom i Čarobni brijeg i Doktor Živago i Cvetajeva (iako, recimo, Lovac u žitu postoji samo na hrvatskom, srpski je prijevod oduvijek zvučao kao sprdačina). O ta uska varoš, o ti uski ljudi --- svako malo mudraci reklamiraju kao "prvi put na hrvatskom" nešto što svi oduvijek znamo. Rodbinska Evropa, a ne Rodna, neš ti mudrosti.

Zato Česlav Miloš, ne Czeslaw Milosz.

Mislim da je bilo devedesetih kad sam ga jednostavno prestao čitati. Poslije rata? Čovjek je objavljivao i dalje, izlazile su nove i nove knjige --- bile su čak i dostupnije nego prije --- ali ja nisam. Osjećam se malo kriv, ali samo malo. Stara veza, onda svatko ode svojim putem. Malo tužan, možda.

1980. je dobio Nobela, 1985. je bio u Beogradu. Ja sam bio usred srednjoškolskog puberteta, prvi ili drugi srednje. Prošao je mimo mene kao i Talking Headsi. Onda odrasteš i skužiš da su svi ti koji ti otvaraju nove svjetove prošli ovuda. THEY WERE ALL HERE --- novi reklamni slogan za Hrvatsku?

Umro je u Krakowu, okružen obitelji. "Naprosto je umro. Došlo mu je vrijeme --- bile su mu 93", rekli su za štampu. Nisu se baš pretrgli od mudrosti. A mogli su reći --- dođeš niotkuda, skupljaš s naporom jednu po jednu stvar u prtljagu. Onda pređeš jednu točku i sve to počne otpadati od tebe. Na kraju si daleko od svoje okoline kao što je daleko dvomjesečna beba.

Izvali filologanoga, 18.08.2004. u 10:20.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Priča o vitezu i zmaju

Vitez je živio sa zmajem. Jedino pravilo koje je imao da ga u tom zajedničkom životu vodi iz dana u dan bilo je da o zmaju ne smije imati nikakvu predodžbu. Takve je vrste bio taj zmaj. Svaki put, apsolutno svaki, vitez je morao početi od nule, kao da su se upoznali prije deset sekundi; svaki put, apsolutno svaki, zmaj je bio drukčiji, apsolutno drukčiji. Jednom bi on i vitez dočekali sitne jutarnje sate na tepihu ispred kauča, okruženi ispražnjenom pivskom ambalažom, hihoćući i grohoćući; sutradan bi zmaj bio zvijer koja kidiše na viteza dok se ovaj vraća s posla, kidiše smrtno ozbiljno i krvožedno, s namjerom da ubije, i na vitezu je bilo da se brani kako zna i umije. Preksutra bi, pak, zmaj bio žena, ševio bi viteza besramno i bezgranično. Pa bi se zmaj pretvorio u samog viteza. Onda, opet, zmaj jednostavno ne bi radio ništa pod milim bogom, ležao bi okrenut zidu i eto ti. Svaki, apsolutno svaki put zmaj je bio drukčiji, svaki je put njihov odnos počinjao iznova, uvjeti su bili drugačiji, a o sitno tiskanim dopunama uvjeta da i ne govorimo.

Interesantno je da je vitez u tome napredovao. Očito je od početka već imao talenta za tako što; ipak je bio vitez, ne? Kako su tekli dani, mjeseci, čak godine, vitezu je trebalo sve manje vremena da otkrije tko je — ili što — zmaj ovaj put, i sve je brže i točnije vitez odlučivao (a to je možda još važnije) kako će se prema tom aktualnom zmaju postaviti. Kad je zmaj tražio nježnost, vitez je davao nježnost; vitez je bio bek kad je zmaj bio golman; bio je Orfej zmajevoj Euridiki, Jago zmajevom Otelu, Mujo zmajevom Hasi, kugla zmajevom stošcu, žohar, strast i mobitel zmajevom hadezeu (zmaj je znao zbilja zabrijati).

Vitezove su greške bivale sve rjeđe, ili barem drukčije. Na početku se, naime, vitezu dešavalo da ode ukrivo; onda mu nije ostajalo drugo nego da se, krvareći iz rane na trbuhu ili umirući od srama i jeda, odvuče do najbliže ambulante ili najbližeg prijatelja, već prema potrebi. Ponekad, opet, vitez ne bi ni znao da je pogriješio, a takve se greške prenose u sljedeći dan, akumuliraju se, pa budu daleko opasnije i dalekosežnije od svih ozljeda fizičkih i duhovnih. No vitez je, čuli smo, bio talentiran; uvijek bi nekako uspio preživjeti, i samim je time napredovao.

