EPILOG

Ne znam kako vas, ali mene ovo vrijeme - ubija.
Ujutro nemam volju ustati iz kreveta. Ova dva dana, kad sam pogledala kroz prozor, došlo mi je da vrištim- vjetruština, kiša, vlaga, fujjjjjjjjjjjjj...
Jučer sam morala u grad nešto obaviti, što naravno nisam mogla izbjeći. Uvatila Fanika kišobran, navukla silne krpe na sebe, zimsku jaknu - i van na zimu. Doma sam došla prozebla, mokra, pokisla uizvana i u duši.
Što se može, prehibernirat' ću ovu zimu...

Zmaja je valjda jedina kojoj nije zima. Kad je vidim da hoda po kući u kratkim rukavima i boksericama, utisak zime još se pojača. Što ti je mladost. No dobro, ja sam i u njenim godinama bila zimogrozna,

U školi počele dobre ocjene, skuplja petice i četvorke, danas si je na ploču kraj kompa stavila popis ocjena koje bi morala imati na polugodištu. Da ih vidi - svaki dan. Izrazila je želju da joj kupimo Pondov tečaj njemačkog. Kuc-kuc u drvo, nadam se da će ostati tako.

U školi - završila priča s video-uratkom, remek djelo onih nekoliko majstorica. Završila je totalno - nepedagoški i nepravedno, no boljem se nisam ni nadala.
Naime, prošli tjedan su svi završili na policiji, čak i nekoliko ostalih iz razreda, koji nisu bili ni blizu.
Prvo je Zmaja mislila da će nas pozvati sve, djecu u pratnji roditelja normalno, pa se Fanika nabrusila, ako do toga dođe. Jer nije mi baš jasno - što bi moje dijete imalo tamo raditi.

Kako nije došlo do toga, ispucala sam se s Formulom 1 (!!).

I danas čujem - rasplet.
Cura koju su snimali, otišla je živjeti k tati u Rijeku, roditelji su joj rastavljeni, pa je dosad živjela s majkom. Za nju možda i bolje, no ako nastavi tako, sumnjam da će joj to mnogo značiti. Da nije otišla sama, vjerojatno bi dobila izgon iz škole.
Ostale akterice, uključujući i onu kod koje se dotićni filmić snimao, a koja je po meni glavna mustra, svim mastima premazana - nikom ništa.
Sjećam se te male, poznajem joj mamu iz srednje. Kao male se igrale Zmaja i ona, poslije kad su u školu krenule i kako su bivale starije, to prijateljstvo je prestajalo, polagano ali trajno.
Pred kraj prošle školske godine mala je izazvala nekoliko svađa u razredu, prosta je i bezobrazna, rječnik joj je toliko bogat, da ti pamet stane.
A spletkarenje - glavna zanimacija.
Ostale su se također izvukle, mala tajkunka ih navodno potplatila (!!) da je ne spominju...
Filmić je dotle kružio školom putem mms-a, za you tube ne znam. Pa su pozvani na policiju, oni koji su slali dalje, normalno u pratnji roditelja. Uglavnom dečki, koji su to shvatili kao - dobru zafrkanciju.
Nisu time pokazali veliku pamet, ali da nisu imali materijala, ne bi imali što slati.

Ja sam očekivala da će razrednica bar roditeljski sazvati, da priča ne bude rekla-kazala, no ništa od toga.

Za mene je to totalno neozbiljno završilo. Ispada da je najgore prošla ova prva djevojčica. Znam ja da je problematična, ali ove oko nje koje su se zabavljale na njezin račun, za mene su daleko gore. A njima - ni dlaka s glave. S time da jedna ima para, pa se izvukla potplaćivanjem (to je doduše priča rekla-kazala, no ne bi me čudilo).

Kud smo mi došli??? To su djeca u petnaestoj godini, neke nemaju još ni 14. Još uvijek ne mogu doći k sebi od svega.
A ni od držanja razrednice, kao da se ne radi o njenom razredu.

To me sve podsjeća na skandale u našem društvu - isplivaju, a onda se digne galama i sve završi - poj'o vuk magare.
Uostalom, kao da je to veliko čudo. Sve je preslik općeg stanja, degradacije društva, manjka pravih vrijednosti, zakon novca.
Sve to nameće nova pravila igre. Neki se veoma lako uključe i osjećaju se - na svom terenu. Ostali su - zatečeni, zbunjeni, ne dolaze k sebi od čuđenja.
I ne mogu se ušaltati, taman živjeli još dva života.

Toliko o tome...

Danas slušam vijesti i ne mogu doći k sebi.
Rušili bi stadion u Maksimiru (!!), gradili novi (!!), a na mjestu srušenog - digli kompleks zgrada. E, da mi je to netko ovako rekao, ja bih mislila da je prvoaprilska šala. Ali nije. Da mi je samo znati tko je na tu pametnu ideju došao.
Banderos je oprezan, govori da bi trebalo raspisati referendum. Samo mi ona predloženja referendumska pitanja, baš i nisu bistra.

Taj stadion je do sada koštao toliko, da smo mogli nekoliko bolnica izgraditi, a sad bi ga rušili...
Oprostite, za mene je budala - onaj koji baca skupe cipele, a nije kupio bolje, a nema ni novaca za njih.

Stranke tj. njeni čelnici i članovi, počeli pjevati na predizbornim skupovima, osjećaj za bljuvanje pojačava mi se, tim više što su se neki dokazali nesposobnima, a sad još i loše pjevaju. Pa kud ćeš gore...

Pala prva lopata mosta kopno-Pelješac. Udarnički, prije zime, ili prije izbora. Ljudi dragi pa zar vam nije jasno da ovakovu dobitnu ekipu - treba ostaviti na vlasti još jedan mandat - da svečano otvore most. I sve ono gdje još treba baciti prvu lopatu...


Idem pajkiti da se više ne sekiram. Sve više sam svjesnija da počinjem ličiti na svog Noska - on se cijeli život nervira oko svega, nikad si ne da mira, no imam osjećaj da ga to - održava.
Nadam se da mene taj stil - neće sahraniti :)

Za smirenje - lijepi dečki s fantastičnim glasovima - Il Divo



Do 213-og

UPDATE

Ovo me danas oduševilo. Zmaj od Šipova - Ilija Grahovac je imao svojih pet minuta...
Pogledajte - ne znam što bih rekla.

Dnevnik.hr