duchess - in the world of her own

https://blog.dnevnik.hr/duchess

srijeda, 30.06.2004.

Sinoch sam opet dosta razmishljala o svemu shto se tiche nas. Ja znam da nisam perfektna osoba, jer niko nije perfektan. Ponekad ne vidim svoje greshke. Dobro, gotovo uvjek. Ali te volim. Ne radim neke stvari namjerno. Jednostavno uradim i poslije shvatim da to nije trebalo tako. Kao ono jucher. I jako mi je zhao zbog toga. Jeste da je kasno rechi izvini, jer to nikome nishta i ne znachi, ali ja ne znam shta drugo. Stalo mi je do tebe, i pokushavam da budemo fini jedno prema drugom. Da ne kazhem da pokushavam biti ono shto ti zhelish. Nekad uspijem, nekad ne. Vechinu vremena ne, ali se bar trudim, jer te volim. Nema mi nishta drazhe nego vidjeti tvoj osmjeh. Bar osjetiti da si sretan. A ti to vechinom nisi. I teshko mi je zbog toga. Ja bi htjela da budesh sretan, jer bi onda bila sretna i ja.
Nedostajesh mi.. htjela bi da te zagrlim :( da mi kazhesh da che sve biti u redu, kao shto si nekad govorio..

- 07:56 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 29.06.2004.

Volim te

eto.. ne znam shta drugo da kazhem. Ja te volim. Vishe od najvishe.. i ti to znash. Ne radi mi to..

- 11:32 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Im not crazy, im just a little unwell..

..right now I know you can't tell.. but stay a while and maybe then you'll see a different side of me.. :)

Nova frizura. Jebote. Osjecham se ko druga osoba. Sutra odoh na vechericu, shetnju gradom, mozhda upoznam i nekog zanimljivog :)) a i vrijeme bi bilo malo dobiti zhivota.
Osjecham se ko milion dolara, a bez zajebancije, tako sada i izgledam :)
Sve ocjene su odlichne, svi ispiti zavrsheni. Zhivot pochinje. U subotu je slavlje, jedva chekam ;)
E.. ovo high me plashi. Bojim se onog low shto dodje iza toga. Mozhda me jebote dijagnoziraju s 'manic depression' haha mjenjam raspolozhenja ko fakin charape.

Mislim, opet je uspjeo da mi sjebe dan...
Meni je potrebna terapija.

- 08:47 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.06.2004.

Eh, josh jedan dan bez motivacije. Do dushe, uspjela sam.. ubila sam i ovaj zadnji ispit :) Napisala sam se ko konj. Sad se nadam odlichnom rezultatu. I sretna sam. Jako sam sretna. Chist dokaz da u mojoj glavi josh uvjek ima logike. Da ne moram uchit ko konj da bi neshto znala. Da nisam glupa. I nisam. Fakju.
Umorna sam ko pas. 3 sata spavanja nikom nije donijelo dobro. A ne spava mi se ;) uzhas..
Sinoch sam si neshto razmishljala cijelu noch. I doshla sam do raznoraznih zakljuchaka. I jednog bitnog. Da pochnem gledat sebe, i iskljuchivo sebe. Hm, mozhda ovaj put to i upali?
Ovo je otkrivanje tople vode. Pronalazhenje metode 'kako biti zadovoljan zhivotom' bez da slusham onu staru izlizanu spiku 'biche bolje'. Biche bolje samo ako mi to napravimo. Tj, ja!
I mora da bude bolje!
Josh 4 mjeseca.. :)
Al' sam hepi.. :)

- 10:15 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.06.2004.

Nedelja.. prokleta nedelja..

Mrzim nedelje. Josh jedan dosadan i prazan dan. A trebam uchit. Neda mi se. Nemam volju neshto. Hladno je. I u srcu, i na kozhi :) shto bi se reklo..
Nisam vidjela sunca danas. Nechu ga vidjeti ni sutra, vjerovatno. Kraj je mjeseca.. skoro.. a meni drago, jer shto brzhe vrijeme leti, brzhe che sve ovo prochi.. i .. biche bolje :) Josh samo 4 mjeseca. Samo. Neko bi rekao puno je. Ali kada neshto godinama chekash, mjeseci se ne broje..
Jebiga. Zhivot je kuja. A zhivit ga morash. Ako si kukavica da si ga oduzmesh. Kao ja :)
Ma nije to sve ni tako crno..

- 08:26 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 26.06.2004.

Mislim fakat, kako prebolit neshto shto je moja krivica? Ja ne znam kako. Ne znam kako da prestanem kriviti sebe zbog greshki koje sam chinila. A nisam htjela da bude tako. Nikad mi nije bila namjera da povrijedim bilo koga. Jednostavno, tako je bilo. A bilo je prije 3 godine. Ne znam zashto sada trazhish razloge iz proshlosti da mi se svetish. I to da je bar pravi razlog...
Ne znam, umorna sam od svega ovoga. Umorna sam od okrivljivanja. Vidim da smo chitavo vrijeme okrivljivali jedno drugo, a ni jedno nije vidjelo svoje greshke. Ja svoje sada vidim. I teshko mi je. Ali ja ne mogu ispraviti shto je nekad davno bilo.
Najbolje je da ja nestanem. Mozhda che svima biti bolje. Kada me zaboravish, prestat chesh me mrzit i okrivljivat. Mozhda chesh mi usput i oprostit.
Mozhda..

Cijeli sam zhivot trazhio za sebe malo skrovishte
zhenu, koja zna da preko hljeba pogache ne ishte..
Kad me.. prodju sve.. oluje
kad mom tjelu ponestane struje
kad ostanem sam
kad me.. prodju sve ove greshke
i sve ove rijechi teshke savladam..
TI MI GOVORISH O TOM, DA PRED NAMA JE ZID
KAKO TE NIJE STID..
ti bi neshto mjenjala.. pod stare dane vid.. kako te nije stid?

Cijeli sam zhivot bjezhao od pomisli da sam ostarim
da nikog nema kraj mene.. nikog kom bi ovu bol da ostavim,..
..ti mi govorish o tom da pred nama je zid..
kako te nije stid?

