TERRY FOX NA PROVINCIJALNI NAČIN

Ponovno smo zakoračili u hladnoću (barem se meni čini). Jedina mogućnost je oblačiti se višeslojno, tako da se s porastom temperature mo'š skidat'. Naravno do određene granice
Noska su "rasedlali", Fanika dobila svoje Duracelke , nadrkana malo blijedo zinula, ali ih je vratila. A ja poput prave za*ebane škrtice, s njima u torbu.
Kako male stvari čovjeka vesele
Zmaja danas došla iz škole sva puna energije Trčali su humanitarnu utrku Terry Fox - oko gradskog parka.
Nisam bila nazočna, jer sam ja trčala svoju utrku , kao obično. Neću vas daviti s detaljima...
Zmaja je bacila ruksak na stolac i počela prepričavati svojoj zmamici
Njezina me priča uopće nije iznenadila.
Bit utrke nije da oboriš rekord, nego da trčiš koliko možeš, to svi znamo.
I to su neki doslovno shvatili Utrčavali su sa strane, skoro rušili ljude koji nisu imali namjeru uključiti se u sportsko događanje. Neki su se tokom trke, malo prisjeli na klupe, čekali da ostali optrče krug, pa se ponovo uključili. Sudjelovali su klinci iz osnovnih i srednjih škola. Bilo je padanja, koturanja, bolova slezene .
Dok su jedni trčali, drugi su ih gađali kestenjem, koje je počelo padati u parku . Uglavnom, Zmaja nam je bila - razočarana ponašanjem svoje generacije. Poslije trke dijelili su se keksi, sokovi, sendviči. Tu je tek nastala otimačina, kao da neki nisu jeli , ni pili - tri dana.
Onda su ona i njena kolegica iz klupe htjele kupiti majicu i ustanovile da ih više nema . Naime, predviđeno je samo 150 komada za prodaju u humanitarne svrhe.
I tako je prošlo naše provincijalno doživljavanje ove simbolične utrke

Kad smo već kod sporta, u našem gradu - gradonačelnica pokušava motivirati ljude da zauzdaju vožnju automobilima, da smanjimo promet u centru grada A naši građani su to shvatili vrlo ozbiljno . Da se nisam danas gurala za pekarskim kamionom na izlasku iz naše ulice - u ulicu koja vodi u centar, ne bi izišla pola sata. Ovako, Fanika mudro za velikima (najbolje za autobusom ili kamiončićima, a dobri su i kombiji)
Nekoliko puta sam već konstatirala da si na bicu - jadnik, koji ovisi o (ne)milosti - vozača i njihovoj (ne)kulturi i (ne)poštivanju prednosti. Ponekad poželim biti kao onaj autek iz komedija, s onim abnormalno velikim kotačima - pa da ja malo glumim - gazdu na cesti . Pa da vidim ko bi mi izlijetao pred mene iz sporedne
A kako vidim, sad mi uza sve opasnosti, još i grom prijeti. "Kolegu" iz Vinkovaca mi vudril grom. Još ću morat' instalirat' gromobran na Gecka, ili navuči ronilačko odijelo . Pretjerujem, no barem gumene čizme Jučer nas izlupala tuča - oko deset navečer, trava je izgledala kao da je pao snijeg
Slijedeći post - jubilarac, moram smisliti nešto dobro kao temu... ili je već samo po sebi dovoljno što je jubilarni
Za kraj ostavljam fotkicu - nedugo sam s Pajom trkala loptu po dvorištu Bilo je malo - niskih udaraca, odvalila sam ga po cjevanici, a on je mene - u rebro.
Zmaja se cijelo vrijeme cerekala, tim više što sam bila u japankama, a Pajo bos
Tako je to kad "starci prolupaju"



&