31
srijeda
listopad
2007
HALLOWEEN
Ne dajte se uplašiti vješticama i vragovima.
Stavite tikvu pored vrata ili prozora...
Voli vas vaša vještica - Fanika
Ovo sam dobila od Paje - za davnu 10-godišnjicu braka. Ne znam samo - otkud mu ideja za poklon 
Zauzima istaknuto mjesto u kući 
Zmaja i vještice posjetile su nas, maloprije. Metle su ostavile - pred vratima...
komentiraj (16) * ispiši * #
26
petak
listopad
2007
PODIVLJALI SUNCOBRAN I NOVI BLOGERI
Svaki dan nosi neki novi biser...
Iza epiloga o curama, stigao je i glas razrednice. Nismo dobili poziv za roditeljski. Uostalom, što roditelji imaju s tim što se dogodilo, osim da slušaju priče svojih juniora kad se vrate iz škole i da idu na policiju ako ih pozovu. A roditeljski, čemu?
Raska im je uglavnom rekla da ju samo sramote, da joj je neugodno kad ulazi u zbornicu i sluša priču o svom razredu...
A ja se sjećam kad sam lani prije maturalca napomenula na posljednjim informacijama prije maturalca - da u razredu nekoliko cura stvara probleme i da to treba riješiti prije maturalca i prije osmog razreda. Ona je doduše postavila pitanje na satu razreda, a onda su cure koje su stvarale probleme, bile - najglasnije u pljuvanju - ovih drugih. Raska je digla ruke, pomela pod tepih.
I sad ima - sramotu i filmić. I opet se radi o curama koje su lani radile problem o kojem sam govorila.
Zmaja je nakon svega komentirala : a meni nije jasno - a što sam ja kriva? Brine dijete za sebe u cijeloj toj priči.
Bila je sva jadna i povrijeđena. I s pravom. Zašto bi to stalno prigovaranje slušala djeca koja se normalno ponašaju. I zašto se oglušivati kad traže da se neki problemi riješe.
Imam osjećaj da razrednica jedva čeka da ova godina proleti i da ih skine s dnevnog reda. Kao da će slijedeća generacija biti bolja i manje problematična. Jer ako se nastavi sa spremanjem pod tepih - nema sreće. Ja bih joj najradije - predložila da se više ne prima posla da bude - razrednik. Time će se riješiti problema, a slijedeće generacije - nezainteresirane razrednice. Najbolje rješenje.
Uh, dosta je bilo o tome...
Noćas je Zmaja zakurila. Nos začepljen, boli glava, kuka kao stara baka, drži se za leđa jutros. Došlo mi je da se nasmijem.
Kad je dobro, nitko hiperaktivniji, a kad je loše i nešto boli - nitko sparušeniji
Jučer je nosila bilježnice kolegici koja također kuri. Vraćajući se kući, kraj tržnice, neki lik je sklapao one velike suncobrane kraj kafića. I jedna od tih grdosija se prekrenula. I naravno, da se tu našla - Zmajina glava. U prolazu...
Došlo dijete kući, čelo crveno...
Pitam je - što je bilo?
A ona meni na to - ja sam valjda jedina budala u gradu koju po zimi, opali suncobran po glavi 
Sjetih se - nisi jedina budala, tvoju mamu je u pola Metropole - ugrizao jedini konj, pa je preživjela 
...
Eto, valjda nam je sudbina da doživimo situacije - statistički rijetke.
Kakva mama, takva kćer ili - jabuka ne pada daleko od stabla .
Uglavnom, čovjek se ispričao, na što mu je Zmaja rekla - da ne prihvaća ispriku. Dijete mi ima dara za - diplomatski način ophođenja. Iako je priznala, da bi ga najradije - ritnula nogom 
...
Dakle danas više ne znaš što te čeka kad iziđeš na ulicu, hodaš normalno po nogostupu. Više ti nije rizik samo brzina na auto cesti, pretjecanje, alkohol, pljačke banaka, ilegalno oružje. Polagano rizik postaje i hodanje po nogostupu.
Danas je dobro, malo je čelo poplavilo, nadam se da se neće spustiti pod oko. Da ne bude priče - Zmaju s crnim pojasom napao - podivljali suncobran s reklamom Karlovačkog 
Ajmo dalje...
Kako se zahuktava izborna kampanja - naši političari u doba kad bi trebali imati najmanje vremena (iz posve razumljivih razloga), ipak ga nalaze da podijele s nama svoje misli, pišući blog.
Nisu imali potrebu prije godinu, dvije, prije pola godine, prije mjesec dana, nego - baš sad
Bila sam na Kirinom blogu. Njegov i Ronjin dizajn je kao - naštancan u paru. Prvo - slika kao za osobnu (ili nadgrobni), pa lijevo u boksu - osobni podaci. Post kojim nam pokušava dokazati da čovjek ima smisla za šalu na vlastiti račun (kao da mi to ne znamo)
Čitala sam komentare na taj post. Bilo ih je preko 200. Interesantna je činjenica - da je većina pohvalnih komentara, komentara dobrodošlice, divljenja, podrške - pisana od neregistriranih na blogu. Pa mi je odmah pala na um jedna ideja - ako te ne hvale registrirani, neka se - hvališ sam, ili to netko radi za tebe. I moraš samo smišljati razne nickove 
Ronjo je također otvorio svoj blog - dizajn kao u Kire, fotka za osobnu, pa sve ostalo. Samo još nije post napisao...Valjda će svoje misli podijeliti s nama prije kobne nedjelje, krajem studenog, pa si i napisati - komentare podrške i pohvale 
Svaka čast Čačiću, on se pridružio novim blogerima s istom potrebom, no barem je onemogućio komentiranje anonimcima. Pa neka ga ošinu, barem znamo da si sam ne piše komentare
Ludilo ljudi moji, hoće i nas blogere navuči. Ne dajte se 
.
A vas 
i 
vaša Fanika.