Ne govori nikom to.. da je gotovo.. ne govori nikom to..
Kako te nije stid?
Merlin

- 08:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 25.06.2004.

Htjedoh rechi da mi nedostajesh... puno.. :( Da mi je da znam volish li me josh imalo, ili je sve nestalo? Mada ne znam da mozhe sve da nestane u roku jedan dan.. bar ne kod mene. Nedostajesh mi, i ponovichu to hiljadu puta. I izvini...

- 14:44 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.06.2004.

Kada tachno znati da je gotovo?

Kada tachno znati da je gotova ljubav izmedju dvije osobe koje su se jedno vrijeme voljele? Kako znati da je ljubav prestala izmedju dvoje ljudi koji su se zaklinjali u nju do kraja zhivota? Mi smo bili sretni, prije. Sjecham se. Znali smo prichat, zezat se. Znali smo se smijat glupim shalama. Znali smo milion puta rechi "volim te" a da nam ne dosadi. Znali smo se prepirati ko koga voli vishe..
Znali smo. Vishe ne znamo.
Znam koliko smo imali, i koliko vishe nemamo. I boli me srce kada to vidim. Kada se sjetim. A voljeli smo se. Vishe izgleda te ljubavi nema. Ne vidim je. Ostalo je samo uzajamno okrivljivanje. Ostala je ona gorchina u ustima. Ostao je promasheni osjechaj rijechi. A rijechi znaju ubiti. Sve se u zhivotu mozhe zaboraviti. I patnja. I bol. Ali rijechi ostaju. A mi smo si toliko toga ruzhnog rekli. Toliko toga ruzhnog, da je zasjenilo i sve ono lijepo shto smo imali. A ja nedam uspomene. Ja bih opet da ih zhivim. Ja bih iz pochetka. Ali kako? Rijechi ostaju..
Da mogu vratiti vrijeme, sigurno bih ispravila milion greshaka koje sam nachinila. Milion stvari zbog kojih me sada mrzish. Milion stvari zbog kojih mi se svetish, ja bih ispravila. Da mogu. Ali ne mogu. I zhao mi je. Mogu jedino da gledam da napravim buduchnost ljepshom. Da budem bolja prema tebi. Ali izgleda je kasno. Jer.. neke stvari se ne mogu ispraviti niti nachiniti bolje, ma koliko mi to zheljeli. A ja zhelim.. da mi barem dopustish. Jer znam da smo mogli.. znam da mozhemo. Znam da mozhemo biti sve ono o chemu smo sanjali, a nikada nismo imali shansu ostvariti. Mozhemo. Samo nam treba malo vjere.. u sebe.. u jedno drugo.
Ja tebe volim.. mozhda i previshe..

- 20:15 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Love, actually..

Razmishljajuchi tako, sjetih se Jovana Duchicha, i njegovih zabiljeshki.. o ljubavi recimo. Kazhe on lijepo:
Ako ljubav zavisi od nashe slobodne volje, zashto ne prestanu da
vole oni koji bi htjeli da prestanu; naprotiv, plachu od bola i
robuju ljubavi, chak i oni ponosni ljudi koji inache smatraju ropstvo
za najveche zlo; i rado se lishavaju zbog ljubavi necheg chega se inache
nikada nisu htjeli odrechi; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zhive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.
Shta da kazhem? Sem da je chovjek to tachno rekao. Svega bi se najprije odrekli osim osobe koju volimo. Iako nam ta osoba zadaje bol, iako bi nam zhivot bio mnogo ljepshi bez njega/nje, mi ne mozhemo da budemo bez te osobe. Neko che mozhda rechi 'ja imam ponos, to je jache od ljubavi'. Ali ti ljudi samo mogu da glume pred drugima.. a kad su sami, onda plachu, mole, trgaju se, zbog te iste ljubavi. Tada nestaje ponos. Zashto onda glumiti pred ljudima? U ljubavi ponos nestaje. Ponekad je i potrebno rijeshiti se toga, jer ljubav nekada ne zna granice, ne zna za ponos, ni obraz, ni za kakav drugi ljudski osjechaj, ili kvalitet. Ljubav je ona droga, ono zlo koje te obuzme u trenutku, kada najmanje ochekujesh, chesto onda kada ne treba, i ne mozhesh je se rijeshiti. Chak ni kada zhelish. Jer nema onog prekidacha na ljudskim osjechajima, gdje mozhesh da iskljuchish ono shto ti se ne svidja, ono shto znash da ne valja. Vech morash da zhivish s tim. A kada je vech osjetimo, teshko je biti bez nje. Ona boli, ta ljubav. Ali, ona ti daje osjechaj da si chovjek. Da si veliki.
Gledala sam davno onaj film Equillibrium.. i svidjeo mi se. Svidjeo mi se nachin na koji ljudi zhive, bez emocija. Isto tako mi se svidjeo nachin na koji chovjek otkriva svoje emocije. Kada spoznaje shta je izgubio, i bez chega je zhivjeo chitavo vrijeme. Kada spozna da je zhivot prazan, bez svega toga. Kada, iako je zabranjeno, on osjeti ljubav, i zheli da je ima. Osjeti shta je zhivot. Jer mnoge se stvari radjaju bash iz ljubavi. I ljudi ... Shto bi se reklo C'est la vie..

- 07:52 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.06.2004.

