Ne razumijem zašto neki ljudi toliko napadaju jednog čovjeka – Marka Perkovića Thompsona. U redu, ne moraju ga svi voljeti, ne moraju slušati njegovu glazbu, ali zašto onda imaju potrebu vrijeđati njega, njegove pjesme, koncerte i fanove? Ljudi često imaju krivo mišljenje o njemu – pričaju ono što pričaju drugi, ono što pišu novine. Ali samo zato što netko ima neko mišljenje, ne znači da je to i istina. Zato želim reći nekoliko stvari – o njemu.

Za mene je Thompson čovjek koji voli svoju domovinu i njezinu povijest. Čovjek koji je načitan i poznaje hrvatsku povijest. On je ponosan Hrvat, branitelj, vjernik i otac. Njegove pjesme su pjesme ljubavi – prema narodu, vjeri i obitelji. Pokušala sam pronaći znakove mržnje u njegovim pjesmama, ali nisam ih našla. Njegove pjesme imaju ono nešto – imaju dušu. Ljudi zaplaču na njegovim koncertima. To je znak da pjesme imaju dušu. A pjesme ne mogu imati dušu ako nisu pisane iz srca, iz duše, iz ljubavi. Samo na takve pjesme možeš zaplakati.

Kad slušam pjesme poput Lijepa li si, Geni kameni, Moj dida i ja, Neću izdat ja... – osjetim nešto posebno. Osjetim ponos, snagu, zajedništvo i ljubav. Te pjesme bude nadu i ističu vrijednosti za koje se vrijedi boriti. Vrijednost nije novac. Prava vrijednost je obitelj, vjera i domovina. Naravno, kao i svaki čovjek, i on ima mana. Ne pišem ovo zato što mislim da je svetac, jer nitko nije savršen, nego zato što mislim da je nepravedno što ga napadaju. I zato što vidim dobro tamo gdje drugi vide samo ono što žele vidjeti.

Istraživala sam. Nisam slušala što drugi pričaju, već sam sama čitala povjesne knjige i gledala intervjue s Thompsonu i što su branitelji govorili o njemu. Zaključila sam da je on uvijek miran, čak i kad ga napadaju i vrijeđaju. On ostaje čvrst i ponosan. Nema te bure niti te ruke koja ga može srušiti. Otkrila sam da je veliki vjernik, da ga ne zanima politika i da nije ni fašist ni ustaša. Sve te priče koje se pričaju – to su bajke. Žalosno je koliko ljudi izvrću istinu onako kako njima paše. Ne znam zašto to rade.

Treba malo više čitati knjige o hrvatskoj povijesti. Baš me zanima koliko ljudi koji pljuju po Thompsonu stvarno znaju nešto o povijesti ili samo ponavljaju što drugi kažu. Ja sam istraživala o čemu on pjeva – od kralja Tomislava, kralja Zvonimira, Petra Zrinskog koji je Katarini pisao pismo prije smaknuća, dive Grabovčeve, pa sve do Bleiburga i Oluje. Čitala sam sve to. Nisam čitala laži iz medija koji pišu što im se plati. Jadno!

Mnogi kažu da Thompson nije bio u ratu, da trči za novcem, da je licemjer, HDZ-ovac, ustaša, fašist... Ja to nigdje nisam pronašla. Thompson se na početku Domovinskog rata dragovoljno priključio Zboru narodne garde. Bio je na prvoj crti bojišta sve do jeseni 1992. Tada je napisao Bojnu Čavoglave, koja se brzo proširila među braniteljima. Svi su je pjevali. Zapovjednici su ga počeli zvati da dođe i pjeva vojnicima kao moralna podrška. Neki su rekli da je Thompson svojom pjesmom podigao moral kao cijela jedna brigada. Zamislite – jedan čovjek, a kao brigada!