Za opuštanje poslije ovih bisera, malo dobre mjuze...
Ayo - "And it's supposed to be love"
komentiraj (35) * ispiši * #
23
utorak
listopad
2007
EPILOG
Ne znam kako vas, ali mene ovo vrijeme - ubija.
Ujutro nemam volju ustati iz kreveta. Ova dva dana, kad sam pogledala kroz prozor, došlo mi je da vrištim- vjetruština, kiša, vlaga, fujjjjjjjjjjjjj...
Jučer sam morala u grad nešto obaviti, što naravno nisam mogla izbjeći. Uvatila Fanika kišobran, navukla silne krpe na sebe, zimsku jaknu - i van na zimu. Doma sam došla prozebla, mokra, pokisla uizvana i u duši.
Što se može, prehibernirat' ću ovu zimu...
Zmaja je valjda jedina kojoj nije zima. Kad je vidim da hoda po kući u kratkim rukavima i boksericama, utisak zime još se pojača. Što ti je mladost. No dobro, ja sam i u njenim godinama bila zimogrozna,
U školi počele dobre ocjene, skuplja petice i četvorke, danas si je na ploču kraj kompa stavila popis ocjena koje bi morala imati na polugodištu. Da ih vidi - svaki dan. Izrazila je želju da joj kupimo Pondov tečaj njemačkog. Kuc-kuc u drvo, nadam se da će ostati tako.
U školi - završila priča s video-uratkom, remek djelo onih nekoliko majstorica. Završila je totalno - nepedagoški i nepravedno, no boljem se nisam ni nadala.
Naime, prošli tjedan su svi završili na policiji, čak i nekoliko ostalih iz razreda, koji nisu bili ni blizu.
Prvo je Zmaja mislila da će nas pozvati sve, djecu u pratnji roditelja normalno, pa se Fanika nabrusila, ako do toga dođe. Jer nije mi baš jasno - što bi moje dijete imalo tamo raditi.
Kako nije došlo do toga, ispucala sam se s Formulom 1 (!!).
I danas čujem - rasplet.
Cura koju su snimali, otišla je živjeti k tati u Rijeku, roditelji su joj rastavljeni, pa je dosad živjela s majkom. Za nju možda i bolje, no ako nastavi tako, sumnjam da će joj to mnogo značiti. Da nije otišla sama, vjerojatno bi dobila izgon iz škole.
Ostale akterice, uključujući i onu kod koje se dotićni filmić snimao, a koja je po meni glavna mustra, svim mastima premazana - nikom ništa.
Sjećam se te male, poznajem joj mamu iz srednje. Kao male se igrale Zmaja i ona, poslije kad su u školu krenule i kako su bivale starije, to prijateljstvo je prestajalo, polagano ali trajno.
Pred kraj prošle školske godine mala je izazvala nekoliko svađa u razredu, prosta je i bezobrazna, rječnik joj je toliko bogat, da ti pamet stane.
A spletkarenje - glavna zanimacija.
Ostale su se također izvukle, mala tajkunka ih navodno potplatila (!!) da je ne spominju...
Filmić je dotle kružio školom putem mms-a, za you tube ne znam. Pa su pozvani na policiju, oni koji su slali dalje, normalno u pratnji roditelja. Uglavnom dečki, koji su to shvatili kao - dobru zafrkanciju.
Nisu time pokazali veliku pamet, ali da nisu imali materijala, ne bi imali što slati.
Ja sam očekivala da će razrednica bar roditeljski sazvati, da priča ne bude rekla-kazala, no ništa od toga.
Za mene je to totalno neozbiljno završilo. Ispada da je najgore prošla ova prva djevojčica. Znam ja da je problematična, ali ove oko nje koje su se zabavljale na njezin račun, za mene su daleko gore. A njima - ni dlaka s glave. S time da jedna ima para, pa se izvukla potplaćivanjem (to je doduše priča rekla-kazala, no ne bi me čudilo).
Kud smo mi došli??? To su djeca u petnaestoj godini, neke nemaju još ni 14. Još uvijek ne mogu doći k sebi od svega.
A ni od držanja razrednice, kao da se ne radi o njenom razredu.
To me sve podsjeća na skandale u našem društvu - isplivaju, a onda se digne galama i sve završi - poj'o vuk magare.
Uostalom, kao da je to veliko čudo. Sve je preslik općeg stanja, degradacije društva, manjka pravih vrijednosti, zakon novca.
Sve to nameće nova pravila igre. Neki se veoma lako uključe i osjećaju se - na svom terenu. Ostali su - zatečeni, zbunjeni, ne dolaze k sebi od čuđenja.
I ne mogu se ušaltati, taman živjeli još dva života.
Toliko o tome...
Danas slušam vijesti i ne mogu doći k sebi.
Rušili bi stadion u Maksimiru (!!), gradili novi (!!), a na mjestu srušenog - digli kompleks zgrada. E, da mi je to netko ovako rekao, ja bih mislila da je prvoaprilska šala. Ali nije. Da mi je samo znati tko je na tu pametnu ideju došao.
Banderos je oprezan, govori da bi trebalo raspisati referendum. Samo mi ona predloženja referendumska pitanja, baš i nisu bistra.
Taj stadion je do sada koštao toliko, da smo mogli nekoliko bolnica izgraditi, a sad bi ga rušili...
Oprostite, za mene je budala - onaj koji baca skupe cipele, a nije kupio bolje, a nema ni novaca za njih.
Stranke tj. njeni čelnici i članovi, počeli pjevati na predizbornim skupovima, osjećaj za bljuvanje pojačava mi se, tim više što su se neki dokazali nesposobnima, a sad još i loše pjevaju. Pa kud ćeš gore...
Pala prva lopata mosta kopno-Pelješac. Udarnički, prije zime, ili prije izbora. Ljudi dragi pa zar vam nije jasno da ovakovu dobitnu ekipu - treba ostaviti na vlasti još jedan mandat - da svečano otvore most. I sve ono gdje još treba baciti prvu lopatu...
