Jedno je vrijeme u mojem životu Česlav Miloš značio jako, jako puno. Par kutija u stanu mojih staraca puno je njegovih knjiga. Čak sam i Zemlju Ulro pročitao valjda pet puta.
Miloša mi je otkrio tata, od svih ljudi. On je, kao hobist-antikomunist, kupio Zarobljeni um čim ga je Nolit izdao. Ali dalje njegov interes nije išao.
Sve što je napisao Miloš bilo je autobiografsko. Ali to je intelektualna autobiografija, kao Augustinova.
Zbog toga, za nekog koga zanima fikcija, apsolutno neimitabilno.
Za čitaoce, Milošev život dijeli se na pola: res i verba. Doživljavanje i razumijevanje (pokušaji razumijevanja).
Na fotkama od šezdesetih nadalje liči malo na Jacka Nicholsona. A i na Miloša Formana. To i jest doba njih dvojice. Letovi iznad kukavičjeg gnijezda.
Miloš za mene postoji na srpskom, postoji zahvaljujući Petru Vujičiću (čije prijevode i inače volim, onaj haiku o tavi je besmrtan). Ne zvuči uvijek dobro --- neke sam stvari i u gornjim prijevodima malo ušminkao --- ali postoji na srpskom. Kao i Talični Tom i Čarobni brijeg i Doktor Živago i Cvetajeva (iako, recimo, Lovac u žitu postoji samo na hrvatskom, srpski je prijevod oduvijek zvučao kao sprdačina). O ta uska varoš, o ti uski ljudi --- svako malo mudraci reklamiraju kao "prvi put na hrvatskom" nešto što svi oduvijek znamo. Rodbinska Evropa, a ne Rodna, neš ti mudrosti.
Zato Česlav Miloš, ne Czeslaw Milosz.
Mislim da je bilo devedesetih kad sam ga jednostavno prestao čitati. Poslije rata? Čovjek je objavljivao i dalje, izlazile su nove i nove knjige --- bile su čak i dostupnije nego prije --- ali ja nisam. Osjećam se malo kriv, ali samo malo. Stara veza, onda svatko ode svojim putem. Malo tužan, možda.
1980. je dobio Nobela, 1985. je bio u Beogradu. Ja sam bio usred srednjoškolskog puberteta, prvi ili drugi srednje. Prošao je mimo mene kao i Talking Headsi. Onda odrasteš i skužiš da su svi ti koji ti otvaraju nove svjetove prošli ovuda. THEY WERE ALL HERE --- novi reklamni slogan za Hrvatsku?
Umro je u Krakowu, okružen obitelji. "Naprosto je umro. Došlo mu je vrijeme --- bile su mu 93", rekli su za štampu. Nisu se baš pretrgli od mudrosti. A mogli su reći --- dođeš niotkuda, skupljaš s naporom jednu po jednu stvar u prtljagu. Onda pređeš jednu točku i sve to počne otpadati od tebe. Na kraju si daleko od svoje okoline kao što je daleko dvomjesečna beba.