29
subota
rujan
2007
DANI GRADA
Ovaj vikend su dani našeg malog mista.
Program nudi svakome ponešto, a ja kao obično - ne idem u masu. Osim toga, zima mi je.
Nisam vam prije napisala, jer sam znala kakovi bi komentari sjeli, a ne bih vam mogla zamjeriti...
Zmaja se prekjučer prijavila na turnir. Kukala je i obećala da će odustati, ako osjeti da ne može. I blesavi roditelji, pedagoški strogo - dopustili 
Danas mi baš i nije bilo svejedno. Jučer je bila na kontroli u kirurškoj ambulanti, bio je dežuran kirurg, koji inače dežura na turniru. Napisao da ne trenira 14 dana. A danas sam prvo na njega naletjela, čim sam došla.
Stigla je i naša Martica i blogerica Agua, još nam je samo falio H@cker
Zmajica je spušila finale u pacerskom stilu, doduše izgubila je od cure iz konkurentskog kluba, koja trenira u reprezentaciji i stvarno je dobra, ima medalje s europskih A turnira. Jest' da je čuvala nogu, ali je promašivala i fulala. A luda majka - sretna, samo da je završilo sve OK 
Tajo Pajo je dudio uz borilište. Prežvakao je njezin paceraj, ponos mu je bio u peti 
Dok se on otišao tješiti sa Stilom-trenerom i još nekima. u pokrajnju sobicu, na mladu prasetinu i oblizeke, ja sam brbljala s kolegicom koju nisam vidjela od bazena. Uvijek ista, otkačena i nasmijana. Ona je jedna od onih osoba koja nikad ne pokazuje da je nešto tišti niti time zamara okolinu. Drago mi je da se nije promijenila. Ima tri sina (zaredom), puna je života i nasmijale smo se obnavljajući uspomene, dok je najmlađi na koljenima brisao parket po cijeloj dvorani 
Ostali smo navijati i za ostale iz kluba. Skoro su svi redom spušili. I to se redovito događa na turnirima koje priređuje naš klub 
Zmaja je odjurila na neki koncert na korzu (čujem ga kroz zatvoreni prozor), ostaje spavati kod kolegice .
A dva goluba ostali kod kuće. Gladna sam kao pas, imam osjećaj da bi vola smazala. Paji ne mogu oprostiti ono strateško sakrivanje u sobicu s prasetinom 
.Vratit' ću mu prvom prilikom
Malo fotki za kraj...
Po ovom bi se zaključilo da je Zmaja bila zmajevita - ali nije (u crvenom)
Ali kad treba mlatiti jezikom... (žute pruge)
Protivnica - svaka joj čast (dežurni kirurg u pozadini, bacio cerek, mislio da njega fotkam) 
...
Zmajino srebro
Diploma - obratite pažnju na rukopis trenera Paje, treba ispisati stotinjak diploma sa istom preciznošću, a da ti marker ne pobjegne
Fanika...
Do slijedećeg 
& 
komentiraj (29) * ispiši * #
27
četvrtak
rujan
2007
ČAST
Čast je kategorija koja se može tumačiti vezano za - rat, mir, profesiju, karakter... Može se različito tumačiti, no činjenica je jedna i jedina - ili je imaš ili nemaš, nema između.
Oni koji su gledali film "Posljednja bitka", znat' će o čemu govorim. Izuzetna priča o hrabrosti i časti. Priča naizgled vojnički kruta, svakako surova i teška, ali sa mnogo više emocija nego što se na prvi pogled čini.
Čovjek si mora postaviti pitanje - da li je to "zaboravljena" kategorija na pragu izumiranja???
komentiraj (22) * ispiši * #
26
srijeda
rujan
2007
NEBULOZE
Dragi moji, evo mene.
Unatoč južini, ja sam ponovno puna energije, dva poslijepodneva zaredom sam odknjavala, uz to i noći, čak se nisam ni okretala 
Osim mene i ostali članovi naše male obitelji su živnuli.
Zmaja je malo pukla u ponedjeljak, u utorak se primirila Glavni uzrok nervozi, bila je longeta - žuljala je pri kretanju, bilo joj je vruće, ukratko - smetala joj je.
Iako sam svjesna da je trebalo samo malo strpljenja, isto tako sam bila svjesna da njezina povreda i nije tako "teška", jer bi u protivnom bila strpljivija
Kako je bila u kratkim hlačicama, ja upalila grijanje, a rezultat je bila - nervoza.
I na kraju, sinula mi ideja - odmotale smo longetu i otkrile - nema otekline.
Zmaja je zaspala kao top i - mir božji.
Drugi dan pomalo je hodala, a danas - samo što ne trči Osmijeh od uha do uha 
Sad nam preostaje - u petak ujutro, zamotati longetu i otići na - formalno skidanje
Jučer sam čekala kod pedijatra uputnicu za kontrolu i zaključila da je vrijeme da Zmaja konačno od pedijatra prijeđe kod liječnika opće prakse. Sjedeći među bebačima i predškolskom djecom, smijala sam se sama sebi. Doduše, Zmajin karton je prazan, ide liječniku u prosjeku - jednom godišnje
Problem je što više nema školskih liječnika kao nekad, a ovaj pedijatar je prati od pelena.
Danas joj je kolegica iz klupe donijela bilježnice za prepisivanje i prepričavala - bisere iz škole.
Jedan od njih, potpuno me prenerazio, nisam mogla vjerovati svojim ušima, ne vjerujem još sad
Na samom početku školske godine, dvije kolegice iz razreda su visile na prozoru pod odmorom. Inače, obje su problematične, jedna je kćer lokalnog tajkuna, premještena lani iz druge škole. Cura je totalno "sama svoja". Ne priznaje autoritete, ne zanima je škola, ne bavi se ničim. Redovito izlazi preko vikenda, puši i opija se. Svaki dan ima u džepu - barem soma-dva kuna Ne moram ni napominjati da je cool cura.
I tako njih dvije na prozoru, a ispod prozora - cura koja ide u 7. razred, koju mama redovito vozi u školu, iz škole (iako ne stanuje daleko), vozi je kući na gablec, nosi joj torbu. Cura se oblači u pink nijanse. Da ne duljim, od male svi rade sprdačinu, samo je razlika - neki javno, a neki tajno.