Idem pajkiti da se više ne sekiram. Sve više sam svjesnija da počinjem ličiti na svog Noska - on se cijeli život nervira oko svega, nikad si ne da mira, no imam osjećaj da ga to - održava.
Nadam se da mene taj stil - neće sahraniti :)
Za smirenje - lijepi dečki s fantastičnim glasovima - Il Divo
Do 213-og
UPDATE
Ovo me danas oduševilo. Zmaj od Šipova - Ilija Grahovac je imao svojih pet minuta...
Pogledajte - ne znam što bih rekla.
Dnevnik.hr
komentiraj (27) * ispiši * #
21
nedjelja
listopad
2007
FORMULA
UPDATE - 22.10. 20.05 h
Tko o čemu, Fanika o Formuli. Prespavala sam razočaranje, strasti se stišale, danas stvari gledam malo smirenije i trezvenije. Dosadna sam već, znam, ali lakše mi je kad se ispucam. Tko ne želi čitati, nek prespava do slijedećeg posta. Ali još uvijek stoji :
1. Mali Hamilton je debitant bez iskustva, koji još mnogo žganaca treba pojesti. Slažem se. Pogotovo da drži svoje "ja" i za rezultat traži poštenije ponašanje u ekipi za koju vozi. Ali taj mališa ili "kmica" kako ga zovu - neki od milja a neki od zadojenosti, bože mili, crnja se drznuo na početku 21. stoljeća ući u sport - bogom dat za bijelce, pa odmah pucat' na mjesto prvaka. A taj debitant koji mora puno žganaca pojesti je - stvorio prednost debelo prije kraja sezone.
A koje bi to iskustvo moglo pomoći kad ti pukne guma, a njemu je fala bogu pucikala, svako malo. A kad se sjetim guranja bolida iz onog šodera kad je izišao sa staze - timski kolege ga gurali, jedni prema nazat' a drugi prema naprijed, živa sprdačina. Nakon što je skupio prednost u posljednjim utrkama nije ni jedan bod skupio. Ma dajte...Čovjek bi nakon ove sezone pomislio da su gume na McLaren-Mercedesu, vrhunskom bolidu - kao na Renolki 4 ili Jugiću. Pa i bedasta (bijesna) kućanica ima mozga, bez obzira na subjektivnost.
2. Ekipa nije sa dva vozača i dva vrhunska bolida - odlučila neke stvari. Onaj tko je mogao, imao potkraj neprobavljive unfale, a onaj drugi nije bio sposoban, jer je sposobniji s jezičinom. I razvikana ekipa završila pušionom. Popušili kaznu i lovicu s Ferrarijem, izgubili tron. Tako to ide kad je ekipa "složna". Kao da su kod nas rasli...
3. I sad kad su sve zas*ali, sad se ide na seruckanje i žalbe protiv vozača - zbog goriva, da bi ih se diskvalificiralo, pomaknulo Hamiltona naprijed i oduzelo titulu Raikkonenu. Pa da cijeli svijet priča kako se kmici rihta pobjeda, a kad je mogao - pucale mu gume...
Pa da, treba se još zas*at do kraja...
4. Sve ČESTITKE ekipi Ferrarija - Raikkonenu i Massi. Ostali su ekipa koja diše zajedno - rezultat je vidljiv, obrali vrhnje i neka, naš mentalitet bi i tu mogao nešto izvući. Složna braća kuću grade...
Završila i ta, do posljedneg trenutka, nepoznanica, zvana Formula 1.
Završila je onako, kako je morala završiti, nije smjela biti dovršena još na prošloj utrci.
Rasplet mi baš nije drag, ali je - očekivan.
Otkako je Schumacher zavladao pistom Formule 1, postalo mi je dosadno gledati utrke. On je kao i Federer u tenisu, čovjek-stroj. Ne volim ljude strojeve, ali cijenim njihovu disciplinu.
A otkako je ove godine ušao ovaj mali debitant Lewis Hamilton, postalo je zanimljivo. On je vozač bez iskustva, ali ima ONO u sebi, što se odmah zamjećuje. Rođeni talenat. I uspet će se na postolje svjetskog kupa, sigurno.
Za razliku od njega, njegov timski kolega Alonso, oduvijek mi je bio i ostao antipatičan.
Nisam stručnjak, možda je posrijedi moja subjektivnost, ali moje mišljenje dijeli poprilično mnogo ljudi.
Bez obzira na njegovo vozačko umijeće i iskustvo, ne sviđa mi se - kao osoba. Poprilični je brbljavac, nema kulture, bezobrazan je i pun zavisti. Prema svom timskom kolegi, ponaša se u najmanju ruku, kao da je iz konkurentske ekipe. A tu mu na ruku ide cijeli tim Mercedes-McLarena. Jer, kako bi bilo da debitant uspije u prvoj sezoni.
Alonsova nekolegijalnost i ignorancija Hamiltona, bezobrazluci na stazi tijekom pojedinih utrka, a i na ovoj današnjoj u Brazilu, kad ga je izbacio sa staze na samom početku, pa ono samodopadno kokodakanje poslije utrka...
Neke stvari mi nisu baš bistre. Potkraj ove sezone, Hamiltonu se zaredalo - bezbroj pehova, ti konstantni problemi s gumama, postali su mi nekako prečesti da bi bili slučajni. I ovo današnje otkazivanje mjenjača...
Nije ga htjelo, recimo...
Ali zato je situaciju iskoristila ekipa Ferrarija, prošli put i - danas. Dok se u Mercedesu nisu odlučili tko im je top vozač, ovi dvojica su lijepo - podijelili prvo i drugo mjesto danas, Massa je u nemogućnosti da se približi vrhu ukupna poretka, propustio kolegu Raikkonena i - osvojili su svjetski kup.
Fino, elegantno.
