Što ti je život, godinama radiš jedan divan, ispunjujući, iznad svega - koristan posao... Spašavanje ljudi, dobara koje ljudi stvaraju, prirode. Svaki izlazak ti je lutrija - za tebe i obitelj kod kuće.
I onda dođe dan da se ne vratiš, nakon bezbrojnih odlazaka i vraćanja...
Tužna sam, vjerujem kao i većina vas.
Kad se dogodi takova nesreća, uvijek se pitam kako bi meni bilo. I po tom osjećaju doživljavam takove tragedije - nekako osobno.
O brojnim opasnim profesijama, rijetko razmišljamo dok se zlo ne dogodi. A treba cijeniti - sve te ljude koji rade, dok mi spavamo i primamo njihov posao - zdravo za gotovo.
Tko je odgovoran i kako se dogodilo, da li je trebalo ići tamo ili ne - uvijek mnogo priča poslije. No, to ih neće vratiti.
Sedmoricu koja su ostavila živote - tamo - na ponosu našeg Jadrana...
Sudbina je katkad prestrašna.
Na žalost - osmorica...
Post je objavljen 03.09.2007. u 12:18 sati.