I kako cure nisu vidjele mamu dotične - mala tajkunka joj počela dovikivati s prozora, u stilu - gdje si Barbika, jel ti mama došla po torbu, jel si našla Kena Nije to prvi ni zadnji put, no cure se za*ebale, mama im nije bila u vidnom polju, ali je dobro čula što je vikala. Ova je zbrisala s prozora, a na njemu ostala ona druga, koja nije vikala, a ova je vidjela nju.
I sad slijedi poznati scenarij. Mama je otišla ravnatelju, izredali se defektolozi, psiholozi, slijedio ukor - i to ovoj koja nije vikala. Ova druga izjavila da je ona dovikivala, ali joj nisu vjerovali (!!).
I mislili bi - pojeo vuk magare... Ali nije 
Danas - razrednica na satu razreda objavila da će - sjesti - privatna tužba 
- protiv male koja nije vikala, ali je mati nju vidjela.
Ja sam prvo mislila da se radi o zastrašivanju protivnika, ali ne.
I to je ono što mi nije jasno. O kojoj kvalifikaciji djela će se raditi. Jer mala je maloljetna i morala bi biti - tužba protiv roditelja, koliko se ja kužim.
Na kraju, bilo kako bilo, meni je sve to - teška smijurija
Bem ti miša i našem pravosuđu, ne rješava ono što bi trebalo, a bavit' će se ovakvim tričarijama.
Da se razumijemo, poneki klinci međusobno komuniciraju da se zbljuješ. Maltretiraju se, vrijeđaju, podcijenjuju, ali ovo je - nebuloza
Napominjem da ovu malu tajkunku ne poznajem, "pink-girl" također. Jest' da je ova bezobrazna i krivo nasađena, ali postavljam si jedno drugo pitanje.
Da li si je majka dotićne Barbike ikada postavila pitanje - kako to da tolika djeca rade komediju iz njene kćeri i koliki je njezin majčinski doprinos. Svako izdvajanje djeteta od okoline izaziva određene reakcije. Da li one moraju biti na nivou - zjačenja s prozora ili šaputanja po hodnicima, to je drugo pitanje.
Protiv sam svakog komentiranja, na takav način, jer time pokazuješ svoju (ne)kulturu i (ne)odgoj. Svako ima pravo na svoj odgoj, dok ne zadire u tuđi.
No, da li je baš to moralo izazvati - tužbu.
U prvi čas sam se smijala tome, nisam mogla doći k sebi. A onda sam se zamislila. I odlučila svoje misli podijeliti s vama.
Za mene je to nebuloza, iako je ponašanje pojedine djece ispod svake kritike.
A sad ste vi na redu - čekam vaše mišljenje
Danas sam naletjela na još jednu nebulozu. Ušla u Billu, vidim na odjelu voća prodaju se - sviježe crne smokve, srednje veličine - po 3.45 kn komad. Pa tko voli - nek izvoli. Smijala sam se do blagajne 
A maloprije sam se nasmijala Zmaji. Sjetila se ona jednog bisera svog trenera Stile, s putovanja za Korčulu. Inače, čovjek ima poseban smisao za humor i to - uz leden i strog izraz na licu, pa ljudi ostaju - krajnje zbunjeni
Bili su već blizu Orebića. Na jednom raskršću su malo usporili radi kolone. Uz cestu je hodala neka žena. Stila spustio staklo i upitao ženu - molim vas, gdje se skreće za - Daruvar? Klinci su ostali bez teksta. A jadna žena zinula i dok se snašla - proš'o Stila
Napominjem da obožavam njegov smisao za humor i izraz njegova lica. Da ga ne poznaješ, pobjegao bi od njega glavom bez obzira. Obožavam situacije koje nastaju gdje god se pojavi
Do slijedećeg 203. -
komentiraj (17) * ispiši * #
24
ponedjeljak
rujan
2007
KUKA I MOTIKA
Nema goreg, nego kad u našoj familiji nekoga nešto boli ili ima zdravstvenih problema.
To se ne događa često, ali i onoliko rijetko, Fanika vam dobije volju da se preseli - na Mars, za to vrijeme njihova bolovanja
Zmaja je tek jučer prvi dan s longetom na nozi, a meni se već (i njoj) čini da je tjedan dana. Još je jučer bilo dobro - nedjelja, sunčano, cure dolazile u posjetu, u kući kao u prometnom uredu ... Bila je i ona cura - na čije se koljeno zviznula
Danas je stanje - depresivno, od jutra je obješene kljuke 
, sva nekako jadna i nervozna. Jutros je skoro zviznula na parketu, povezla se po uglačanom podu (nek se vidi da Fanika to redovito glanca) .
Onda je izrazila želju da sutra ide u školu, samo joj treba pribaviti - štake. Izjava, da je baš fora ići u školu, ostavila me preneraženu
Pribavila ja štake, ali mi se to čini nelogičnim, ako je rečeno da mora mirovati . Da mi je znati na koga je samo takva
Leži u krevetu, s jedne strane tuli glazba, s druge strane radi TV, Zmaja ne može pronaći ništa interesantno na 36 programa kablovske
Kraj nje je cijela špajza - voće, sok, nutela, grickalice 
.
Ta današnja mlada generacija nema nimalo strpljenja. Od jutra smo se već dva puta posvadile 
..
Ne znam zašto, ali i ja se osjećam nekako - teško. Bole me mišići na nogama. A uopće ne znam razlog. Jučer nisam nikamo išla i uglavnom sam vrijeme provela u kući i u dvorištu na suncu. Jest' nekako zubato, ali bolje išta nego ništa Vlada nekakva viroza, svi šmrcaju i kišu, nadam se da će me obići 
.
U petak ćemo na kirurgiju - skinuti to čudo s noge, a do tada - molite za mene, da mi da snage da ovo razmaženo derište - držim pod kontrolom 
Do slijedećeg - & 
komentiraj (27) * ispiši * #
22
subota
rujan
2007
DVIJESTOTI
Kao da je jučer bio - stoti
Dakle, po dvijestoti put - bacam biserje pred vas Nemojte se uvrijediti, rekla sam - pred VAS
Mozgam već nekoliko dana - o čemu da pišem u jubilarcu, pa mi ništa ne pada na pamet ...
Onda, slušam - danas je Dan borbe protiv zlostavljanja žena
Tema je teška i opsežna, a nekako nisam baš pri raspoloženju. Uglavnom ponekad mi se čini da smo još u kamenom dobu i nekim našim mužjacima nedostaje samo - toljaga u čvrstim rukama ...