Sve shto je savrsheno, ima dozu nesavrshenosti u sebi. U svakoj ljubavi, ima i mrzhnje. Kolika je doza, to odluchujemo sami. Od osobe, do osobe. Ali ni jedna ljubav nije apsolutna, niti savrshena. Ljubav je lijep osjechaj, mrzhnja nije. Ali je ipak osjechaj. I dok ima tog osjechaja, znamo da nam osoba neshto znachi. Niko ne mrzi uzalud. Mrzhnja se zasluzhuje. Shta je to shto tjera chovjeka da mrzi onoga koga je volio? Koja stvar mozhe toliko da unishti taj osjechaj ljubavi, da je tjera u drugu krajnost? U onaj malo ruzhniji osjechaj? Zashto, kada nekog volish, i uprkos svemu, imash tu sposobnost da tu osobu i zamrzish? Ne shvatam to. Ne shvatam, jer nikada nisam mrzila onog koga volim, niti onog koga sam nekada voljela. Mrziti nekog koga si volio znachi omalovazhvati onu ljubav shto si osjechao. A ta je ljubav bila dio tebe. Mrzhnjom spushtash sebe. Umanjavash dio sebe.
Iskreno, ne znam shta sam uradila tebi, da me sada mrzish. A da me mrzish, to znam, jer vidim po tvojim akcijama prema meni. Vidim po tvom ponashanju. Zashto? Zato shto zhelim da te vishe ne volim? Bar ne na onaj nachin na koji sam te volila do sad. Umjesto da se borish za moju ljubav, ti je josh vishe mrzhnjom unishtavash. Znam da sam ti rekla da mi nedash da te volim vishe, ali nisam mislila na ovakav nachin. Mogao si to na malo ljepshi nachin uchiniti. Bar zbog mene, jer mislim da sam toliko zasluzhila, nakon svega. Ali ipak, ponekad je lakshe mrziti nego voljeti. U to smo se uvjerili hiljadu puta. Ipak, mrzhnja je nekakav osjechaj prema osobi kojoj to osjechate. Tek kada nestane i mrzhnje, kada nestane svakog osjechaja prema toj osobi, onda je tek zavrshena knjiga. Onda smo tek zavrshili prichu, zauvjek. Mozhda to shto osjechash i nije najgore shto mozhe da se desi. Ljubav je lijep osjechaj. Mrzhnja je malo ruzhniji.. A ti meni znachish dosta. I previshe da bi mogla da te mrzim. Jednostavno zhelim da ljubav koju osjecham prema tebi nestane. Da bi mogla lakshe zhivjeti. Da bi mogla dati shansu nekom drugom, da volim, i budem voljena. Ovako ne mogu, jer znam da postojish ti. Neko koga vishe volim. Neko uz koga sam vishe sretna. Meni je zhao shto ti ne mozhesh to da shvatish. Iskreno mi je zhao. Mozhda chesh jednog dana shvatiti. Jednog dana kada ti neko bude znachio onoliko koliko ti meni znachish. Shvatit chesh me. Mozhda se i sjetish mojih rijechi, a mozhda i ne. Svejedno, znat chesh..
Ima josh mnogo toga shto sam htjela da kazhem, ali ne nalazim rijechi. Jednostavno me boli ta tvoja mrzhnja prema meni. Jer sam pogreshno shvachena. A nisam htjela da bude tako. Izvini...

- 09:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 22.06.2004.

Napisala sam ti mail.. i iskreno se nadam da chesh da shvatish ono shto sam htjela da kazhem. Jer drugog izbora nemam. Nadam se da se ne ljutish, i da me ne mrzish.
Isto tako se nadam da i ako pokusham, a znam da hochu, da budem s tobom, zhelim da me otjerash, jer je tako najbolje. Jer se drugachije ne mozhe. Jer ja i ti nismo stvoreni jedno za drugo. Jer mi nikada nechemo biti zajedno. To znamo oboje. Znamo da za mene nema mjesta u tvom zhivotu, niti sada, niti ikada vishe.
Nedaj mi vishe da te volim..

- 15:45 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

- 07:39 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.06.2004.

Josh jedan ponedeljak, josh jedan ispit.. imam osjechaj da chu da padnem :(
Tako sam umorna.. nemam volje za zhivom.
Prijateljica mi danas otishla za Zagreb. Ne znam kad chu je opet vidjeti. Bile smo bliske.. dok nisam otkrila detalje o njenom zhivotu koje je vjeshto krila od mene poslednje 2 godine. A ticale su se i mene, jer je mene gledala u ochi i petljala mi. Ali neka. Nisam nikada imala namjeru da joj to kazhem. Ipak, nije direktno moja stvar. I otishla je danas. Nedostaje mi. Jebiga. Ipak smo imali kakvo takvo prijateljstvo koje je trajalo. Uskoro chu i ja za njom.. :)) to me jedino veseli ovog hladnog ponedeljka. Da chu napokon i ja da putujem.
Eh sad, ispit je proshao katastrofalno. Rezultate chu saznati tek 20tog Jula. Ne nadam se mnogo, a boga molim da se provuchem. To bi mi bilo drazhe od.. ma ne znam.. to bi mi u ovom sjebanom zhivotu znachilo mnogo. Iako je do moje gluposti shto se nisam dobro spremila.. ali eto.
Kazhu da je ovo bio najhladniji vikend ove godine... Mo'sh si mislit, chitavih 3 stepena!
I nastavljam slushat jednu od najdrazhih mi pjesama..

Well it's a marvelous night for a moondance
With the stars up above in your eyes
A fantabulous night to make romance
'Neath the cover of October skies
And all the leaves on the trees are falling
To the sound of the breezes that blow
And I'm trying to please to the calling
Of your heart-strings that play soft and low
You know the night's magic
Seems to whisper and hush
And all the soft moonlight
Seems to shine in your blush...

Can I just have one a' more moondance with you, my love?

Well I wanna make love to you tonight
I can't wait till the morning has come
And I know now the time is just right
And straight into my arms you will run
And when you come my heart will be waiting
To make sure that you're never alone
There and then all my dreams will come true dear
There and then I will make you my own
And every time I touch you, you just tremble inside
And I know how much you want me that, you can't hide...

Can I just have one a' more moondance with you, my love?

- 10:23 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.06.2004.

Sinoch..