A Alonso od slijedeće godine - tko zna za koga će voziti. Pa eto vam ga na, ekipo, popušili ste skroz, naskroz. Zahvaljujući frustriranom brbljavcu, koji će na godinu dati petama vjetra. I "usrećiti" neku drugu ekipu.
Možda sam subjektivna, ali sviđa mi se taj mali Hamilton, tih, suzdržan i dobro odgojen. Ne razbacuje se riječima. Pred njim je budućnost u Formuli 1.
Reklama , koja veoma podsjeća na stvarnost, još da je na kraju umjesto Hakkinena - Raikkonen
Do 212.-og
komentiraj (31) * ispiši * #
19
petak
listopad
2007
STRIPTEASE
Svašta nam se događa posljednjih dana.
Skandala i vrućih vijesti - u koji god medij pikneš nosom - ne nedostaje.
Neću o njima, neću o školskom skandalu s filmićem, iako su navodno svi završili na policiji, roditelji i djeca. A što bude, vidjet' ćemo...
Tema o kojoj ću danas pisati, nije inspirirana tim događajem, nego člankom s net.hr-a. Naime, birale su se top scene striptiza iz filmova
Od one davne scene Sophije Loren i Marcella Mastroiannia iz filma "Jučer, danas, sutra", izredale se mnoge. Više ili manje uspješne. Neke su nosile i cijeli film, osim njih ništa drugo nije bilo zanimljivo.
Loren & Mastroianni
Pobjedu je odnijela moja osobna favoritkinja - Jamie Lee Curtis u filmu "Istinite laži". Volim je i zato što je izvrsna komičarka, a to - cijenim. Uz to, što je stvarno melem za oči, presudio je onaj - pad, pa brzopotezno - ustajanje. To se zove - brza reakcija 
A najintrigantnija scena je iz filma "Od sumraka do zore", sa egzotičnom Salmom Hayek i velikom zmijurinom 
. Osim scene, sviđa mi se odlična glazena podloga i Tarantinova legendarna faca...
Najsimpatičnija mi je scena iz "Stripteasea" s Demi Moore
Sad se sigurno pitate - što je s muškim striptizom. Tražila sam scenu iz "Skidajte se do kraja" i - nisam je našla. Morala sam se zadovoljiti s ovom - malo je glupava, ali dokazuje ono što sam htjela reći - striptiz bolje leži ženama
Sad će me osviještene žene - dočekati na nož 
&
komentiraj (17) * ispiši * #
17
srijeda
listopad
2007
CRNO NA BIJELOM
Primirila vam se Fanika od posljednjeg posta. Stišale se strasti, znam - samo na kratko. Jer ne mogu se promijeniti, sve i da hoću. Iako sam svjesna da o mojem brundanju i kritici - ništa ne ovisi...
Jučer me rastužila smrt ovog mladog pjevača Toše Proeskog. Doduše, ne slušam baš tu vrstu glazbe, ali kako mi radio stalno svira, normalno da sam ga znala slušati. Dečko je imao lijep, ugodan glas i začudo - svojom popularnošću osvojio je, da ne kažem spojio - sve države bivše Juge. Tek jučer i danas, slušajući njegove pjesme, shvatila sam da mnoge znam, ali nisam znala da ih on pjeva. Strašno je to - koliko nam ceste uzimaju mladih života. Ovaj slučaj je time strašniji, što nije sam vozio. Laka mu zemlja bila...
Moje derle nisam spominjala već nekoliko postova. Jednom šutljiva, kao da joj je vreća cementa prikačena za leđa, drugi put vesela i stalno se krevelji, sve joj je smiješno. Već sam se privikla na njene promjene raspoloženja, a nekako mi se čini da pomalo jenjava.
U školi najnoviji biser - nekoliko cura iz razreda, ovaj vikend su svoju kolegicu (također iz razreda), navodno vezale lisicama (!!) i škarama joj izrezale garderobu, nagurale je u kupaonu i onda je snimale mobitelima - golu...
Kad sam pomislila da je ona sprdačina s tužbom bolesne mame - plafon gluposti, ovo me uvjerilo da uvijek može - gore.
Sad ta snimka kruži školom, putuje s mobitela na mobitel, dečki se cerekaju i ismijavaju, nastavnici još ne reagiraju i tako. Zmajin komentar je - da su sve lude i nema im pomoći. Baš se previše ne opterećuje time, nije to shvatila senzacionalistički.
A ja - šokirana, nemrem doći k sebi. Svi toliko pazimo na pedofile, a ove to izrežirale - same. Pa sad budi pametan...
Već sam rekla da su roditelji djece iz Zmajina razreda - uglavnom moji vršnjaci i poznajem ih većinu još iz školskih dana. Tako i roditelje ovih djevojčica. Pa me ovo i ne čudi previše, kad bolje razmislim.
Dosada, besprizornost, nezainteresiranost, roditelji naganjaju svoje prioritete, djeca bez obaveza, a rezultat je svima dostupan preko mms-a i you tubea...
A onda nas je oraspoložilo nešto, što smo već zaboravili...
Stigao iz Koreje - certifikat o položenom ispitu za crni pojas i iskaznica.
Trebalo im je devet mjeseci. No, sad je tu, iznad Zmajina kreveta, uramljen.
Sad idemo u lov na 2.poom. Ako pristupi polaganju prije 15. rođendana, polagat' će 2. poom, a ako to bude kasnije, onda će polagati 2. dan.
Sigurno ste primjetili da sam napisala - "idemo". Jest' da Zmaja polaže, ali nas dvoje matoraca se osjećamo itekako uključeni svojom podrškom - psihološkom, roditeljskom i financijskom.
Jer, kako bez talenta i volje ništa, tako ništa bez naših dobrih živaca i razumijevanja, navažanja na treninge, natjecanja...