Ova tema se provlači po svim medijima, svakodnevno nam vrište članci iz crnih kronika - jednako je nasilje kod jadnika koji jedva krpaju kraj s krajem - do intelektualaca i ljudi na visokim položajima...
Tako da ne vjerujem da bi rekla nešto novo ili otkrila ono što već svi ne znamo o toj temi.
Opisat ću svoj prvi susret sa zlostavljanjem žene, onako na svoj način
Sa devetnaest sam upisala faks i odselila u Metropolu. Nakon par mjeseci traženja adekvatnog smještaja (nakon što sam gotovo savršeni smještaj bedasto profućkala 
), smjestila sam se sa svojom cimericom. Blizu koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
Bila je to omanja zgradica stare željezničarske kolonije, ispod prozora bio je sporedni kolosijek. Voljela sam to mjesto, iako je djelovalo pomalo sirotinjski. Ali bilo mi je blizu kolodvora, blizu faksa, blizu sportske dvoranice, blizu podhodnika gdje je sve otvoreno 0-24 (zato sam se valjda i udebljala, jer sam po čokoladice mogla i u ponoć)...
Imala sam odličnu gazdaricu - Marijanu, ženu koja je imala svoju životnu priču - punu uspona i padova. Bila je vesela, savršena glazbena ukusa, ponekad otkačena. Imala je sina, dvije godine mlađeg od nas, koji je u to vrijeme već imao ozbiljnu vezu (teško za povjerovati, ali istinito).
Stan - potkrovni, predivno uređen, onako sa drvenim gredama i niskim sjedaljkama.
S Marijanom sam se odmah "našla", dan-danas se čujemo i posjećujemo.
Imale smo sobu s posebnim ulazom i tapeciranim vratima, služile smo se u stvari cijelim stanom, ali svoj mir smo imale.
Tapecirana vrata ... Čim smo došle, Marijana nam je objasnila da su susjedi - malo glasniji, zbog toga je dala tapecirati i svoja ulazna i "naša" vrata.
Susjedi ...
Imali su stan preko puta. Žena je bila zaposlena kao čistačica na Željeznici, živjela je u "divljem" braku sa nekim blentavcem, nešto mlađim od sebe. Imala je sina iz prijašnjeg braka i malu djevojčicu sa svojim divljim. Da su stvarno bili divlji, saznala sam vrlo brzo.
Zvala se Šuhreta, a mi smo je zvali - Šuhra. Njezin odabranik zvao se Abdulah, ali ga je ona od milja zvala - Jasmin. Oblačila se gotovo uvijek u - crveno, kričavo crveno. Imala je crvenu kosu, crveno našminkana usta, crveno obojene nokte i obraze. Djelovala je kao - krpa u areni za koridu.
Vrata njihova stana gotovo nikad nisu bila zatvorena i život im se više odvijao na hodniku ispred, nego unutra. Slušali se narodnjaci na gramofonu, sve je orilo. Bio je to moj prvi susret s novokomponiranim melosom i njegovim tekstovima - od kojih sam umirala od smijeha .
Najbolje mi je bilo, kad je "zapela" ploča, a Šuhra se izderala iz sveg grla . "Seno (maloj kćeri), der trkni!". Jadna mala Senada bi se uspela na stolčić, ruknula ručicu gramofona, koja bi usput preskočila nekoliko pjesama .
Da nije žalosno bilo bi smiješno.
Osim što su orili narodnjaci, orila se i svađa između Šuhre i Jasmina, a ponekad se umiješao i stariji sin, koji je tada bio pred vojskom. Nisi znao 'ko koga naganja i 'ko koga mlati.
No, s vremenom smo se navikli na ta sranja. Preko tjedna je bilo uglavnom mirno, a preko vikenda - dernek
Sva sreća što sam preko vikenda odlazila kući, pa sam mnogo toga i propustila. No, ponekad sam i ostala.
Jednog takvog vikenda, sve je počelo - narodnjacima i bocama pive .
Počelo pjesmom, a završilo - peglanjem i to doslovce.
Jurila naša Šuhra po hodniku, onako crvena sama po sebi - a za njom njezin Jasmin s vrućom peglom 
...Sve to uz Halida, Safeta, Tozovca i kompaniju...Šuhra stala lupati na naša vrata, Marijana podbočila sa unutarnje strane i zove mene - da donesem ključ da zaključamo vrata.
Ne moram vam ni reći da su mi se ruke tresle, ne toliko od straha, koliko od mog prvog susreta sa drugom stranom bračnih odnosa.
Iako sam znala da to postoji, bilo je to uvijek negdje daleko, događalo se nekom drugom...
Zaključale se mi dvije, Marijana nazvala policiju. Sjedile smo jedna pored druge i osluškivale lupnjavu i tučnjavu.
Stigli plavci, razdvojili zaračene strane, sve se smirilo, odveli Jasmina...
Šuhra došla malo poslije, pokucala i stala se izvinjavati. Ostala sam kao gromom pogođena. Kud je sva bila crvena ionako, tud još i šljiva pod okom i masnice po svugdje. No, nešto me sasvim frapiralo. Naša si je Šuhra, prvo nakon svega - popravila šminku i namazala usta
Pita nju Marijana : pa kako možeš trpiti da te tako mlati? Ova njoj na to : Ma nije to ništa, moja je glava - tvrda Bosanska...
Nakon par dana, kao da ništa nije bilo. Vratio se Jasmin, malo su ga zbubali na tadašnjoj miliciji
Kao poklon svojoj dragoj - kupio je ulaznice za Folk-paradu u dvorani Lisinski. Sredili se njih dvoje, Šuhra digla kredit, obukli se, ona u (pogađate) crvenu, dugu satensku haljinu s pripadajućim crvenim modnim dodacima, a Jasmin - u crno plišano odijelo, s leptir-mašnom
Moja gazdarica i ja - prošetale do Lisinskog da malo pogledamo kakav je sloj ljudi koji će doći slušati plejadu narodnjačkih zvijezda s područja cijele bivše Juge.
Ostale smo bez teksta. Dolazile su Mercedesi i BMW-i, urbana gospoda, elegantne toalete (i bez kredita), večernja odijela. Nisam mogla vjerovati svojim očima
Šuhra i Jasmin i dalje su imali svoje provale ljubavi, letjelo je perje, flaše, orio gramofon ... Fanika se privikla da postoji i takav način života.
