U tišini, negdje ispod trave rosne,
još šapuće vjetar stare uspomene.
Ostavio si korak, a tebe nema,
u zemlji spavaš, nepoznata imena.

Nebo te zove, al' lišće te skriva,
u srcu majke, nada još živi.
Svaka suza, što niz lice krene,
traži te, doziva: „vrati se, sine“.

Zalutala dušo, ti nisi sama,
svaka svijeća, osvjetljava ti put.
Dom te zove, dom te čeka,
al' grob tvoj, ostaje skriven.

Brat tvoj, još čuva staru pušku,
prijatelji šute, gledaju u prazno.
I svaka rana od rata nanešena,
još krvavi, tamo gdje si pao.

I možda negdje, iza ovog svijeta,
stojiš na straži, k'o nekad prije.
A mi ovdje molimo Boga,
da ti da mir i brani od tmine.

Zalutala dušo, ti nisi sama,
svaka svijeća, osvjetljava ti put.
Dom te zove, dom te čeka,
al' grob tvoj, ostaje skriven.

I kad se jutro, nad poljem, rodi,
kad sunce obasja rosnu travu.
Znam da hodaš pored nas,
čuvaru slobode, hrabri branitelju.