A psihološka podrška, je u biti najvažnija. Mnogo puta je bilo i suza i straha i povrijeđenosti ega. Trebalo je ostati miran i pronaći riječi utjehe. Koliko puta mi je bilo žao malih, žgoljavih nožica, punih crnjavki, žao gledati kako neke nadobudne starije cure iz kluba (za glavu više i desetak kila teže), pri običnom treningu - iskaljuju svoje frustracije. Bilo mi je teško, ali nisam to željela pokazati. Tata Pajo je to mnogo teže podnosio...
Ali, ne jednom - došlo mi je da se ustanem sa tribine i prigovorim i treneru i djeci i njihovim roditeljima. S mukom sam se suspregnula.
I uvijek sam nakon toga govorila - treniraj samo, doći ćeš na svoje. I nikad ne iskaljuj svoju snagu na slabijima iz kluba, baš zato što znaš kako je tebi bilo.
Ponosna sam na nas dvoje baš zbog toga što smo imali strpljenja. A ponekad nije bilo lako.
I sve je došlo na svoje, polagano, sa mnogo znoja i truda. Nije toliko bitan taj pojas, jer on je samo slijed. Sve ono prije njega je mnogo bitnije. I ono - poslije, a to je - život.
A život, bojim se - sve više podsjeća na ring i borbu za opstanak. A koliko će ova iskustva utjecati na stavove i način na koji će kasnije rješavati probleme - ostaje da se vidi...
Do 210-og
komentiraj (27) * ispiši * #
14
nedjelja
listopad
2007
NEDJELJA...
Malo sam zapustila blog. Imala sam strku protekle dane, bolje rečeno - cijeli tjedan.
Nosko je prošli ponedjeljak bio s Pajom u Deželi, izrazio je želju da posjeti dvije svoje (porodične) prijateljice. Ja sam nakon velikog jesenjeg pospremanja bila sama sebi loše društvo, pa sam ostala kod kuće. Poslije mi je bilo žao. Žene nisam vidjela godinama i nekako sam se pribojavala da više nisu među živima.
No, prevarila sam se.
Prijateljice (jedna ima 81 godinu, a druga 83), su - ne samo žive i zdrave, nego i - dobrodržeće. Starija mi se javila na Pajin mobitel. Zvuči poput tridesetogodišnjakinje - pjevuckavo i veselo.
Možda je na njihov dug život i spokojnu starost, utjecalo to što se nikad nisu udavale i posvetile se karijeri. Jedna je radila u Američkom veleposlanstvu, a druga bila šefica psihijatrijske klinike. Žive u predivnoj porodičnoj kući u Rogaškoj Slatini, sa velikim vrtom, koji pamtim još kao dijete...
Uglavnom, dočekale su ih - iznenađeno i oduševljeno. Obje još i sad voze automobile, ova od 83 je položila vozački 2000. godine (!!). Dotjerane su, još uvijek mnogo putuju, ne kuhaju i hrane se u obližnjem restoranu.
Nosko se vratio sretan, jer baš i nema mnogo njegovih vršnjaka i prijatelja koji su još živi, a kamo li - dobrog zdravlja.
Toliko o tome...
Danas sam pogledala na TV-u "Nedjeljom u dva". Prije dvije godine sam gledala Stankovićeva gosta - znanstvenika Ivana Đikića. Nisam o njegovu radu mnogo čula, ni znala. To kod nas nije veliko čudo, jer više se prati koje kakvo žutilo - Dikan, Vlatka, Mamić i ekipa.
Oduševila me smirenost i samozatajnost, ali i čvrstina i odlučnost koja je izbijala iz riječi i njegova pogleda. Karizma koja se osjeti - odmah.
Danas ponovo...
Jednostavan rječnik, konkretni odgovori na postavljena pitanja...
Neupitno je da je to znanstvenik svjetskog kalibra, da su mu vrata znanstvenih centara cijelog svijeta otvorena, da može birati - kuda će, birati uvjete rada. Kratko rečeno - tko nudi više, kako bi se to kod nas - prizemnom i materijalnom, u našem društvu aktualnom logikom reklo.
A isti ti prizemni motivi tjeraju neke naše - kvazi znanstvenike, koji iza sebe baš i nemaju neke rezultate - da pokušavaju ukaljati njegovo ime.
Zbog čega???
Osjećaju se ugroženi - tuđim uspjehom, tuđim ugledom i tuđim "neumjesnim" pitanjem i uplitanjem u trošenje novca za znanost u Lijepoj našoj.
Time je Đikić - prstom piknuo u nešto što nije smio.
I otada - cijela lavina krenula je na njega - od anonimnih mailova upućenih na Sveučilište u Frankfurtu, gdje prima plaću i sredstva za svoj znanstveni rad.
U te dvije godine, Đikić je dobio nekoliko međunarodnih priznanja za svoj rad. Za mene - potpunog laika - to je konkretna činjenica.
Mislim da se tu pokazala jedna stvar - karakteristčna za naš mentalitet - ne cijenimo svoje kvalitetne ljude, znanstvenike, sportaše, pisce, glumce...
Ne cijenimo njihov napor u promociji naše (i njihove) domovine.
Trn u oku je MedILS iliti Mediteranski institut znanstvenika Radmana, kojem se pridružio i Đikić. Otkako se počeo obnavljati prostor, stvara se kampanja oko njegove namjene. Po nekima je on - privatna prčija Radmanova, trošak bez pokrića, po nekima je to - zalog za budućnost znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj...
Laik sam i ne mogu stručno polemizirati.
Ali uspoređujući količinu novca koji je utrošen u taj projekt - 30 miliona od države i 7 od donatora, dakle oko 40-ak miliona i sumu od predviđenih 300-400 miliona za izgradnju sportske dvorane u Osijeku...
Ljudi moji, u državi u kojoj se nema za mnogo toga potrebnog, gdje se novci iz proračuna, troše netransparentno, daleko od očiju onih koji taj proračun pune, od ova dva projekta - ja ću uvijek biti za onaj - znanstveni, koji je k tome i jeftiniji.
