Religija se naziva vjerom upravo zato što vjerujemo u nešto što ne možemo opipati, izmjeriti ni dokazati ljudskim razumom. Vjerujemo u nešto što je savršeno, moralno i dobro. Kada bismo mogli dokazati da Bog postoji, kada bismo Ga mogli staviti pod mikroskop i pokazati svima: „Evo, tu je“, tada to više ne bi bila vjera. To bi bila znanost, formula ili činjenica. Bog nije činjenica nego život, ljubav i tajna koju prihvaćamo srcem i dušom.

Pravi vjernik ne treba dokaz. On ne traži eksperimente ni filozofske rasprave da bi povjerovao. Vjera je povjerenje, predanje i oslanjanje na Onoga koga ne vidimo, a osjećamo. To je kao ljubav – nitko ti ne može znanstveno dokazati da netko voli, ali ti to znaš i osjećaš u srcu. Tako i s Bogom – onaj tko vjeruje, nosi u sebi dokaz koji je jači od bilo koje ljudske riječi.

Jedini pravi dokaz nalazi se u nama samima. Kada zatvorimo oči i u tišini osluškujemo svoje srce i tada pronalazimo Njega, kroz molitvu. Kada činimo dobro drugima, kada opraštamo, kada ljubimo, tada Bog djeluje kroz nas. Ali to ovisi o nama samima, ovisi kojeg ćemo vuka u nama hraniti, onog dobrog ili onog lošeg. On nije skriven u knjigama ni teorijama, već u životu koji živimo. Ako otvorimo oči duše, vidjet ćemo ga u svemu – u zalasku sunca, u smijehu djeteta, u miru nakon molitve.

Ljudi često pitaju: „dokaži mi da Bog postoji.“ Ali odgovor je jednostavan – ako tražiš dokaz izvana, nikada ga nećeš naći. Ako otvoriš svoje srce, shvatit ćeš da je On oduvijek tu, da nisi sam i da si ljubljen. Vjera ne treba dokaz, dokaz smo mi sami. Ja sam sama osjetila njegovu prisutnost, kroz molitvu. Pronašla sam svoj unutarnji mir. Kada sam nervozna, živčana, dok npr. čekam u redu, tada pomislim na Boga i on me smiri, utješi. On nije daleko, On je u svakom od nas.

To je moje shvaćanje vjere i uvijek se okrenem k Bogu, i kada je nešto dobro i kada se dogodi nešto loše. Ne krivim Ga za loše stvari koje mi se dogode u životu jer vjerujem da je On upravo i želio to jer Bog ima plan za svakog od nas. Vjera nije dokaz koji držimo u rukama, nego put kojim hodamo srcem i dušom. Ne moramo razumjeti, dovoljno je vjerovati i prepustiti se. U Bibliji bi Isus, nakon što izliječi nekoga, uvijek rekao: „vjera te tvoja spasila.“ Što znači da samo moramo vjerovati, slijepo vjerovati. Bog je s nama, uvijek i svugdje – u radosti, u suzama, u tišini i u ljubavi.