Dolazila i dalje Šuhra po Plivadon za glavobolju, nakon rusvaja...
Igrom slučaja, nekoliko godina kasnije, dogodilo se nešto što me zaprepastilo. Moja Marijana, koja je godinama živjela sa svojim vršnjakom, doživjela je nešto mnogo gore. Tog čovjeka poznavala sam vrlo dobro, kao i nju - bio je izuzetno duhovit, inteligentan, akademski obrazovan, situiran. Imao je kuću u Remetama. Uvijek je želio da se preseli k njemu. U njihovu vezu - miješali su se oduvijek - njegovi roditelji, što ga je silno opterečivalo. U jednom trenutku je potpuno prolupao - zapalio vlastitu kuću, Marijanu udario sa sjekiricom za meso po leđima, puzala je poslije niz stepenice - razderanih leđa i slomljene noge. Sam je pobjegao iz kuće, da bi ga kasnije našli - prerezanih vena u nekom šumarku na Sljemenu. Dotad smiren čovjek, pun viceva, uvijek odmjeren, nikad nasilan... Kao da se sudbina našalila s njima...
Iako je od tada prošlo dvadeset i kusur, još uvijek mi je ta slika pred očima, nekako kad čujem za nasilje nad ženama - Šuhra mi prva na pameti
Eto tako - na ovaj dan, dvije obične priče - slične se događaju svakog dana, bilo u običnoj radničkoj, sirotinjskoj, bilo u "sređenoj" sredini. Jedina je razlika što žene u ovim sofisticiranijim sredinama - padaju niz stepenice...
Do dvijesto i prvog &
UPDATE :
Stigla Zmaja s "Kondor Open-a", sa srebrnom medaljom. U finalnoj borbi, odmah na početku - naletila lijevom nogom na koljeno svoje kolegice iz kluba. Hrabro (blesavo), umjesto da preda borbu - borila se do kraja i skroz - sredila nogu. Na dolasku u BJ, bili smo na Hitnoj, slikali, samo je natučena i naotekla. Zmaja je dobila longetu i za 7 dana bude - kao nova.
Faca obješena, jer - nema borbi iduću subotu na turniru u Bjelovaru. Najradije bi ugrizla nekoga 
. Sad Fanika opet ima hopsanja, na žalost, da mogu - ja bi to lakše prehopsala i bez longete, barem ja imam iskustva
Što je, tu je, glavno je da je samo oteklina...
Najteže je bit na miru...
Kisela faca viri ispod popluna kao miš iz posija...
komentiraj (18) * ispiši * #
19
srijeda
rujan
2007
TERRY FOX NA PROVINCIJALNI NAČIN
Ponovno smo zakoračili u hladnoću (barem se meni čini). Jedina mogućnost je oblačiti se višeslojno, tako da se s porastom temperature mo'š skidat'. Naravno do određene granice
Noska su "rasedlali", Fanika dobila svoje Duracelke , nadrkana malo blijedo zinula, ali ih je vratila. A ja poput prave za*ebane škrtice, s njima u torbu.
Kako male stvari čovjeka vesele
Zmaja danas došla iz škole sva puna energije Trčali su humanitarnu utrku Terry Fox - oko gradskog parka.
Nisam bila nazočna, jer sam ja trčala svoju utrku , kao obično. Neću vas daviti s detaljima...
Zmaja je bacila ruksak na stolac i počela prepričavati svojoj zmamici
Njezina me priča uopće nije iznenadila.
Bit utrke nije da oboriš rekord, nego da trčiš koliko možeš, to svi znamo.
I to su neki doslovno shvatili Utrčavali su sa strane, skoro rušili ljude koji nisu imali namjeru uključiti se u sportsko događanje. Neki su se tokom trke, malo prisjeli na klupe, čekali da ostali optrče krug, pa se ponovo uključili. Sudjelovali su klinci iz osnovnih i srednjih škola. Bilo je padanja, koturanja, bolova slezene .
Dok su jedni trčali, drugi su ih gađali kestenjem, koje je počelo padati u parku . Uglavnom, Zmaja nam je bila - razočarana ponašanjem svoje generacije. Poslije trke dijelili su se keksi, sokovi, sendviči. Tu je tek nastala otimačina, kao da neki nisu jeli , ni pili - tri dana.
Onda su ona i njena kolegica iz klupe htjele kupiti majicu i ustanovile da ih više nema . Naime, predviđeno je samo 150 komada za prodaju u humanitarne svrhe.
I tako je prošlo naše provincijalno doživljavanje ove simbolične utrke
Kad smo već kod sporta, u našem gradu - gradonačelnica pokušava motivirati ljude da zauzdaju vožnju automobilima, da smanjimo promet u centru grada A naši građani su to shvatili vrlo ozbiljno . Da se nisam danas gurala za pekarskim kamionom na izlasku iz naše ulice - u ulicu koja vodi u centar, ne bi izišla pola sata. Ovako, Fanika mudro za velikima (najbolje za autobusom ili kamiončićima, a dobri su i kombiji)
Nekoliko puta sam već konstatirala da si na bicu - jadnik, koji ovisi o (ne)milosti - vozača i njihovoj (ne)kulturi i (ne)poštivanju prednosti. Ponekad poželim biti kao onaj autek iz komedija, s onim abnormalno velikim kotačima - pa da ja malo glumim - gazdu na cesti . Pa da vidim ko bi mi izlijetao pred mene iz sporedne
A kako vidim, sad mi uza sve opasnosti, još i grom prijeti. "Kolegu" iz Vinkovaca mi vudril grom. Još ću morat' instalirat' gromobran na Gecka, ili navuči ronilačko odijelo . Pretjerujem, no barem gumene čizme
Jučer nas izlupala tuča - oko deset navečer, trava je izgledala kao da je pao snijeg
Slijedeći post - jubilarac, moram smisliti nešto dobro kao temu... ili je već samo po sebi dovoljno što je jubilarni
Za kraj ostavljam fotkicu - nedugo sam s Pajom trkala loptu po dvorištu Bilo je malo - niskih udaraca, odvalila sam ga po cjevanici, a on je mene - u rebro.