..izadjoh u grad, s drushtvom. Iako je vrijeme ispita, meni je trebalo malo zhivota. Nisam odavno zaboravila na sve i opustila se. Sinoch jesam. I bilo mi je super.. sve do..
Otishli smo prvo na kafu, da se malo zezamo. Super su te nashe kafe. Par zadnjih godina to nam je bio ritual. I zhensko, i mushko drushtvo zajedno. Tu su se radjale ljubavi, velika prijateljstva.. tu smo se zezali i zhivjeli. Trovali se cigarama ;)
Sinoch, sjedechi u drushtvu meni dragih ljudi, sretoh njega. On je, moj bivshi dechko. Veza prekinuta prije nekih mjesec i neshto dana. Pozdravili smo se, kao da smo vrlo dobri prijatelji. A nismo nishta. Mojom odlukom. Nisam tip osobe koja voli ostajati poslije veze, chaprkati po tudjim osjechajima i hraniti ego nad tim da josh nije sve unishteno, da me josh uvjek voli, a ja ga ne zhelim. Ja okrenem ledja i pustim ga da udishe vazduh punim pluchima, bez mene.
I sinoch smo bili fini jedno prema drugom. Skroz opushteni. Sjedili smo sve dok nije bilo vrijeme da se krene dalje. Pitao me hochu li s njim do centra, jer je sam. Hajde reko, mislechi u sebi shta ima veze, nema tu nishta, prijatelji smo. I zaista smo bili. Te nochi. Prichali smo o svemu. Smijali se svim glupostima koje smo zajedno dozhivjeli. Sjechajuchi se dana koje smo proveli na odmoru, s prijateljima. Kada je bila jebena vruchina tih dana, a mi odluchili uchi u spa, koji je vruch, josh vani.. i poslije padali u nesvjest od toplotnog udara. Kada smo poslije pijane nochi pili neke tablete protiv glavobolje, i tresli se u bunilu cijelu noch, jer smo se predozirali. Jer sam se ja bojala buba, pa smo drzhali sve zatvoreno u stanu, iako je bila nesnosna vruchina. Eh.. i smijali smo se. Jer nam je bilo fino dok smo bili zajedno. Bio mi je prijatelj, vishe nego neko koga sam jako voljela. A znachio mi je dosta, iako ne dovoljno..
Sinoch mi je rekao da me je volio. Znala sam da je. Znala sam jer je plakao kad smo se rastajali. Rekao mi je da je ovako bolje. Da se sve dobro zavrshilo. Da mi nikada ionako nebi uspjeli. Pitala sam zashto, jer mi nije bilo bash jasno. Znam da nam je bilo dobro zajedno. Nikada se nismo svadjali, ali bukvalno nikada. Nikada nismo bili nervozni. Za svaki problem je postojalo rijeshenje. Zashto je onda bolje ovako?
Rekao mi je "nisi ga nikada preboljela. Mislio sam da che prochi vremenom, da chesh ga barem zaboraviti na trenutke, ali ti nikada nisi. Iako si poslije skrivala to od mene jer znam da me nisi htjela povrijediti, kako si ti govorila. Znao sam da ne mogu protiv njega. Zato sam te i pustio."
Mislim, shta sam mu poslije toga mogla rechi? Bilo mi je krivo. Iako je istina. Ali bili smo premalo vremena zajedno, da bi imala shansu da zaboravim, i prebolim. 5 mjeseci nije nishta, i sigurno nije vrijeme u kojem mozhesh preboljeti nekoga ko vam je znachio, i znachi, vishe od zhivota.
Rekla sam mu samo da mi je trebao dati shansu. A znala sam da nebi pomoglo. Znala sam, jer je vidio bol u mojim ochima kada sam za rodjendan chekala da mi se javish, a ti nisi. Znao je.
Mozhda sam trebala rechi izvini, zhao mi je. Mozhda. Ali onda bi se osjechala kao krivac. A ja to nisam. Jer nisam nishta krila. Znao je za sve. Shutila sam. To mi je bilo najpametnije. Htjela sam da ostanemo prijatelji. Da zaboravimo shto je bilo i krenemo dalje. Ali on je mene krivio. Krivila sam i ja njega. I jasno mi je da iz ljubavi ne mozhe biti prijateljstva. Sinoch mi je bilo kristalno jasno. Pretvarati se ne znam, a istina se mnogima ne svidja.

- 04:23 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.06.2004.

Me and you
And you and me
No matter how they tossed the dice
It had to be
The only one for me is you
And you for me
So happy together..

Slusham tu pjesmu. Sjecham se kako sam se osjechala kada sam je tebi pisala. Onda. Davno je to bilo. Kako sam tada bila sretna. Jer sam mislila na ono 'forever'. A forever je kita. Tu bi rijech se trebalo izbrisat iz rijechnika. Jer je lazh. I ne postoji. Bajka - jedino znachenje.
Ipak mi znachish, i ipak te volim. Nedostajesh mi, iako ne zhelim. I shta sad? Jebote, moram da uchim, ne mogu se skoncentrisat. Da mi je da te chujem. Da znam da je sve u redu. A znam da nije. Niti che ikada biti. Znam da odavno tu vishe nema nichega. A ja se ipak nadam. Jer nada umire zadnja.

- 15:36 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 18.06.2004.

bez naslova..