I kako danas reče Mladen Ivkošić - nek' mi daju jedan konkretni uspjeh tog Instituta...
Na što Đikić kaže - nama se konkretno mjeri samo novcem, pa je naveo 1.5 miliona eura iz Njemačke i oko 100 tisuća eura za projekte. Jer mi očito razumijemo - samo kad su brojke i novci u pitanju...
Bilo kako bilo, iza Đikića stoji dugogodišnji rad, stoje priznanja i rezultati. Stoji da je u Split doveo - najveće mlade znanstvene talente (neki su još studenti), kojima su već sad otvorena vrata prestižnih znanstvenih centara. Đikić sudjeluje u radu - volonterski. Ne bavi se politikom i nije stao uz politiku koja bi ga iskoristiila za svoju vlastitu promociju, jer kako reče - time bi izgubio slobodu.
I to je njegov crimen, bojim se - uz to što postavlja neumjesna pitanja, koja ne bi trebao, uz to što nije uzeo - ponuđeno mu strano državljanstvo, što nije zaboravio svoju domovinu i želi je promovirati malo drugačije od ostalih nam promotora, koji nam srozavaju ugled vani. Uostalom, kako netko reče - tko je Đikić, da ima pravo nešto pitati, kad živi i radi vani i ne plaća porez u Hrvatskoj.
Ja bih rekla - ako mogu glasati na izborima oni - koji godinama žive i rade vani, u susjednoj nam dijaspori, koji isto ne plaćaju porez ovdje, a odlučuju tko će nam voditi državu i to je njihovo ustavno pravo, zašto ne bi Đikić mogao piknuti u pitanje znanosti u Hrvatskoj.
Uostalom, vrijeme i rezultati će dati odgovore.
Cijenim ljude o kojima govore rezultati iza njih. Njihov uspjeh, a ne dnevno politička priča, koja ide u prilog politikantstvu i prodaji novina.
I za kraj - pozdrav od vaše Fanike
A ove slatke "mišeke" - ispekla sam poslijepodne...
UPDATE:
Nakon večerašnje "Latinice" - s temom tragedije na Kornatima, ostala sam zgrožena nekim novim činjenicama kojima se načelo u neka, dosad neotvorena pitanja i sumnje. Pozvani gosti iz sustava - naravno nisu se pojavili, što nije veliko čudo.
Nakon ovog što sam čula, ostaje pitanje koje mi jednostavno - ne da mira.
Koliko je tu prikrivanja činjenica i da li se radi o naknadnom namještanju mjesta nesreće, čemu u prilog idu sumnje o neprirodnim položajima tijela stradalih...
Činjenica da je vojna policija osiguravala mjesto nesreće i mornarica vode oko otoka... Čemu???
Ne znam, ali grozi me sama pomisao na mogućnost, da se vrši naknadna rekonstrukcija da bi se namjestila istraga.
Ako je tako, postavljam si pitanje - čija guzica se štiti i zašto??? I je li moguće da se u stanju ići tako daleko???
komentiraj (28) * ispiši * #
05
petak
listopad
2007
OSOBNO...
Već nekoliko dana pokušavam smisliti post o ovoj temi.
Pretragično je za napisati nešto smisleno i razumno.
Već nekoliko dana misli mi lete i podsjećaju me svako malo na tragičnu nesreću blizu Požege, u kojoj su dvije djevojčice stradale, jedna je umrla, a druga teško ozlijeđena, sa izvjesnom amputacijom.
Kao i uvijek, stvari proživljavam osobno, ovaj put - mnogo osobnije.
Epilog tragedije je više nego izgledan. Ustavovljeno je sa je za nesreću kriv - vozač autobusa, doduše iz nehaja.
Čim smo čuli prvu vijest o nesreći, Pajo je rekao da je vozač vjerojatno ručicom mjenjača dotakao dugme za otvaranje vrata. Kako ja nemam pojma gdje se to dugme nalazi - ostala sam zaprepaštena. Isto tako je rekao - vozač će biti kriv za nesreću.
I ispostavilo se tako. A ja u kući imam i vozača i djevojčicu iste dobi kao stradale...
I kako onda neću proživljavati - osobno.
Iako emocije u meni čine svoje, pokušat' ću biti - strogo realna i držat' ću se činjenica, iako mi to teško pada.
Školski autobus spada među one stare, pretpotopne, koji obično prevažaju u lokalnom prometu. Neudobni, vidjeli su i bolje dane. Ali, dobri su za prijevoze na kratke staze, jer bože dragi - zašto nabavljati bolje i novije za kratke relacije. Onda još k tome - nije obavio periodični pregled. To je njegova direktna odgovornost. A što vrijedi da je i obavio, dugme je na tom istom mjestu bilo i kad je bio - posve nov.
Iz Pajinog iskustva znam da ako vozač-profesionalac odbije voziti teretno, putničko vozilo, iz razloga nezadovoljavanja tehničke ispravnosti (na što ima zakonsko pravo) - najčešće može pokupiti radnu knjižicu, jer ima drugih na birou za zapošljavanje. Ne uvijek, jer ima prijevozničkih firmi koje itekako drže do sigurnosti i tehničke ispravnosti svojih vozila i do toga - kakav će im zaposlenik, vozač - sjesti za volan - pijan, trijezan, šarlatan ili normalan i odgovoran, koji je svjestan odgovornosti koju preuzima, pogotovo u prijevozu putnika.
Dalje - pitam se ja - koja je to tvornica autobusa proizvela vozilo sa takovom "sitnom" manjkavošću. Laik sam, ali znam da vozilo prije puštanja na tržište mora proći i izjesnu probu i simulacije, tako da se ustanovljene manjkavosti - promijene, izbace, drugačije tehnički izvedu, dodaju se poboljšane tehničke izvedbe itd...
I po toj logici, pitam se - kako to da je to dugme - na tom mjestu gdje je i to već godinama. I da putnike prevažamo u takovim autobusima. Jer, vjerojatno se nije jednom dogodilo da su se vrata autobusa otvorila - iz čista mira.