Zmaja se cijelo vrijeme cerekala, tim više što sam bila u japankama, a Pajo bos
Tako je to kad "starci prolupaju"
&
komentiraj (32) * ispiši * #
17
ponedjeljak
rujan
2007
SHORT REPORT
"I hate mondays", to sam konstatirala nebrojeno puta .
Jučer sam otišla zagrijati stare, promrzle kosti na sunce. Čak sam se i oznojila i uhvatila još malo bojice
Prekjučer sam odvozila kojih 25 km na Gecku. Duž moje putešestvije većinom je - nazovi biciklistička staza, a ustvari nogostup. Još da su na pojedinim mjestima stavili prijelaze preko rubnjaka, da nisam morala silaziti s bica, bilo bi k čemu, ovako - popi*dim i odem na cestu 
.
A na cesti me zatekle - dvije kolone razdraganih svatova . Iz automobila (uglavnom jednog od boljih makina u koloni) - do pasa vire raspojasani mladići sa razvezanim kravatama, crveni u licu od veselja i alkohola , krevelje se i dobacuju mi u prolazu - "ajde, popi si jednu s nama" ...
Fanika bi svašta na to prokomentirala, ali privezala sam opaku jezičinu i produžila dalje. Nedugo sam u sličnoj situaciji - naletjela na dva mamlaza u nekom bijesnom autu, koji su me pratili do Borika. Tamo sam ih se riješila - skretanjem u jednosmjernu ulicu - u nedozvoljenom pravcu , mahnuvši im rukom .
I kad sam konačno prešla te dvije kolone, počela sam uživati u vožnji, malo prometa, sunčano, blizina šume...
Danas sam Noska odvela da mu prikače Holter (onaj bolnički). Nosko jadan gleda one silne žice, silnu tehniku koju mu je lijepila na žgoljava prsa (već sam odavno konstatirala da ću i ja izgledati tako u njegovim godinama, samo uz dodatak - obješenih cica)
Holter kod privatnika je daleko jednostavniji i pogodniji za nošenje. No, što se može... Uz to sam morala donijeti - dvije Duracel baterije, koje ću sutra kod skidanja - tražiti natrag - iz principa, makar ih bacila čim izađem. Samo da vidim facu one nadrkane sestre (koja mi ljetos nije htjela staviti datum na uputnicu kod upisa) Na kraju je Nosko prokomentirao - "e sad su me osedlali, sad magare može dalje..." 
Nadrkana se samo kiselo osmijehnula
Škicnuh jučer u BB kuću. Nisam u toku događaja.
Uglavnom - peku se i ukrašavaju neke torte, svi su namaljani kremom - od uha do uha, dečki uglavnom frkću na taj zadatak 
Onaj zalizani polu-Talijan tješi jednu od cura (kako se zove, pojma nemam, ali Dalmatinka je). Bila je uvrijeđena i jamrala je - "ona mene drži tukon, a ja nisam tuka". Bila je na rubu plača i bijesa & 
..., a ja se odvalila od smijeha, tim više što ima priglupi pogled sitnih okica 
Pri tome namaljana kremom za torte i razmazane šminke. Casanova je tješi i pokušava je pri tome malo prešlatati. Bio je - na svom terenu, onog časa kad ga je zagrlila. Stisnuo je k sebi i vata gdje stigne ...
Deklarirani gay piskuta po kući i druži se uglavnom s curama, stalno je na rubu plača i smijeha .
Onda je Casanova pokušavao glumiti Letećeg medvjedića i fufljao nešto na mješavini istrijansko-talijansko-hrvatskoj. Taj njegov pokušaj da ih nasmije, očito nije uspio. Njegova pacovska faca ih nije asocirala na crtić , oko njega - kisele face . Vjerojatno su kiseli i zbog toga što su trebali - zasukati rukave
Onda su se maljali kremom za torte, Casanova je bio uvrijeđen što su ga - u oko. Poslije su morali pjevati uz pratnju lupnjave po posuđu.
Čak je i dobro zvučalo
Ona mala plava, s maznim glasom - polako osvaja muški dio. Padaju masaže, gugutanja, mala ima očito strateški razrađen plan .
Čujem da već padaju neki biseri i provale, lapsusi linguae, tračevi i podmetanja.
Najzgodnije mi je što su u prva dva dana, odmah na početku - svi bili oduševljeni kako su dobra ekipa i kako se dobro slažu
E zelenjavo moja bedasta. Nemreš skupa zatvoriti 24 sata normalne, a da perje ne leti, a kamo li ...
Tako, dosta je BB-a i dosta mojih seruckanja o tome. No razlog što ih povremeno gledam je samo - moja prokleta potreba da se iz nekoga sprdačim, to mi ga dođe kao - duševna hrana. A kako su svojim ulaskom - dali dozvolu svekolikom gledateljstvu, ne peče me savjest
A sad malo - ozbiljno...
Slušam - Čučić vani, on i žena se nisu ni rastali u Hrvatskoj, pa tako nema izvanbračne zajednice s njegovom partnericom. Sad se priča da je Magali pripadnica Opus Dei-a, pa je on bio ponukan da zadrži djecu.
Kako nisam pobornik nikakvih vjersko-fanatičnih organizacija, to mi se čini razumno, ali kad je s druge strane - diplomata Čučić, e onda je svaka vjersko-fanatična asocijacija - bolja opcija
Ljudi moji - bliže nam se izbori. Sad treba biti (i ostati) normalan, vagnuti, preslušati, izdržati navale iz medija.
Jučer je Čačić imao show na TV-u, a ja to propustila
Zadnje što sam čula od Čačića je to - da je za Polančeca rekao da je - bedast
Da nije žalosno i da nam sudbina ne ovisi o tom folkloru, čovjek bi opušteno uživao u predstojećim događajima. Jer, milosti neće biti, ali će biti - vrijeđanja, podmetanja, pljuvanja, kontriranja svime i svačime (osim, bojim se programima)
I tako, završavam post - optimistički - bude bolje (kad na vrbi rodi pošten i sposoban političar)
Do slijedećeg posta
&
komentiraj (22) * ispiši * #
15
subota
rujan
2007
KOTURA SE...
Postala sam prava ljenčina ...
Nemam nekog određenog posla, uobičajene dnevne obaveze, ali jednostavno nekako nisam za niš pametno napisati (Manga - suzdrži se komentara).