Uvjek sam u zhivotu oprashtala ljudima do kojih mi je bilo stalo. I uvjek sam bila razocharana. Uvijek, apsolutno svaki put, sam dobila nozh u ledja. Ne znam da li je to do mene, i mojih visokih standarda postavljenim tim istim ljudima, i mog ochekivanja, ili je to do tih istih ljudi, i chinjenice da njima nije stalo do mene.. Mislim, jesam li ja tako prokleta? Da li ja ne valjam? Vjerovatno da ne valjam, jer mi niko nikada nije pokazao suprotno. Ja sam najgore biche na planeti. Jer nemam nikoga da me voli. A zheljna sam ljubavi. Zheljna sam pazhnje. Za to bi dala sve. Da osjetim kako je kada neko osjecha prema tebi isto kao i ti prema toj osobi. A ja sam spremna pruzhiti mnogo toga. Mozhda je i u tome moje zlo. Dajem sve, za uzvrat zhelim da dobijem to isto, makar priblizhno. A to vishe niko nije spreman dati. Bar ne meni. I tuzhna sam. Tuzhna sam jer znam kakva je ljubav samo iz onog mog ugla. Kada nekome dajesh. Ne znam kako je kada mene neko voli. Bar ne ona prava ljubav za koju ljudi govore. Onu ljubav koja je dovoljna da neko ostane uz tebe zauvjek. Da s tobom zhivi svoj zhivot. Da mu znachish vishe nego neko drugi. Ne, ja sam uvjek na drugom mjestu, i tu je najvishe gdje mogu dospjeti. Chak ni sebi nisam na prvom mjestu. Jer si tu bio ti. Ja ne zhelim da vishe budesh tu, jer ne mogu da trpim ovaj bol, niti da brishem ove suze. Boli to. Znam da ne znash.. Ne znash ti, jer tebe neko voli. Jer tebe volim ja. Ne znash kako je biti sam bez igdje ikoga kome si ti na prvom mjestu. Kome znachish vishe od svega. Ne znash ti..
Ne zhelim vishe da te volim. Ne zhelim, jer ti to iskorishtavash. Jer me muchish. Jer me ne volish. Zashto iskorishtavash moju ljubav? Ako ti nije stalo do mene. Shta imash od chinjenice da te volim? Zashto me ne pustish da odem. Zashto me uvjek vrachash sebi? Ja tebe nikad nebi mogla tako povrijedit. Jer te volim. I brinem se za tebe. I srce me boli kada si tuzhan. Kada nisi sretan. Ja ti sluzhim samo kao otirach da obrishesh noge. Jer ti nisam nikada bila dovoljna. Niti dovoljno dobra. Jer nikada nikome nisam bila dovoljno dobra. Chak ni sebi. Jer si mi uvjek trebao ti. Jer mi i dalje trebash. A to je tako jeben osjechaj. Da mi je bar da mogu da shvatim da ti ne znachim nishta. Da ono shto ti dajem, i shto sam ti spremna dati, tebi ne znachi nishta. Da ti to ni ne zhelish. A tako bi volila da ti je to dovoljno. Jer ja sem sebe, nemam nishta vishe da ti dam. Ja sam mislila da je to najvechi poklon shto neko nekome mozhe pokloniti. Ochigledno sam se zajebala. Jer ima ljudi kojima to nishta ne znachi. Kojima je to bezvrijedno.
Ja sam tebi bezvrijedna. Uvjek bila. Uvjek chu i biti.
Molim te, prestani me iskorishtavati. Ne treba tebi ljubav. Bar ne moja. Jer ti ona ne vrijedi nishta. Jer ti ona nikada nije bila dovoljna. Niti che ikada biti.
Znash, uvjek sam ti zhelila najbolje...

- 14:58 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

'you ain't mine anyway' - rechenica koja je dovoljna da me stavi na moje mjesto. Sasvim dovoljno da dodjem do zakljuchka gdje pripadam, i ko sam. Dovoljno. Hvala.

- 11:20 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.06.2004.

Sinoch sam te sanjala. Ne tebe, vech tvoj glas. Sanjala sam da me zovesh. Rekao si vidimo se ove sedmice. I bila sam tako hepi jebote, odavno nisam imala takav osjechaj. Kada ne znash da li sanjash, ili je sve stvarno. I kad skontash da sanjash, pozhelish da taj san shto duzhe traje, nebi li i taj osjechaj trajao. A nikada ne traje. Uvjek se u bitnom trenutku probudish. I skontash da je to sve samo kurac krasni koji nikada neche biti istina. I to ti sjebe chitav dan. Ma ne sjebe, jednostavno zhalish shto nije istina.
Ponekad te to razveseli. Meni je eto jutros bilo drago, da sam te chula bar u snu.. iako znam da nechesh dochi.

- 15:14 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Ispiti..

Zjev :) Nisam spavala svega 6 sati (inache mi je prosjek najmanje 10). Danas je prvi ispit, za manje od 2 sata. Ja pojma nemam o zhivotu. Sinoch sam sve znala, jutros sam totalno zablokirala. Ma samo da prodjem :) Mrzim uchenje. Volim praktichni rad. Dosadno mi je sjediti i chitati. Tako me nervira shto moram raditi neke predmete shto me apsolutno ne zanimaju, i shto ih nikad nechu koristiti. Ma, ako ovaj shit prodjem, ima da slavim. Nemam nikakve discipline :(
Odoh, nadam se da chu bar neshto znati, i da nechu zaspati na stolu :)
Sretno mi!

- 05:08 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 16.06.2004.

Sjecham se..

