Marketing
SPORT, HARLEKINI, NAVIJAČI - NAIVCI?
Upališ radio - loše vijesti, upališ TV - užas, upališ komp - sve to, s mogućnošću komentiranja svih tih vijesti...
Odeš na lokalno sportsko događanje, između lokalnih tračeva, koje obično vagnem prije nego ih smjestim na mjesto koje zaslužuju - čuješ vijesti, da ti pamet stane 
I tako vam Fanika čula najnoviji trač iliti dezinformaciju (!?) 
Naime, otac našeg zemljaka-nogometaša, koji igra za repku i igra u prvoligašu s prvim mjestom na tablici - uplatio je na kladionici (više njih) - debele uloge na gubitak utakmice - između dotićnog prvoligaša, favorita, protiv slabijeg kluba. Pobrao masnu lovu, na pušioni kluba svog mezimca 
I što reći? Ništa, osim da su se u sport umiješale kladionice i zarada. A gdje god se nepošteno zarađuje - tu gube gubitnici (naivci), a oni koji imaju - zarađuju. Ili zarađuju oni, koji imaju dobre dojave, na vrijeme 
Netko će reći - pa što, čovjek je legalno zaradio. Mmmda, legalno i čisto kao suza, s plaćenim porezom državi...
A je li moralno, to je već drugo pitanje, ali tko je Fanika da sere o moralu ili je jednostavno ljubomorna što nema nekoliko desetaka tisuća kuna da ulaže u "sigurni" posao. Pa sad sjedi za računalom i jamra o moralu...
Fanika se kladila samo jednom - da će Scorcese dobiti dugo priželjkivanog Oscara (bilo je već i vrijeme), da će neki dobiti Oscare za glavne uloge... I spušila 50 kn. Naučila sam gradivo i od tada sam uvijek bila spremnija lovu potrošiti kod Zagorca u slastičarni, nego na kladionici 
Sjećam se tog malog nogometaša, kad je još bio klinac. Bili smo susjedi u istoj zgradi. Bio je hiperaktivan. Pričala nam je susjeda, stan iznad - da je kroz otvorene prozore, noću - slušala kako se dijete uspavljivalo. Umjesto brojanja ovčica, mali je brojao - kovanice 
Imao je staklenku u kojoj je baka držala sitni novac, a maleni je - ne mogavši zaspati - istresao staklenku i brojao - ubacujući kovanicu po kovanicu ...
A svaku, kad je opala na dno - čula je spomenuta susjeda. I kad je već mislila - malom se spava, staklenku je istresao i - opet ispočetka - ovisno koliko mu se spavalo 
To je anegdota, ali čini mi se da je već onda dečec znao brojati novce, a svoj je život podredio - da ima priliku slagati ih na račun, kad već toliko voli.
Interesantno, kad je bila mala, Zmaja je isto voljela brojati novac, sortirati ga po apoenima ...No, budući da je Zmaja - kćer svoje mame Fanike, koja ne zna unovčiti svoj talenat i sposobnost - čisto sumnjam da se ista sudbinska sklonost može - ponoviti u njezinom slučaju
No, nikad ne reci nikad Ako ikad bude u prilici, neka ga zaradi časno i radom - ako je ikako moguće...
U vezi sa gornjim tračem, nadovezala bih se na našeg harlekina Mamića - gospode bože, taj čovjek je stvarno temperamentan . Što li je sve prevalio preko usta, ja toliko nisam psovki izbacila u godini dana (a znam ga ispaliti, pogotovo kad gledam dnevnik i političke forume) 
Pa onda se nadovezujem na Bad blue boyse... Ti se dečki mlate - prije utakmica, za vrijeme i poslije, praveći nered - izazvani ili ne izazvani.
Ljube svog "plavog" mezimca, spremni su u boj za njega, dati živote, leđa i bubrege. A onda jedan tata - obere vrhnje na kladionici...
Pa sad, valjda ste shvatili - poantu.
Trebaju li navijači ići tako daleko, s obzirom na ovaj slučaj ??? Trebaju li biti razočarani kad njihov klub izgubi protiv slabijeg, a neki na tome (unaprijed informirani) dobro zarade - a znakovito je da se radi o najbližoj rodbini igrača njihovog mezimca...
Da, trebaju - samo onda ne moraju ispaštati - izlozi, automobili, tramvaji
i slučajni prolaznici ili ne daj bože djeca.
A sada - ono najvažnije - treba li se iz proračuna financirati godišnje - 50 mil. kuna - klub u kojem svi zarađuju i kunu se u ljubav prema klubu, a ispunjavanje njihovih obaveza prema državi je upitno???
Inače, nogomet ne pratim, osim svj. prvenstva i smatram da je u nas - precijenjen sport. Izdaci za njega - ogromni, stadion košta k'o sv. Petra kajgana (i još nije dovršen), a rezultati - bljedunjavi ili nikakvi.
A kad neki sportaši, u manje isturenim (profitabilnim) sportovima osvajaju zlata na svjetskim prvenstvima - za svoju državu, onda im, osim kolega iz istog sporta - nitko ne priredi doček, a o nekoj reportažici od 5 minuta da ne govorim.
Tenisačica Lučić kad se vratila nazat u Hrvatsku, samo što joj nije prostrt crveni tepih, sve moguće beneficije ima - a još nije pokazala niti jedan rezultat. Svaka čast curi, ali ovakav tretman traži i rezultate.
Janica je jedna od rijetkih, koja nam je osvjetlala obraz i prije nego što je nešto uhvatila od države. Izišla je iz sporta i neka je, neka cura živi konačno i uživa, kad već nije mogla u najranijem djetinjstvu.
Eto, toliko za ovaj post. Ljuti me sve to, ali bila bih sretna da su to - najgore stvari koje muče naše društvo.
Do 206-og - 
& 
Post je objavljen 02.10.2007. u 12:05 sati.