Ima perioda kad sam dosadna - Bogu, vragu, okolini i - sebi
Pogotovo u jesen, pogotovo kad je jesen bez babljeg ljeta, bljak
Zmaja startala u školi s peticama, ne mogu se načuditi - svaki dan dođe iz škole, ruča i primi se knjige. Kuc-kuc u drvo, ali već se vidi rezultat
Na treningu ih drila njihov trener Stila, on doduše sjedi i ne diže se s klupe, ali njima znoj curi, svi mišići u punom pogonu
Neku večer sam bila kibicirat', bilo mi je teško i gledati , prvih sat vremena drilao ih "Stila koji sjedi", a onda nakon njega "mali" Vedran. On jadan sa svojih 2 m visine i sto kila težine - nema sparing partnera, pa se iživljava na njima . A oni - kukaju, jauču, pušu... dao im je borbe od 9 rundi - bez prestanka ... Ulijenili se preko ljeta ...
A Fanika sjedi na tribini i klopa rum-pločice ...
Jučer je bio krasan dan, ali ja se nisam izvukla iz dugioh rukava. Pajo me skoro šlagirao izjavom - da se ide SUNČATI
Kad se svi normalni ljudi sunčaju, moj se Pajo drži hladovine i blješti od bjeline Prije nekoliko godina - u podne je tačkao zemlju, kad su svi normalni bili u hladovini ... Ukratko, njega bi se moglo opisati jednom riječi - Antuntun
Nemrem vas obavijestit' što ima novog u BB kući, jer nisam ovaj tjedan gledala, ali sam načula da ima jedna - živčana i jedna koja se polagano šeće od jednog dečka do drugog ...
Jučer sam nakon obilne večere, za sat-dva bila gladna
Nakon što su Zmaja i Pajo pomlatili pola tepsije biskvita s višnjama, primakla sam se - točno u ponoć, dok sam još imala k čemu. Četiri dobra komada, malo tučenog vrhnja i višnje iz kompota
Strusila sam ovo za tili čas, oprala zubeke i otišla u kinderbet
Sad sam ponovno pročitala ovaj post (da ispravim gramatičke pogreške), i dođe mi da ga obrišem ili da . Totalno nezanimljivo i jadno ...
Neću ga brisati, ostavljam vama na kritiku - popljujte me slobodno
Valjda drugi bude bolji... dotle
&
komentiraj (22) * ispiši * #
11
utorak
rujan
2007
KOMEDIJE...
Vrijeme je koma, postali smo kao Englezi, jamramo, njunjamo...
A o čemu da pišem...
O pedofilu iz Klisa, koga su u nedjelju istrpali ispred zgrade suda, dok sam se ja vraćala bicom s vožnje (pojma nisam imala o kome se radi, skužila sam tek poslije, sve bilo puno kombija TV kuća, još sam u bradu psovala što su se nakeljili na nogostupe, a ja nemrem na cestu, jer nemam svijetlo na bicu)...Ili o godišnjici rušenja blizanaca u NY, ili o Zagrebačkom velesajmu, o muljanju oko Kornata, o niskim udarcima stranaka - na vlasti i u oporbi - koji su predizbornu kampanju počeli već lani...
Volim sve okretati na smiješnu stranu, to valjda već svi znate, ali ponekad ni ja ne mogu
Uz ovo depresivno vrijeme, pa kad čujem svu tu ljepotu - iz zemlje i svijeta, što mi preostaje - napiti se i zaboraviti , vrištati iz sveg glasa, nalupati nekoga ...
Ali, Fanika je realna, pragmatična, uvijek trezvena. Zato, u tim trenucima - posudim dobru komediju, stavim i uživam
Ne volim one glupave komedije tipa "Glup i gluplji", "Ace Ventura" ( svaka čast Jimu Carreyu na rastezljivosti lica), "Američku pitu" i slično..
Preko vikenda je bila dobra komedija - "Fockerovi" s velikanima - De Nirom, Streisandicom i Hoffmanom. Izgleda da su se svi dobro zabavljali na snimanju, jer bravure su im - prva liga
Onda u nedjelju film koji sam gledala po drugi puta... Živi dokaz da je našem mentalitetu prirođeno - iz tragedije, načiniti komediju.
"Dva igrača s klupe", genijalni zemljak Navojec kao bivši branitelj iz Zagore (Gucmo - postoji li stvarno to mjesto u Zagori???) i njegov kolega sa suprotne strane - banjalučanin - na zajedničkom zadatku Dream Team, na balkanski način
S njima - Tarik "milijunaš", koji bez naočala - da oprostite izgleda kao prava seljačina . A i glumi seljačinu - u dobroj makini i "potpisanom" anjcugu.
Svaka scena - praznik za oči, uši, dušu... Majke mi, kao da gledam dokumentarac, svaka im čast na glumi.
Dotakli se svega - rata, politike, Haaga, uvoza "radne snage" iz Ukrajine, SIS-a u Bossovim odjelima, kamatarenja, ucjenjivanja...
I na kraju se uspostavilo da su dvije balkanske sirovine - najpošteniji likovi u cijeloj priči. Nasmijala sam se do suza, ali cijelo vrijeme - s osjećajem gorčine.
Još jedan dokaz da su u posljednjem ratu - na*jebali mali ljudi
Dok dovršavam ovaj post - Zmaja i Pajo gledaju - "Gas do daske" s Jackie Chanom i buljavim Chrisom Tuckerom, na RTL-u. Zmaja ih valjda gleda - po stoti put. I uvijek se smije od srca kao da je prvi
Ajme, što taj Tucker može mljeti jezikom, a face i kolutanje očima - legendarno ...
Ja imam još jedan razlog da se smijem dok gledam komedije - moj Pajo
Ima tako zarazan smijeh, za poludit'. Sjećam se vremena kad smo masovno išli u kino. Ljudi su se okretali dok se on smijao. To treba doživjeti, to se ne može opisati
Došlo vrijeme za - piškit', oprat' zube i spat 
&
UPDATE
Nosku stiglo rješenje od HZZO-a, o povratu love za Holter EKG.
Odbijen mu je povrat pretrage plaćene privatnom specijalisti (zato što je za redovit pregled bio rok dulji od 60 dana), s bijednom izlikom - na uputnici NIJE bila naznačena HITNOST pregleda. Ako pregledi uoći operativnog zahvata, nisu hitni, onda ne znam što je.
