Marketing
NEDJELJA...
Malo sam zapustila blog. Imala sam strku protekle dane, bolje rečeno - cijeli tjedan.
Nosko je prošli ponedjeljak bio s Pajom u Deželi, izrazio je želju da posjeti dvije svoje (porodične) prijateljice. Ja sam nakon velikog jesenjeg pospremanja bila sama sebi loše društvo, pa sam ostala kod kuće. Poslije mi je bilo žao. Žene nisam vidjela godinama i nekako sam se pribojavala da više nisu među živima.
No, prevarila sam se.
Prijateljice (jedna ima 81 godinu, a druga 83), su - ne samo žive i zdrave, nego i - dobrodržeće. Starija mi se javila na Pajin mobitel. Zvuči poput tridesetogodišnjakinje - pjevuckavo i veselo.
Možda je na njihov dug život i spokojnu starost, utjecalo to što se nikad nisu udavale i posvetile se karijeri. Jedna je radila u Američkom veleposlanstvu, a druga bila šefica psihijatrijske klinike. Žive u predivnoj porodičnoj kući u Rogaškoj Slatini, sa velikim vrtom, koji pamtim još kao dijete...
Uglavnom, dočekale su ih - iznenađeno i oduševljeno. Obje još i sad voze automobile, ova od 83 je položila vozački 2000. godine (!!). Dotjerane su, još uvijek mnogo putuju, ne kuhaju i hrane se u obližnjem restoranu.
Nosko se vratio sretan, jer baš i nema mnogo njegovih vršnjaka i prijatelja koji su još živi, a kamo li - dobrog zdravlja.
Toliko o tome...
Danas sam pogledala na TV-u "Nedjeljom u dva". Prije dvije godine sam gledala Stankovićeva gosta - znanstvenika Ivana Đikića. Nisam o njegovu radu mnogo čula, ni znala. To kod nas nije veliko čudo, jer više se prati koje kakvo žutilo - Dikan, Vlatka, Mamić i ekipa.
Oduševila me smirenost i samozatajnost, ali i čvrstina i odlučnost koja je izbijala iz riječi i njegova pogleda. Karizma koja se osjeti - odmah.
Danas ponovo...
Jednostavan rječnik, konkretni odgovori na postavljena pitanja...
Neupitno je da je to znanstvenik svjetskog kalibra, da su mu vrata znanstvenih centara cijelog svijeta otvorena, da može birati - kuda će, birati uvjete rada. Kratko rečeno - tko nudi više, kako bi se to kod nas - prizemnom i materijalnom, u našem društvu aktualnom logikom reklo.
A isti ti prizemni motivi tjeraju neke naše - kvazi znanstvenike, koji iza sebe baš i nemaju neke rezultate - da pokušavaju ukaljati njegovo ime.
Zbog čega???
Osjećaju se ugroženi - tuđim uspjehom, tuđim ugledom i tuđim "neumjesnim" pitanjem i uplitanjem u trošenje novca za znanost u Lijepoj našoj.
Time je Đikić - prstom piknuo u nešto što nije smio.
I otada - cijela lavina krenula je na njega - od anonimnih mailova upućenih na Sveučilište u Frankfurtu, gdje prima plaću i sredstva za svoj znanstveni rad.
U te dvije godine, Đikić je dobio nekoliko međunarodnih priznanja za svoj rad. Za mene - potpunog laika - to je konkretna činjenica.
Mislim da se tu pokazala jedna stvar - karakteristčna za naš mentalitet - ne cijenimo svoje kvalitetne ljude, znanstvenike, sportaše, pisce, glumce...
Ne cijenimo njihov napor u promociji naše (i njihove) domovine.
Trn u oku je MedILS iliti Mediteranski institut znanstvenika Radmana, kojem se pridružio i Đikić. Otkako se počeo obnavljati prostor, stvara se kampanja oko njegove namjene. Po nekima je on - privatna prčija Radmanova, trošak bez pokrića, po nekima je to - zalog za budućnost znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj...
Laik sam i ne mogu stručno polemizirati.
Ali uspoređujući količinu novca koji je utrošen u taj projekt - 30 miliona od države i 7 od donatora, dakle oko 40-ak miliona i sumu od predviđenih 300-400 miliona za izgradnju sportske dvorane u Osijeku...
Ljudi moji, u državi u kojoj se nema za mnogo toga potrebnog, gdje se novci iz proračuna, troše netransparentno, daleko od očiju onih koji taj proračun pune, od ova dva projekta - ja ću uvijek biti za onaj - znanstveni, koji je k tome i jeftiniji.
I kako danas reče Mladen Ivkošić - nek' mi daju jedan konkretni uspjeh tog Instituta...
Na što Đikić kaže - nama se konkretno mjeri samo novcem, pa je naveo 1.5 miliona eura iz Njemačke i oko 100 tisuća eura za projekte. Jer mi očito razumijemo - samo kad su brojke i novci u pitanju...
Bilo kako bilo, iza Đikića stoji dugogodišnji rad, stoje priznanja i rezultati. Stoji da je u Split doveo - najveće mlade znanstvene talente (neki su još studenti), kojima su već sad otvorena vrata prestižnih znanstvenih centara. Đikić sudjeluje u radu - volonterski. Ne bavi se politikom i nije stao uz politiku koja bi ga iskoristiila za svoju vlastitu promociju, jer kako reče - time bi izgubio slobodu.
I to je njegov crimen, bojim se - uz to što postavlja neumjesna pitanja, koja ne bi trebao, uz to što nije uzeo - ponuđeno mu strano državljanstvo, što nije zaboravio svoju domovinu i želi je promovirati malo drugačije od ostalih nam promotora, koji nam srozavaju ugled vani. Uostalom, kako netko reče - tko je Đikić, da ima pravo nešto pitati, kad živi i radi vani i ne plaća porez u Hrvatskoj.
Ja bih rekla - ako mogu glasati na izborima oni - koji godinama žive i rade vani, u susjednoj nam dijaspori, koji isto ne plaćaju porez ovdje, a odlučuju tko će nam voditi državu i to je njihovo ustavno pravo, zašto ne bi Đikić mogao piknuti u pitanje znanosti u Hrvatskoj.
Uostalom, vrijeme i rezultati će dati odgovore.
Cijenim ljude o kojima govore rezultati iza njih. Njihov uspjeh, a ne dnevno politička priča, koja ide u prilog politikantstvu i prodaji novina.
I za kraj - pozdrav od vaše Fanike
A ove slatke "mišeke" - ispekla sam poslijepodne...
UPDATE:
Nakon večerašnje "Latinice" - s temom tragedije na Kornatima, ostala sam zgrožena nekim novim činjenicama kojima se načelo u neka, dosad neotvorena pitanja i sumnje. Pozvani gosti iz sustava - naravno nisu se pojavili, što nije veliko čudo.
Nakon ovog što sam čula, ostaje pitanje koje mi jednostavno - ne da mira.
Koliko je tu prikrivanja činjenica i da li se radi o naknadnom namještanju mjesta nesreće, čemu u prilog idu sumnje o neprirodnim položajima tijela stradalih...
Činjenica da je vojna policija osiguravala mjesto nesreće i mornarica vode oko otoka... Čemu???
Ne znam, ali grozi me sama pomisao na mogućnost, da se vrši naknadna rekonstrukcija da bi se namjestila istraga.
Ako je tako, postavljam si pitanje - čija guzica se štiti i zašto??? I je li moguće da se u stanju ići tako daleko???
Post je objavljen 14.10.2007. u 22:55 sati.