Ponekad osjećam kao da ljubav, koju osjećam prema tebi, nije dovoljno izražena, kao da riječi koje izgovaram ne mogu dočarati dubinu mojih osjećaja. Toliko puta želim učiniti više, pokazati ti, na sve moguće načine, koliko mi značiš, ali me nešto koči. Kao da je u meni neki strah, a ni sama ne znam čega se bojim. Svaki put kada te gledam, osjetim toplinu u srcu, ali i sjenu neizvjesnosti koja me proganja. Pitanja mi se vrte u glavi: Jesam li dovoljno dobra za tebe? Jesam li ti pružila sve što zaslužuješ? Hoćeš li me i dalje voljeti, iako ponekad ne znam kako da ti pokažem sve što osjećam? Znam, trebala sam uložiti puno više u nas. Ti si moj svijet, moj oslonac, i želim da znaš koliko mi je stalo. Svaki osmijeh, svaki dodir, svaki pogled, sve to čini moj život bogatijim. Ali opet, taj neodređeni strah me prati i kao da se bojim biti ono što jesam. Voljela bih da mogu skinuti te lance nesigurnosti i potpuno se prepustiti ljubavi koju osjećam. Voljela bih da mogu pokazati ti, svakog dana, koliko te volim bez straha koji me obuzima, a ni sama ne znam zašto. Voljela bih da znaš, bez sumnje, da si ti moje sve i da ću se truditi, svaki dan, da budem bolja za tebe. Ljubav nije uvijek savršena, ali je iskrena i duboka. Nadam se da ćeš to osjetiti, da ćeš razumjeti moje borbe i da ćemo zajedno rasti kroz sve izazove. Jer, unatoč svim mojim strahovima i nesigurnostima, jedna stvar ostaje nepromijenjena: volim te svim srcem i dušom.