Proslave nove godine. Bilo je jebeno vruche tih dana. Do zadnjeg trenutka se nije znalo gdje idemo, shta radimo. Tih dana sam pravila planove za buduchnost.. ono znash kada kazhesh pokushachu ovo, ono, u novoj godini.. Ja sam rekla 'proshla godina mi je bila pakao, u ovoj mi nishta neche poremetit srechu'. I zaista, nova godina pochela je sjajno.
Otishli smo u iznajmljen apartman na Central Coast (jedno 100km sjeverno od Sidneja) koji je bio tik do plazhe. Imali smo bazen, na velikoj terasi. Ma fenomenalno. Nas skoro 20 u dvosobnom stanu :) Bilo je vruche za popizdit. Ja bash na taj dan dobijem lijepi moj 'period pain' i uzeh 2 tablete. Jebote, kako je to gadno.. svi se kupaju, ti sjedish kraj bazena, pushish i jebesh si mater zhensku. A vruche.
Kupili smo alkohola tonu. Rekli smo se nalit nevidjeno. Ipak je to bio zavrshetak shkolske godine, vechini mojih jarana kraj fakulteta. Meni eto ostala josh godina al' shta chesh, kad je bal nek i hala gori.
Pochelo se pit vech od podne. Krkali smo koktele, slabiji alkohol :) da se ne onesvjestimo po vruchini. Ja sam si josh uvjek jebala zhensku mater.
Predveche sam otishla po tekilu. Ja i druga dva moja bliska prijatelja smo sjeli na terasu, uzeli po plastichnu chashu, limuna i soli, otvorili litrach tekile i nazdravljali. Ja pod tabletama. Reko, aupichkulijepumaterinu, men' se raja vrti pred ochima. Kazhu pijana si. Reko ok, nikad nisam bila pijana s manje od litre popijene tekile. Ali pilo se cijeli dan, priznajem.
Nalili smo se ko majke, oko 10pm planirali izach na ulicu i chekat novu godinu s ostalim ljudima koji su doshli na ljetovanje. Bio je pun kurac turista. Nemam pojma koliko smo hodali, znam da sam zagubila papuche. Dobila sam sms od drugarice i chestitku za novu godinu. Ja sam joj onako nabadajuchi napisala da je volim. Trebalo mi je vishe od pola sata da to uradim.
Novu godinu smo dochekali na plazhi. Svi smo se poljubili i chestitali novu. Jedan od prijatelja mi je rekao da chemo biti prijatelji zauvjek. Imali smo planove velike. Htjeli smo obichi svijet zajedno.
Vratili smo se u stan, sjeli na terasu i krenuli se igrat karti u alkohol. Ko izgubi eksira chashu viskija. Potrovali smo se. Nisam bukvalno znala hochu li prezhivit tu noch. Htjela sam hitnu. Trebao mi je doktor. Dovukla sam se do chesme, uzela flashu vode i popila litru u roku pola sata. Prezhivjela sam.
Izashli smo opet u toku nochi na plazhu, sjeli i opet igrali karti u alkohol. Svanulo je. Postalo je hladnije, galebovi i mushice su bile dosadne.
Opet smo otishli u stan. Ja sam zauzela krevet u sobi, zavukla se pod deku i onesvijestila. Probudili su me oko podne, da idemo kuchi. Ne pamtim kada sam zadnji put imala usraniji osjechaj mamurluka.
A bilo je super.
Prije dva mjeseca taj isti drug je otishao kuchi u Argentinu, rekavshi da che se vratiti uskoro, da ne brinem i da chemo osvojiti svijet kako smo planirali. Da chemo ichi u Aziju i Aljasku obichi.
Nije se vratio. Rekao mi je da je nashao dobar posao tamo. Radi. Fino mu je. Kazhe da je Buenos Aires u ovo doba godine mnogo ljepshi od Sidneja.
Dobila sam poziv za Argentinu. Kazhe da che mi se tamo svidjeti vishe. Iako kazhe nema bash puno visokih momaka, biche mi super.
Rekla sam ne, hvala. Mozhda drugi put.
Sada je red na mene da se vratim malo kuchi (koju nemam), pa mozhda za koju godinu budemo pili tekilu u Buenos A...
Nova godina je krenula dobro, nadam se da che se tako i zavrshiti.

- 05:19 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 15.06.2004.

Danas..

Je mjesec dana od mog prvog posta :) Eh.. to ti je mjesec dana mog zhivota, koji i nije bash zhivot. Upravo pokushavam da uchim za ispit koji je prekosutra, slusham vechernji dnevnik, pijem kafu i chekam nekoga.. Talk about multitasking..
Jucher sam bila u shopping-u, kupila si par stvarchica i hepi sam. Jebote shta 'retail therapy' mozhe uradit chovjeku. Chak sam skontala i novu frizuru koja che se desit pochetkom sledecheg mjeseca.
E.. a ja fakat moram polozhit sve ispite..

- 09:56 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Sazhaljenje?

Naime, sinoch mi je rekao da vodim ovaj 'dnevnik sazhaljenja'. Ne, ne trazhim sazhaljenje drugih. Dosta mi je svog sazhaljenja. Neche meni pomochi shto mi drugi kazhu "jao zhao mi je". Ovdje pishem samo da istresem ono shto imam da kazhem, jer nikog drugog nemam da mogu rechi shto me muchi.
Evo kao na primjer jutros, starci se opet svadjaju. To je u zadnje vrijeme pochelo bit svakodnevnica. I to me izludjuje. Iz sobe nisam izashla, niti zhelim. Mislim da polako gubim zhivce, ali totalno. To se zove jebeno sistematsko unishtavanje. Josh samo koji mjesec i odlazim odavde zauvjek. Radije chu umrijet nego se vratit. I ne treba mi nichije jebeno sazhaljenje. Nisam josh toliko jadna.

- 04:52 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Napomena

I ovaj dizajn se mora mjenjati, ali poshto trenutno nemam bash vremena, sachekat che do kraja mjeseca.
Ako ko ima kakve ideje... slobodno :)

- 04:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.06.2004.

Bitter

I gave you everything i thought that you need.
You just cut my heart and left me to bleed.
i had to fly away to get out of this place.
i dont know why i cried myself to death.

i dont know why i wasted all my tears. no i dont know why i wasted all those years.

You never gave me half of what you said.
played me for a fool then left me for dead.
now it is so plain for me to see.
the only thing you didnt care for was your honesty.

i really dont know why i wasted all my tears. no i really dont know why i wasted all those years.

Now i am just ashamed to say im one of your kind.
for you it's just a game, how could i have been so blind?

I will hold my breath if you come my way again.

Evo ti josh jedna pjesma...

- 10:40 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Mislim..

da mi je dosta tebe, i tvoje mentalne torture (u trenutku ne znam adekvatnu rijech). Idi maltretiraj koga drugog. Shta god ja da uradim tebi nije dovoljno dobro. Osjecham se ko slon u prodavnici kristala. Pazim kako dishem, da nebi shta razbila, da te nebi razocharala, da me ne tretirash kao zadnje govno. A ja to za tebe i jesam. E pa dragi moj, nichija nije do zore sjala.. pa neche ni tvoja vjeruj mi. Idi ignorishi koga drugog. Ja odustajem, jer mi je fakat dosta. Muka mi je. Ne znam iskreno da li je sav ovaj shit vrijedan mojih zhivaca i mojih suza. Ti bi davno odustao da si na mom mjestu.

Da je bilo ljubavi..

- 09:23 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.06.2004.

Ja imam strah od letenja...