Slijedeći korak - Fanika piše žalbu na rješenje, iako sam svjesna da je bitka izgubljena, jer na uputnici je stvarno trebalo napisati - hitno.
Kad sam pitala sestru na Holteru da idem da mi se nadopiše hitno, ona mi je odgovorila da - to ionako ne igra ulogu, jer skoro svi imaju - na hitno. Pa ko tu onda koga *ebe???
komentiraj (20) * ispiši * #
09
nedjelja
rujan
2007
SVAŠTA POMALO...
Taman sam se poveselila da nastupa period sunčana vremena. Upravo sam se spremala na jednu malu vožnjicu oko grada, kad - eto ti kiše ...
Vrijeme ovaj tjedan, ubilo me u pojam...Polako sam, po fazama - izvlačila poplune, pa deblje pidžame, pa debelu trenirku i termo čarape...
I na kraju, nakon što su mi se smrzli prsti na tastaturi, uključila grijanje
Vani pljušti kao iz kabla, ja sjedim, načinjem post, a u stvari nemam inspiracije
Ovih dana, jedina svijetla stvar koja me potpuno raznježila i opustila je - film "Šaptač konjima". Naprosto ga obožavam, valjda zato što volim konje, iako s njima baš i nemam samo pozitivna iskustva (za one koji ne znaju, ugrizao me onaj stari konj u Maksimiru ) No, Fanika je oprostila i njemu i cijelom konjskom svijetu
Film me uvijek ponovo oduševi - predivnom prirodom Montane, bojama i zlatnim zalascima i beskrajnom odanosti životinje - čovjeku ...
Na TV-u - prepucavanja, prebacivanja odgovornosti oko tragedije na Kornatima... Otvorila su se mnoga pitanja, i kao obično, isplivala sva moguća sranja - od onog Podrugača koji je "uredio" vozni park po svojoj mjeri, a sama služba mu postoji samo na papiru - do propusta koji su se događali već nebrojeno puta, samo nikad s ovakovim posljedicama
Dečke smo polagano ispraćali... Ne znam što me od posljednjih tragedija toliko rastužilo, a zaredale se fala bogu u posljednje vrijeme, što one naše - lokalne, što ove opće.
Pa onda između - uleti onaj luđak Čučić - diplomata koji je mlatio vlastitu ženu i javnost uvjeravao - da ona pretjeruje . Sad kad je žena pokupila djecu i pobjegla - glavom bez obzira - novo sranje
Ne znam dragi moji - koliko možete čovjeka procijeniti iz fizionomije i pogleda. Ja se ponosim, što mi to sve bolje uspijeva (normalno, nakon što sam se bezbroj puta napalila )...
No taj lik sa svojim luđačkim pogledom - ježi mi se koža od njega. I ponavlja se opet - šepavi sistem - tip jednostavno ismijava pravosuđe i zakone, glupira se pred kamerama - jadna zemlja koja ima takvog diplomatskog predstavnika
A onda dan poslije, nakon što su mu kćeri pronađene, u istoj ulici (da li je to samo koincidencija) - premlaćena je trudnica u petom mjesecu trudnoće 
...
Naš Mirko Cro cop, ponovno izgubio borbu. Što dalje ga gledam u tom UFC-kavezu, sve mi je jasnije - nije naš dobroćudni Mirkec za te razbijače, nije sve - istočnjačka čast i kodeks. Dok su fer borbe s pravilima, nema problema, a kad dođe s ovima koji se peru prljavo - nema on šanse. Na žalost, mislim da se nije trebao u to upuštati
A onda - malo lokalnih vijesti ...
Počeo nam u petak - Sajam u Gudovcu (na koji ne idem, kao i na Terezijanu, jednostavno me ne privlači općenarodno veselje)
U četvrtak dopodne - udario je automobil Zmajinu bivšu kolegicu iz škole (iz našeg bivšeg sela) i njezinu mamu. Uostalom da vam malo bolje objasnim - ženu i kćer - našeg komp-mehaničara.
Žena je u Draškovićevoj u Zagrebu - čeka operaciju kuka, a malena na kirurgiji u Bjelovaru.
Nismo ni znali za to, nego nam se javila mala sinoć porukom iz bolnice.
Danas smo Zmaja i ja otišle do nje. Leži dijete - napukle desne ruke, napukle desne noge, razbita čela...
Dijete je u stanju šoka i slabo se sjeća detalja. Na mjestu gdje su udarene - nema nogostupa, glavna je cesta za Podravinu. Navodno su joj poslije rekli da je šleper prestizao šleper, a auto koji ih je udario je - bježao s ceste ...
No dosta o svemu tome...
Idemo na nešto veselije - recimo - počela je nova sezona Big Brothera .
Ma - što god tko pričao - Fanika njih svečano dočeka ispred TV-a
Opet se sakupilo - šaroliko društvo - svi su odreda (prema vlastitim riječima i riječima bliže rodbine) - lijepi, pametni, šarmantni, tolerantni, vole sve što vole mladi, šminkeri (!!), sami svoji, ne vole (ne znaju) kuhati, spremati Ukratko - rade na sebi - na tijelu, frizurama i krpicama, a koliko na svemu ostalom - to ostaje da vidimo
Ja sam čitavo vrijeme na glas komentirala, Zmaja je igrala igricu na kompu i valjala se od smijeha mojim komentarima, a Pajo nam je gledao nekakvu utakmicu, van toka događaja
Uglavnom, zapazila sam nauljenog polu-Talijana, koji za sebe misli da je neodoljiv i da liči na muža Nine Morić. Činjenicu da je polu-Talijan, ponovio je barem desetak puta. Mislim da će među prvima van, jer je - iritantan.
A onda nas je nespremne iskrenošću - šokirao jedan dečko iz Rijeke, koji je odmah javno priznao da - ima dečka. Što mi uopće ne bi znali da nije rekao
Tip je najinteresantniji od svih i vjerujem da će biti zanimljiv (s jednim sličnim sam išla u srednju i bio mi je super prijatelj)
Uglavnom (bez zamjerke) - Dalmacija, Istra i Primorje se preselilo u BB kuću .
Muški su nabildani i samosvjesni, a žene - glasne i naporne, osim jedne plavuše s mačkastim glasićem. Jedna mi liči na korpulentnu suprugu našeg premijera, jedna djeluje splašeno unatoč stravičnoj boji glasa i sinjskom dijalektu (ta je riba u horoskopu i odmah znam da će brzo van)...
