Na obali gdje more šumi,
a dan polako snove ljubi,
stojiš ti, a srce dobro zna,
osmijeh tvoj sve obasja.

Kao sunce što se rađa,
u tišini jutra zlatna,
tvoje lice svjetlost daje,
kao nada, kao snaga.

kad se smrači, kad je duga,
kad se čini da je tuga,
ti si zraka koja grije,
ti si sunce koje bdije.

Osmijeh tvoj je moja zora,
val što nosi sreću svu,
ti sijaš u mraku,
kao sunce iza mora.

I dok traje ovaj život,
dok se smanjuje noć i dan,
osmijeh tvoj će uvijek sjati,
kao sunce, vječan san.