Imam strah da krenem naprijed. Nauchila sam na ovo shto imam.. dalje ne znam, nazad ne mogu, a trenutno stanje mi je manje-vishe nepodnoshljivo.
Kako dalje? Kako da krenem u visine? Kako da letim? Imam strah od letenja.
Previshe dugo vremena sam provela u hibernaciji, da krenem dalje, vishe. Ne znam kako da rashirim krila i odletim. Nemam nikoga ko bi umjeo da mi pokazhe kako se to radi. Nemam nikoga ko bi letio samnom. Sama moram, ali kako?
Ima li ko da mi pokazhe kako se leti?
Mrzim nedelje, i budjenje u hladnoj sobi, sama. Nedelja mi je jedan od najgorih dana, bez ljudi. Neko che rechi "zhivish u gradu od preko 4 miliona ljudi, kako si sama?" Jeste, sama sam. Ljudi su ovdje bez dushe. Ljudi ovdje nisu nauchili na ono u chemu smo mi odrasli. Nisu nauchili na prijateljstva do groba, na ono "voljeti dok se zhivot ne ugasi". Nisu.
Ne znam ko su mi susjedi. Ne znaju ni oni mene. Razlog tome je shto se ljudi oko mene mijenjaju brzinom svjetlosti. Tu su sada, za mjesec-dva vishe nisu. A ja ostajem, na istom mjestu.
Do sada sam upoznala milion ljudi, i milion sam ih zaboravila. Neki nisu bili vrijedni ni sjechanja, jer u moj zhivot nisu unijeli ono neshto shto meni treba. Bili su suvishe obichni. A neki su zaboravili mene.
I pitam se, svih ovih godina, koje uspomene su mi vrijedne?
Ponekad pomislim da odem negdje daleko, gdje nemam uspomena i nikoga ko me poznaje. Da krenem iz pochetka, da se ponovo rodim. Ali gdje? Pa ja sam vech na kraju svijeta..
Imam jaku zhelju da se vratim nazad, mjestu iz kojeg sam potekla. Brojim dane.. sate.. josh malo.. :) Zhelim da izadjem i shetam onim dobro znanim ulicama, iako sad po njima hodaju neki drugi ljudi, igraju se neka druga djeca. Zhelim da dishem onaj dobro poznati vazduh, da gledam ono dobro znano nebo.
Josh samo malo.. i vidjet chu tebe. Hochesh li ti biti isti? Ili neko sasvim stran.. i novi? Hochesh li me zagrliti, ili gledati s prezirom u ochima?
Hochu li pozhaliti shto sam se vratila?

- 05:52 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 12.06.2004.

Novi dizajn, meni se svidja :)

- 16:32 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 11.06.2004.

Elem, danas tako, sjedechi u onoj zubarskoj stolici.. bacih se na razmishljanje (da zaboravim na bol) i.. pade mi na pamet da je sve prolazno. Pa i ljubav. Iako mi mislimo da neche nikada prochi, ljubav prodje. Prije ili kasnije. To ti je kao lampa.. ona gori dok ima ulja.. kada nestane ulja ta lampa se gasi. Tako se i ljubav ugasi.. Ponekad i to 'ulje' koje koristimo nije dobro.. pa smrdi.. pa previshe dimi.. ponekad trebamo zamijeniti to ulje.. staviti novo. Poboljsha se svjetlost.. i plamen. Hmm..
Ljubav treba hraniti.. potpaljivati :) dodavati ulje.. ma shta god, jer vremenom, prepushtena sama sebi, ona se gubi. Ponekad se mozhe ponovo vratiti, ali u vechini sluchajeva nestaje zauvjek..
Pa si ti sad vidi. Ne zhelim da moja ljubav umre.. Nebih to mogla oprostiti sebi. Datu rijech nikada nisam pregazila, pa ni ovaj put ne zhelim. Ali, ako je protiv moje volje, ja tu nishta ne mogu.

Prochitah negdje na diskusijama.. zashto mrziti one koje volimo a koje nemamo? Pametno je recheno, treba voljeti osobu i ako je ne mozhemo imati. Jer ljubav nije sebichna.

Fenomenalno recheno. Fantastichno. Josh samo da je lako pridrzhavati se toga..

- 09:03 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Ozdravih ;) Razlog mom natechenom grlu, upali uha, i bolu u vilici je BIO dragi moj zub. Koji che me koshtat ko isusova kajgana, jer je izgleda zhivac otishao.. bla bla, u glavnom, zubari su LOPOVI! Za 15 minuta posla naplate ti kao da su chitav dan kopali po suncu :)

Ali ako je to cijena mog osmjeha na licu (iako iskrivljenog jer josh uvjek nije prestalo dejstvo inekcije) ja sam sretna! Jeah :)

Toliko sam bila izbezumljena od sreche.. da sam na parkingu spucala novog opela astru :) YEAH! Sva srecha nikog nije bilo u blizini pa sam mogla pobjechi bez da me primjete.. jer nemam osiguranje :) Inache ja sam dobar vozach.. vidi se po autu (slupano na vishe mjesta). Iskreno mi je zhao zbog onog udarenog auta, i nadam se da che ko god da ga vozi, mochi otvoriti prednja vozacheva vrata... :(

- 07:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.06.2004.

Umorna sam od svega. Jako umorna. Ne mogu vishe sve sama.. mislim da je vrijeme da pustim sve. Za ljubav se ne moli. Ljubav nije glasanje. Jebiga. Zhao mi je. Fakat sam umorna..
I jebe me ova gripa. Uzhas.

- 10:10 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.06.2004.

My own stupidity part II

Ruzhno je kada neko ne zna ponuditi bar lijepu rijech bolesnoj osobi. Ruzhno je kada neko uporno pokushava da dokazhe toj osobi da ga nije briga, da mu ne znachi nishta. Ruzhno je. Znam kako je. Osjetila sam. Osjecham.
Svaki put kada vas losha strana zhivota pogodi, osoba u kojoj vidite cijeli svijet, ne vidi vas. Napusti vas. Nije ga briga kako se snosite s tim. Nije ga briga, niti zheli da vam pomogne. Jednostavno vas prepushta bilo kome drugom, i bjezhi od vas.
Teshko je u zhivotu biti sam. Ja znam. Jer jesam. Josh je tezhe biti razocharan. I uvjek isto. Uvijek se ista pricha ponavlja. I svaki put si je tako zheljan chitat. Svaki put mislish da che se zavrshiti drugachije. Mislish da che se ovaj put i tebi napisati sretan kraj. A sretnog kraja nema.
Hvala za tvoju hladnochu. Osjetit chesh i ti jednom kako je to..
Ti znash kada vracham, da vracham duplo.