Zvuči paradoksalno (jer zmaj je bio svaki dan drukčiji), ali vitez je njega sve bolje čitao. Da, više nego par puta imao je više sreće nego pameti. No ponekad — i sve češće, ne budi mu uroka — vitezu je pomagala tinktura mašte i otvorenosti, uz dodatak par zrna pamćenja (vlastitih) grešaka. Premda je zmaj znao biti u zbilja gadnim furkama — svejedno da li pozitivnim ili negativnim — vitez je uglavnom znao naći ono-što-god-to-bilo, onaj sitan ali kritičan potez, zahvaljujući kojem bi mogli dalje, u sljedeći krug, sljedeći dan i sljedeći problem.

Dapače, nakon izvjesnog broja problema, dana, krugova, mjeseca, možda čak godina, vitez se i prema svemu ostalom u svom životu — prema kolegama s posla, ljudima u U-bahnu, psima i mačkama, svojim roditeljima i poštaru, reklamama i bankomatima — počeo ponašati kao da su zmaj, počinjući s njima apsolutno svaki put ispočetka, bez pred-predodžbe. (Da ne napominjem da je svatko od njih i mogao biti zmajeva aktualna preobrazba.) I gle! to je također palilo. Rezultati su, štoviše, bili iznenađujući i za viteza, i za njegovu okolinu. Jedan po jedan, životi onih koje bi vitez sretao mijenjali su se, ali to je već druga priča.

Sad, mislim da vam nije nikakav problem odgovoriti na pitanje je li vitez volio zmaja. Međutim, ono što meni nije jasno, ono što me — kako prolaze dani, mjeseci, čak godine — sve više i sve intenzivnije zaokuplja — jest pitanje koje si vitez, zbog prirode posla, nikad ne smije postaviti.

Je li zmaj volio viteza?

(1998)

Izvali filologanoga, 15.08.2004. u 14:14.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Grenadirprogramirung

1. Praesentirt!
1. Prime človek z desnum rukum pod kokotom, oberne oružje on isti čas z levum rukum tak da ogenj odzgor dojde, lakte tik pri životu deržeć.
2. Donese oružje izraven pred se, prime z levum rukum ober ognja tak da mali perst pri peru ponvice leži i leva ruka red očima bude, lakte pako doli spusti.
3. Vleče oružje jednako doli pred desno koleno i on isti čas postavi desnu nogu jeden dober pedenj od leve vu jednakoj linije, kokot pako mora tverdno na kosti ležati, desna ruka tak nisko doli kak prez silenja seći more, levi laket tik k životu i levi palec jednako po šiftu.

2. Prehitite oružje na remen!
1. Donese oružje pred se i potegne z levum rukum remen od oružja k levoj strani.
2. Vleče levu ruku z kojum remen derži proti desnoj, z oružjem proti levom ramenu, hiti on isti čas remen čez glavu da leva ruka na desno rame dojde, oružje pako na levo rame tak da ogenj na levom laktu leži i oružje gori stoji.
3. Porine lopatu proti levoj strani i z levum rukum potegne remen oštro poleg života doli i spusti obodvi ruke vsaku na svoju stran doli.

3. Izvadite lunte!
1. Poseže z obodvemi rukami i odpre ono vu čem lunta stoji.
2. Zvleče z desnum rukum zatik od onoga vu čem lunta stoji, z levum pako rukum izvadi luntu van.
3. Rastegne obodvi ruke od sebe tak da red ramenom budu.

4. Primite grenadtu!
1. Oberne se na pol desno z rastegnenemi rukami na levoj peti tak da z nogami skupa stoji.
2. Vudre z desnum rukum po lodingah i izvadi grenadtu, levu pako ruku s luntum gori derži.
3. Pretegne pak desnu ruku izraven van, red desnomu ramenu, da jednako z levum bude.

5. Odprite grenadtu!
1. Donese grenadtu k vustam ter ju odpre.
2. Donese grenadtu izraven pred se red očima.
3. Donese ju nazopet proti desnomu ramenu s pretegnjenum rukum.