I tko bi slušao vozača koji bi prigovarao tome, tko bi se obazirao na njegovu primjedbu??? Vjerojatno nitko. Jer, tko je on da bilo kakovu primjedbu daje - šuti i vozi, jer ako nećeš - ima drugih koji čekaju u dugom redu nezaposlenih.
Ali to ne umanjuje njegovu odgovornost i zato će kazneno odgovarati.
Čovjeka ne poznajem, možda je odgovoran, možda i nije, ali razmišljam o tome kako se osjeća u ovom trenutku, pogotovo ako je inače savjestan i profesionalan.
A sada ona bolnija strana ovih mojih razmišljanja.
Djevojčice...
Srce me boli pri pomisli na dva mlada života, na jedan izgubljeni i jedan traumatizirani. Tu više neće pomoći - ni kazna, ni odšteta, ni odgovornost...
Pitala sam se također - što su djevojčice radile blizu vrata, ako autobus nije bio pun, da li su neposredno prije ušle, pa se nisu stigle smjestiti na sjedala. Nitko o tome - ni riječi.
A iz Zmajinih (i vlastitih) priča i iskustava - znam da djeca te dobi autobus vrlo često smatraju šetalištem i igralištem. Možda je tako bilo i ovdje, možda nije...
Trenutak nepažnje ili razigranosti, sa strašnom posljedicom - ne znamo i tko zna da li ćemo saznati.
I opet se poteže niz pitanja - u našem društvu se silan novac troši na opremanje voznih parkova luksuznim automobilima, a školski prijevoz se - ostavlja na milost i nemilost - vožnji pretpotopnim autobusima. A svakodnevno djeca se voze - u školu i nazat, dulje ili kraće.
I sve to ide, dok se nešto ne dogodi - a kad se dogodi - onda se podijelimo - za i protiv, svako gleda iz svog ugla. Sistem žali žrtvu, pronađe krivca - i idemo dalje.
U ovom slučaju - čovjeka će u zatvor, jednog djeteta nema, drugo je teško povrijeđeno.
I bojim se, kao i uvijek dosad - pojeo vuk magare...
Dugme za otvaranje vrata na autobusu - ostat' će na svom mjestu, na dušu proizvođača, sve će i dalje biti prepušteno koncentriranosti vozača da ga nehotice ne dotakne i na svijesti djece koja se voze - da li će po autobusu šetati ili sjediti na za to predviđenom mjestu.
Imam sto pitanja u glavi, a odgovora - nema i vjerojatno ih neće biti.
I onda nakon tog košmara u glavi - pogledam na TV - Maminjo streaptease show na Plesu razdraganog nam - Zdravka Mamića...Nisam znala bi li se nasmijala ili rasplakala. Učinila sam ono prvo, od srca.
Dragi moji - u kojoj državi to mi živimo???
Do 208-og...
komentiraj (42) * ispiši * #
04
četvrtak
listopad
2007
MORAM SPAVATI ANĐELE
Prošli tjedan, u sklopu Dana grada, održana je premijera filma Dejana Aćimovića "Moram spavati anđele". Sakupljen je novac za operaciju Nikoline Modrić, koja boluje od raka kostiju.
U našoj svakodnevnici, koja obiluje - skandalima, tragedijama i nadolazećoj izbornoj kampanji, pojavi se tu i tamo - svijetlo. A za to su zaslužni mali ljudi, koji nesebično doniraju novac, posebno senzibilizirani kad se radi o djeci i mladim ljudima. Jer, kako nam trube stalno iz medija, a i samo znamo - na mladima je budućnost Lijepe naše. Ti isti mali ljudi su oni koji i sami imaju svoje egzistencijalne, zdravstvene i ostale probleme, s kojima se majstorski obračunavaju svaki dan.
Moj susjed je jednom rekao, kad je moja familija iz Deutschlanda kukala - kako teško žive tamo - da su Hrvati digli svakodnevnu borbu sa življenjem - na razinu umjetnosti.
Istina je to, život na kredit, čekove, kartice, plivanje između svih mogućih problema - vještinom pastrve. Samo ove hrvatske pastrve, za razliku od pravih - plivaju u mutnim vodama...
Zato je divno znati da u gradu u kojem sam rođena i živim, unatoč lokalnim pacerajima svih mogućih struktura - da su ljudi - ipak ljudi, kao i uostalom svugdje. Da su osjetljivi na tragedije i probleme drugih ljudi i da se neće oglušiti na ovakove akcije.
Kako na svaku tragediju uvijek gledam - zamišljajući sebe u sličnim situacijama, tako je bilo i sada.
Gledam to dijete, velikih sjajnih očiju i slušam kako sama kaže da se navikla na svoju bolest. Grlo mi se steže. Navikla...
A onda si pomislim - ma neka idu k vragu svi problemi oko kojih se nerviram svakodnevno. Ima li važnije stvari u životu od zdravlja, koje malo cijenimo,
kad ga imamo??? Uzimamo ga zdravo za gotovo.
I gledam svoje dijete, koje je u kulminaciji puberteta - želi biti odrasla, a u biti je još dijete u glavi, traži svoje mjesto pod suncem i svoju važnost u očima svijeta oko sebe. Pri tome čini bisere i lapsuse, ide mi ponekad na živce svojom glasnom glazbom, svojim čupavcima koji me prepadaju s postera, svojim zapinjanjem u štokove, lupanjem vrata, svojom hiperaktivnošću u jednom trenutku, a pretjeranom šutljivošću - u drugom,
Nema većeg bogatstva dok imaš zdravlje i ne trebaš ovisiti o ovakovim akcijama. A kad zatrebaš - ima li ljudskijeg od nesebičnosti kojom se odazivamo u velikom broju. Jedino što me smeta u svemu tome je - naslikavanje političara u takovim prigodama i sakupljanje poena na račun drugih...