Nakon toga je izašao iz vojske i počeo pjevati na humanitarnim koncertima koji su davali nadu i podršku Hrvatima. Tim koncertima je pomagao obiteljima poginulih branitelja. Nije on trčao za novcem, i nikad nije uzimao novac od političara. To što neki tvrde da ga HDZ plaća da ne pjeva za druge stranke – to mi zvuči smiješno. On je sam rekao da ga politika ne zanima, i stvarno – nikad nije bio politički aktivan. On nije fašist, nije ustaša. To su priče koje šire oni koji ga mrze. Možda ga oni tako vide, ali on to nije!

Ljudi ne razumiju kontekst njegovih pjesama ili se jednostavno boje istine jer Marko ne pjeva samo o ljubavi već i o istini. Bojna Čavoglave je napisana kada je napisana. Tu nema mržnje prema srpskom narodu, samo prema sprskim vojnici koji nam žele oteti što je naše, a mi to ne damo! Pozdrav „Za dom, spremni“ su koristili i HOS-ovci, ali je nosilo drugačije značenje nego kod ustaša! Taj pozdrav je toliko jednostavan, a toliko moćan, da jednostavno diže hrabrost braniteljima, podiže nadu, i naglašava za što se borimo, za koje vrijednosti. Taj pozdrav znači da smo spremni umrijeti za svoju domovinu, za svoj narod, za svoju obitelj!

Pitam se zašto je pozdrav „za dom, spremni“ danas problematičan, zašto 91' nije bio zabranjen dok se ratovalo i ginulo za Hrvatsku? Zašto tada nisu kazali „nemojte to govorit!? Zašto tada nikome nije smetalo? Zar su ti ljudi išli u rat da šire mržnju, ili da obrane domovinu? Danas je to odjednom problem!

Odvratno je kako ljudi traže greške kod Thompsona, nebi da su oni čisti i pravedni. Nitko nije savršen, to se podrazumjeva! Tko je bez grijeha neka baci kamen prvi! Pazi kojeg vuka hraniš! Ako si okrenut prema novcu, onda ćeš biti pohlepan i škrt, ako slijediš ono što je dobro, ako slijediš Isusa Krista, nastojiš živjeti pravedno, onda ćeš i biti pravedan. Ono za čim žudiš, kojim osobinama poklanjaš svoju pažnju, takav ćeš biti! U svemu postoji dobro i zlo, samo je pitanje šta ćemo više hraniti. To odlučujemo mi sami.

Ja stvarno ne vidim nikakvo zlo kod Thompsona, niti je on ikad poziva na nekakvu mržnju i klanje, kako neki ljudi tvrde. U pjesmi „Bojna Čavoglave“ ima dio pjesme gdje kaže: „baci bombu goni bandu...“ ne piše ubij, nego goni!! Istao tako pjesma kaže: „čujte srpski dobrovoljci, bando četnici...“ znači da se ne misli na srpski narod, nego na srpske vojnike koji nam želi oteti dom i njih treba goniti iz našeg teritorija. Nitko ne poziva na mržnju ni klanje srba! Nego ljudi čuju kako njima odgovara, krivo tumače i onda pišu i pričaju svašta.

Ne moraš slušati ni voljeti Thompsona, ali ne moraš ni vrijeđati! Čim vrijeđaš znači da ti nešto smeta (istna, ljubav, vjera, obitelj, domovina?). Onda pojedini žele zabraniti Thompsona, a zašto? Nema razloga jer nema ništa loše, nema nikakvog zla! Pitam se zašto ne zabrane sotonističku glazbu? Današnja glazba gdje pjevaju o novcu, alkohlu, travi, drogi... to je vama uredu? Vama je uredu da to mladi slušaju? Vama je uredu da hrane zla vuka? Nije mi jasno! Zašto ljudi idu kontra nečega što je dobro.

Thompson ne pjeva mržnju. On pjeva istinu. I ako nas istina boli – problem nije u njemu, nego u nama. Svatko ima pravo birati što će slušati, ali nitko nema pravo vrijeđati ono što ne razumije. Umjesto što pljujemo po drugima, bolje bi bilo da pogledamo sebe – i upitamo se: za kojeg vuka mi hranimo?