6. Vužgi i hiti grenadtu!
1. Donese luntu k vustam, raspuše ju i donese ju izraven pred se red očima.
2. Pripogne se proti desnoj strani i vužge grenadtu z luntum.
3. Hiti grenadtu od sebe i on isti čas korači z desnum nogum nazad k levoj i rastegne obodvi ruke red ramenom.

(etc...) --- Pomoć za Dalmatince i ostale anti-kajkavce.

Jel vam ovo liči malo na algoritme iz kompjuterskih programa, zajedno sa subrutinama? Radi se o kajkavskom vojničkom priručniku za grenadirske vježbe, iz 18. stoljeća.

Kakve su vojničine to čitale? Morali su ili biti pismeni, a ne znati njemački i slične službene jezike habsburške vojske --- ili su morali imati instant objašnjenja za hrpu kajkavaca-regruta, koji, zbunjeni kakvi već regruti jesu, jedva razumiju maternji jezik u vezi s puškama i ručnim bombama, a kamoli njemački i sl.

Priuštio sam si, u čast ljeta, čitati ponovo Tolkiena. Jedna od stvari koje su mi teške --- koje su mi, kad razmislim, uvijek bile teške --- jest vizualizirati, po njegovim opisima, mjesta na kojima se radnja događa. Ne vizualizirati općenito, kako možete vidjeti na filmu, nego precizno: onaj dio krajolika koji je bitan za opisani događaj, onu stijenu koja je isturena u rijeku toliko da iza nje nastane mala prirodna lučica (OK, ovo je lakši primjer...). Ako se malo pozabavite grenadirskim programirungom, vidjet ćete da nastaje isti problem: sve je opisano u detalje, ali kako to zamisliti ako ti netko ne pokazuje? Našu perspektivu da i ne spominjem --- nama razmažencima puške same pale, ručne se bombe same aktiviraju... jes nam banja...

Izvali filologanoga, 09.08.2004. u 14:20.

Pa šta onda? (4) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Lanac sreće

Vaš kompjuter može raditi i dok ne radi. Postoji nešto što se zove grid.org, gdje se može skinuti "mali agent koji koristi slobodne cikluse vašeg stroja za rad na malim segmentima vrlo velikih problema". Ti problemi uključuju traženje molekula važnih za istraživanje (pa valjda i liječenje) raka, antraksa ili boginja (jel to smallpox?) među milijunima molekula-potencijalnih kandidata. Vele tamo da na takvim stvarima surađuje preko dva milijuna strojeva širom cijeloga svijeta. Onaj "agent se sam isključuje i uključuje, i radi ne utječući na uobičajeno korištenje stroja --- isključuje se kad god je laptop na baterijskom napajanju, recimo."

Altruisti među nama, ajmo i probajmo. Paranoici među nama --- ovi su dosta fini da te mole da skidaš "agente"; šta mislite, koliko se "agenata" (da ne velimo ružnije) Vilija Kapije i ostalih veseljaka (Savezni Ured za Istraživanja, Središnja Obavještajna Agencija...) već vrti na stotinama kolateralnih MB RAM-a naših sirotih kanti?

Za komedijaše --- zamislite špijunski program koji dizajniraju Markica Rebić, SIS, HIS i ostale naše kratice!!

Izvali filologanoga, 02.08.2004. u 23:05.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Jeste li čuli za Bucu i Srđana? To je muzika iz djetinjstva La Dade --- ja sam u to doba preferirao "Zaljubljena dva leptira". No, preslušavajući nedavno antologiju B&S, šmah sedamdesetih, otkrio sam stvar "Emili". 2:33 iz 1976. Emili je završila u haremu hard diska jer me opsjeda iz dva razloga.

1. To je obrada Mrs. Robinson (Sajmon & Garfankl) u kojoj je doslovno svaka nota promijenjena, a svejedno se vidi da je obrada;
2. Ima stih "sirene su iz podruma te došle gledat gore". Iz 1976, a zvuči kao da je iz 1991.

Emili obiluje daljnjim šarmantnim detaljima: govori, očigledno, o Emily Dickinson (sudeći po antologiji, B&S su voljeli vezu žene-poezija), u riječima je imao prste Milan Milišić, a refren "Emili... ništa nooom se nemili..." uključuje dubrovački A=O trademark, baš kao i izvorna verzija "Ja dobila som dobila som lutkicu na dooor".

Izvali filologanoga, 01.08.2004. u 13:07.

Pa šta onda? (1) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>