Do 207-og 
&
komentiraj (23) * ispiši * #
02
utorak
listopad
2007
SPORT, HARLEKINI, NAVIJAČI - NAIVCI?
Upališ radio - loše vijesti, upališ TV - užas, upališ komp - sve to, s mogućnošću komentiranja svih tih vijesti...
Odeš na lokalno sportsko događanje, između lokalnih tračeva, koje obično vagnem prije nego ih smjestim na mjesto koje zaslužuju - čuješ vijesti, da ti pamet stane 
I tako vam Fanika čula najnoviji trač iliti dezinformaciju (!?)
Naime, otac našeg zemljaka-nogometaša, koji igra za repku i igra u prvoligašu s prvim mjestom na tablici - uplatio je na kladionici (više njih) - debele uloge na gubitak utakmice - između dotićnog prvoligaša, favorita, protiv slabijeg kluba. Pobrao masnu lovu, na pušioni kluba svog mezimca
I što reći? Ništa, osim da su se u sport umiješale kladionice i zarada. A gdje god se nepošteno zarađuje - tu gube gubitnici (naivci), a oni koji imaju - zarađuju. Ili zarađuju oni, koji imaju dobre dojave, na vrijeme
Netko će reći - pa što, čovjek je legalno zaradio. Mmmda, legalno i čisto kao suza, s plaćenim porezom državi...
A je li moralno, to je već drugo pitanje, ali tko je Fanika da sere o moralu ili je jednostavno ljubomorna što nema nekoliko desetaka tisuća kuna da ulaže u "sigurni" posao. Pa sad sjedi za računalom i jamra o moralu...
Fanika se kladila samo jednom - da će Scorcese dobiti dugo priželjkivanog Oscara (bilo je već i vrijeme), da će neki dobiti Oscare za glavne uloge... I spušila 50 kn. Naučila sam gradivo i od tada sam uvijek bila spremnija lovu potrošiti kod Zagorca u slastičarni, nego na kladionici
Sjećam se tog malog nogometaša, kad je još bio klinac. Bili smo susjedi u istoj zgradi. Bio je hiperaktivan. Pričala nam je susjeda, stan iznad - da je kroz otvorene prozore, noću - slušala kako se dijete uspavljivalo. Umjesto brojanja ovčica, mali je brojao - kovanice Imao je staklenku u kojoj je baka držala sitni novac, a maleni je - ne mogavši zaspati - istresao staklenku i brojao - ubacujući kovanicu po kovanicu ...
A svaku, kad je opala na dno - čula je spomenuta susjeda. I kad je već mislila - malom se spava, staklenku je istresao i - opet ispočetka - ovisno koliko mu se spavalo 
To je anegdota, ali čini mi se da je već onda dečec znao brojati novce, a svoj je život podredio - da ima priliku slagati ih na račun, kad već toliko voli.
Interesantno, kad je bila mala, Zmaja je isto voljela brojati novac, sortirati ga po apoenima ...No, budući da je Zmaja - kćer svoje mame Fanike, koja ne zna unovčiti svoj talenat i sposobnost - čisto sumnjam da se ista sudbinska sklonost može - ponoviti u njezinom slučaju
No, nikad ne reci nikad Ako ikad bude u prilici, neka ga zaradi časno i radom - ako je ikako moguće...
U vezi sa gornjim tračem, nadovezala bih se na našeg harlekina Mamića - gospode bože, taj čovjek je stvarno temperamentan . Što li je sve prevalio preko usta, ja toliko nisam psovki izbacila u godini dana (a znam ga ispaliti, pogotovo kad gledam dnevnik i političke forume) 
Pa onda se nadovezujem na Bad blue boyse... Ti se dečki mlate - prije utakmica, za vrijeme i poslije, praveći nered - izazvani ili ne izazvani.
Ljube svog "plavog" mezimca, spremni su u boj za njega, dati živote, leđa i bubrege. A onda jedan tata - obere vrhnje na kladionici...
Pa sad, valjda ste shvatili - poantu.
Trebaju li navijači ići tako daleko, s obzirom na ovaj slučaj ??? Trebaju li biti razočarani kad njihov klub izgubi protiv slabijeg, a neki na tome (unaprijed informirani) dobro zarade - a znakovito je da se radi o najbližoj rodbini igrača njihovog mezimca...
Da, trebaju - samo onda ne moraju ispaštati - izlozi, automobili, tramvaji
i slučajni prolaznici ili ne daj bože djeca.
A sada - ono najvažnije - treba li se iz proračuna financirati godišnje - 50 mil. kuna - klub u kojem svi zarađuju i kunu se u ljubav prema klubu, a ispunjavanje njihovih obaveza prema državi je upitno???
Inače, nogomet ne pratim, osim svj. prvenstva i smatram da je u nas - precijenjen sport. Izdaci za njega - ogromni, stadion košta k'o sv. Petra kajgana (i još nije dovršen), a rezultati - bljedunjavi ili nikakvi.
A kad neki sportaši, u manje isturenim (profitabilnim) sportovima osvajaju zlata na svjetskim prvenstvima - za svoju državu, onda im, osim kolega iz istog sporta - nitko ne priredi doček, a o nekoj reportažici od 5 minuta da ne govorim.
Tenisačica Lučić kad se vratila nazat u Hrvatsku, samo što joj nije prostrt crveni tepih, sve moguće beneficije ima - a još nije pokazala niti jedan rezultat. Svaka čast curi, ali ovakav tretman traži i rezultate.
Janica je jedna od rijetkih, koja nam je osvjetlala obraz i prije nego što je nešto uhvatila od države. Izišla je iz sporta i neka je, neka cura živi konačno i uživa, kad već nije mogla u najranijem djetinjstvu.
Eto, toliko za ovaj post. Ljuti me sve to, ali bila bih sretna da su to - najgore stvari koje muče naše društvo.
Do 206-og - &
komentiraj (22) * ispiši * #