Eto toliko da vas informiram, jer znam da vas većina ne gleda
A Fanika bu tu i tam gledala i sve vas obavještavala na svoj način
Mojoj Seki i frendici Sunflower i njezinom suprugu - sretni rođendani, koji padaju - svi na današnji dan!!
A sad, kako se vani razvedrilo, idem na jedan krug oko cityja
Vama - i
komentiraj (24) * ispiši * #
06
četvrtak
rujan
2007
IN MEMORIAM
Ostaje nam samo - prekrasna glazba i - neponovljiv stas i glas...Kako Zefirelli reče - "postojali su tenori, a poslije je bio Pavarotti"
Pavarotti - "Ave Maria" Schubert
komentiraj (34) * ispiši * #
04
utorak
rujan
2007
POČELO JE POČELO
Jučer je, kao što znate - počela nova školska godina.
I tako Vam Fanika još jednom ide u - osmi razred
Zmaja je doteglila HNOS-ovu vrećicu s knjigama Sreća je što je izborna godina, pa smo ove godine - mukte prošli s knjigama .
Onda smo se razletjele po gradu - Zmaja je kupovala bilježnice i pribor, a ja tražila plastične omote za knjige.
Već godinama muku mučim sa omatanjem knjiga, koje su za svaki predmet (izdavača) - drugačijeg formata . Tako je Školska knjiga - najnormalniji format, a Profil - najkompliciraniji - za omatanje.
Ove godine, srećom, uglavnom su sve sličnog formata.
I Fanika se dala na dosadan i pipkav posao - uzela sam aparat za zavarivanje vrećica (za zamrzivač), Bog ga blagoslovio , trideset omota A4 i - štancaj. I tako dobra tri sata, s povremenim prekidima - čik pauza, užina, kava ..
Prošlih nekoliko dana smo radile referate s maturalca za četiri predmeta - povijest, hrvatski, engleski i zemljopis. I sad kad smo sve napravile, isprintale, zalijepile slike i turističke letke, ovi u školi se ne žure . A da nismo...
I tako, znači - trebamo pljunuti u šake i primiti se posla od samog početka, a ne kampanjski izvlačiti na kraju godine
I jutros sam bila, sva u sjećanju na - polazak u prvi razred, što me obično kresne uvijek na početku školske godine.
Kako je brzo prošlo tih sedam godina, prva slova i brojevi... Zmaja osim pisanja nekoliko imena i računanja do deset - nije znala - ništa. Htjela sam da joj djetinjstvo do škole bude - djetinjstvo, bez opterećenja, osim ako sama ne poželi (a nije se baš previše interesirala). Mi smo učile više onako - uživo, verbalno, Zmaja je pitala (vječito zašto), a ja sam odgovarala, u detalje.
Sjećam se kako me pitala kako nastaje biser, a ja - cijelu priču
I sve je išlo kao podmazano, kad je krenulo...
Sada ostaju samo sjećanja, njoj i meni - uglavnosm lijepa i ugodna...
Pa da podijelim s vama koju fotkicu, iz tih vremena...
Prvi dan škole - regrutska frizura i škotska suknjica...
Ovdje mi malo objektiv pobjeg'o u desno
Prvi puta - dan škole...
Prvih mjesec dana Tae kwon do-a i prvi kimono, stalno je mahala nogama
po kući.
Ostalo je samo da se nadam da neće - dići obje noge - odjednom
UPDATE
Poslijepodne sam malo šuljala po Zmajinim udžbenicima za osmi razred. U čitanci sam našla tekst, koji me natjerao na razmišljanje , pomalo rastužio...
Nema roditelja koji ne griješi u odgoju, ovisi samo - koliko i s kakovim posljedicama.
Pa, zbog toga ću podijeliti ovaj tekst s vama, mojim prijateljima od kojih ste većina roditelji, a i oni koji nisu, sigurno će shvatiti...
UNICEF
DJEČJI MEMORANDUM RODITELJIMA
Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim.
Ja vas samo iskušavam.
Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
Nemojte sa mnom postupati na silu. To me uči da se samo sila poštuje.
Radije ću reagirati na uputu.
Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze.
Nemojte obećavati. Možda ne ćete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.
Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao(la) bih pokušati doći do još koje "pobjede".
Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio(la) da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.
Nemojte da se osjećam manjim (manjom) nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "veliku facu".
Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam(a). Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao(la) bih vas početi doživljavati kao sluge.
Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji (pažljivija) ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
Nemojte o mom ponašanju raspravljati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon(a) suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali raspravu odgodite za kasnije.
Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi, moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam zlim (zlom).
Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh(a). Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio(la).
Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
Ne odbijajte me kada tražim odgovor na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije tražiti negdje drugdje.
Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvima je teško živjeti.
Ne brinite se za to što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez razumijevanja i potpore - zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikad.
Upamtite da više učim od primjera nego od kritike.
I unatoč svemu - mnogo vas volim. Volite i vi mene.
Koliko se nalazite u tome, priznajte, makar u sebi - za početak...
komentiraj (20) * ispiši * #
03
ponedjeljak
rujan
2007
SEDMORICA
Što ti je život, godinama radiš jedan divan, ispunjujući, iznad svega - koristan posao... Spašavanje ljudi, dobara koje ljudi stvaraju, prirode. Svaki izlazak ti je lutrija - za tebe i obitelj kod kuće.
I onda dođe dan da se ne vratiš, nakon bezbrojnih odlazaka i vraćanja...
Tužna sam, vjerujem kao i većina vas.
Kad se dogodi takova nesreća, uvijek se pitam kako bi meni bilo. I po tom osjećaju doživljavam takove tragedije - nekako osobno.
O brojnim opasnim profesijama, rijetko razmišljamo dok se zlo ne dogodi. A treba cijeniti - sve te ljude koji rade, dok mi spavamo i primamo njihov posao - zdravo za gotovo.
Tko je odgovoran i kako se dogodilo, da li je trebalo ići tamo ili ne - uvijek mnogo priča poslije. No, to ih neće vratiti.
Sedmoricu koja su ostavila živote - tamo - na ponosu našeg Jadrana...
Sudbina je katkad prestrašna.
Na žalost - osmorica...
komentiraj (11) * ispiši * #
