Marketing
MORAM SPAVATI ANĐELE
Prošli tjedan, u sklopu Dana grada, održana je premijera filma Dejana Aćimovića "Moram spavati anđele". Sakupljen je novac za operaciju Nikoline Modrić, koja boluje od raka kostiju.
U našoj svakodnevnici, koja obiluje - skandalima, tragedijama i nadolazećoj izbornoj kampanji, pojavi se tu i tamo - svijetlo. A za to su zaslužni mali ljudi, koji nesebično doniraju novac, posebno senzibilizirani kad se radi o djeci i mladim ljudima. Jer, kako nam trube stalno iz medija, a i samo znamo - na mladima je budućnost Lijepe naše. Ti isti mali ljudi su oni koji i sami imaju svoje egzistencijalne, zdravstvene i ostale probleme, s kojima se majstorski obračunavaju svaki dan.
Moj susjed je jednom rekao, kad je moja familija iz Deutschlanda kukala - kako teško žive tamo - da su Hrvati digli svakodnevnu borbu sa življenjem - na razinu umjetnosti.
Istina je to, život na kredit, čekove, kartice, plivanje između svih mogućih problema - vještinom pastrve. Samo ove hrvatske pastrve, za razliku od pravih - plivaju u mutnim vodama...
Zato je divno znati da u gradu u kojem sam rođena i živim, unatoč lokalnim pacerajima svih mogućih struktura - da su ljudi - ipak ljudi, kao i uostalom svugdje. Da su osjetljivi na tragedije i probleme drugih ljudi i da se neće oglušiti na ovakove akcije.
Kako na svaku tragediju uvijek gledam - zamišljajući sebe u sličnim situacijama, tako je bilo i sada.
Gledam to dijete, velikih sjajnih očiju i slušam kako sama kaže da se navikla na svoju bolest. Grlo mi se steže. Navikla...
A onda si pomislim - ma neka idu k vragu svi problemi oko kojih se nerviram svakodnevno. Ima li važnije stvari u životu od zdravlja, koje malo cijenimo,
kad ga imamo??? Uzimamo ga zdravo za gotovo.
I gledam svoje dijete, koje je u kulminaciji puberteta - želi biti odrasla, a u biti je još dijete u glavi, traži svoje mjesto pod suncem i svoju važnost u očima svijeta oko sebe. Pri tome čini bisere i lapsuse, ide mi ponekad na živce svojom glasnom glazbom, svojim čupavcima koji me prepadaju s postera, svojim zapinjanjem u štokove, lupanjem vrata, svojom hiperaktivnošću u jednom trenutku, a pretjeranom šutljivošću - u drugom,
Nema većeg bogatstva dok imaš zdravlje i ne trebaš ovisiti o ovakovim akcijama. A kad zatrebaš - ima li ljudskijeg od nesebičnosti kojom se odazivamo u velikom broju. Jedino što me smeta u svemu tome je - naslikavanje političara u takovim prigodama i sakupljanje poena na račun drugih...
Do 207-og 
& 
Post je objavljen 04.10.2007. u 12:09 sati.