- 12:54 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

My own stupidity

Bolesna sam. Od jutros. Probudio me jak bol u donjoj vilici. Mislila sam da me boli zub pa sam eto, zanemarila.. Otishla na plivanje. Sama. Kako mi je bilo fino.. Voda je fenomenalna. Ne chini ti se kako si sam.. iako jesi. Tako je lijep osjechaj plivati sam. Oduvjek sam obozhavala vodu, i oduvjek sam je se bojala. Bojala sam se dubine. Bojala sam se virova. A plivala sam. Obozhavala sam to. Par puta mi se znalo desiti da me okean odvuche, i da nemam snage za povratak. Par puta sam mislila da je gotovo :) Ali uvjek se izvuchem nekako. Voda je izvor zhivota.
Dodjoh kuchi.. u roku 2 sata sam bila bolesna ko pas. I sad sam. Grlo mi nateklo i teshko dishem. Ne ide mi se doktoru. Mrsko mi je chekati. Polako gubim glas, uvjek izgubim glas kada sam bolesna. Iako rijetko kada pricham (vishe tipkam) ja redovno gubim glas. Takav mi je napor shaptati.. Niko me ne razumije :) moram im sve crtati..

Steglo me neshto i oko srca (ne bukvalno).. teshko mi je. Jeste. Tuga je. Nije depresija. To je prejaka rijech. Sjecham se svakog puta kada sam bila bolesna. Kada nisam bila dobro. Sjecham se bolnica. Kao mala sam morala u Rijeci provesti par mjeseci u djechijoj bolnici. Niko mi nikada nije doshao u posjetu jer je Rijeka daleko od Zenice u kojoj smo zhivjeli. Bila sam sasvim sama. Sjecham se da mi je tetka poslala jednu svesku. Nisam znala chitati. Poslala mi je malu lijepo ukrashenu svesku, koja je trebala sluzhiti kao dnevnik. I posvetu u njoj. Nisam znala shta pishe pa sam pitala tete na odjelu da mi prochitaju. Svaki dan ujutro da mi prochitaju. Poslije dva tri puta ja sam zapamtila svaku rijech koja je tamo stajala. Tako mi je bila draga ta sveska, i bilo mi je zhao sharat u njoj. Drzhala sam je ispod jastuka. Voljela sam tada tu svoju tetku koja me se sjetila. Niko mi tri mjeseca nije doshao u posjetu. Niko mi nije poklonio chokoladu. Niko me nije pomilovao. Gledala sam ko tuzhno pseto kada djeca na mom odjelu dobijaju posjetu. Meni niko nije doshao iako sam chekala, svaki dan. Stajala sam na terasi bolnice i gledala na cestu. Svaki dan. Sama.
Kako sam bila sretna kada su doshli po mene da me vode kuchi. Niko nije bio sretniji od mene na cijelom svijetu.

Sjecham se kada sam slomila ruku. Nisam ishla u shkolu jer nisam mogla pisati, a ni sjediti kako treba jer me je bolila kljuchna kost. Drugarica mi je pisala zadachu. Drugarica mi je jedno veche donijela kilo mandarina. Kako mi je bilo drago. Mandarine su bile neshto najljepshe. Nije mi bilo drago zbog mandarina koliko mi je bilo drago shto me se neko sjetio. Shto je se neko sjetio da mi pokloni neshto. Pazhnju. Bila sam gladna pazhnje.

Sjecham se kada sam morala operisati krajnike, te sam bila u bolnici par dana. Sjecham se moje mame koja je bila uz mene do kasno u noch. Gushilo me je, nisam mogla gutati. Nisam mogla jesti. Poslije operacije mama mi je donijela chevape. Bila sam tako gladna i sretna.. Mama mi je donijela jednom i jednu bananu. A meni je bilo zhao shto ona nema, pa sam podijelila s njom, iako ona nije htjela uzeti, ja sam je molila da uzme jer znam da je volila banane vishe nego ja.

Zadnji put kada sam bila u bolnici, morala sam na operaciju. Niko me nije pitao jel me strah. A bilo me je strah. Tresla sam se na stolu prije anestezije. Imala sam tako jeben osjechaj da se vishe nechu probuditi. Ipak sam se probudila, bog zna koliko sati poslije, sa svim onim iglama po venama, i onom maskom za kiseonik. Strgala sam onu masku jer me je prestrashila. Tako mi se spavalo, i bila sam gladna. Pokushala sam ustati, a glava me je bolila. Mislila sam da chu umrijeti. Mama je ushla u sobu i donijela mi sendvich. Pojela sam sve u dva zalogaja. Moja mama :) Jedino biche koje je bilo uz mene i u dobru i u zlu. Jedina osoba koja me je upitala "jel te boli?" Moja mama, osoba koja bi mi dala zadnji svoj zalogaj. Sve bi meni dala, od sebe bi otkidala da meni da. A ja to ponekad ne znam cijeniti. I zhao mi je..

Nikada mi niko nije poklonio cvijeche. U svoje 23 godine, nikada nisam dobila cvijeche. Nikada mi niko nije poklonio. A volim cvijeche. Sama sebi ga nisam kupila nikada. Prejadno bi se osjechala.

Iako ponekad mislim da me nikad niko nije dovoljno volio, da nikada nikome nisam bila dovoljno vazhna, sjetim se moje mame. Jedino je ona uvjek bila tu za mene, i uvijek che i biti. I znam da ima neko na ovome svijetu kome je stalo do mene, i ko mi zheli dobro. Jednog dana chu znati uzvratiti..

I dok sjedim, pishem ovo i pijem chaj.. polako osjecham da me gushi grlo i da sam otekla sva :) Ali nisam ja te sreche da umrem vecheras.. neche ni bog svashta..

Kako je zhivot kuchka.

Al' opet.. nadam se boljem.. nadam se da chu nekada, negdje, nachi dio moje dushe, nekoga kome je stalo do mene jednako koliko i meni do njega. Nadam se da chu znati primati tu ljubav, jer nikada je nisam dobila, nisam nauchila na to. A tako sam je zheljna..

- 10:03 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Eh, jutros me probudio bol.. zub me bolio chitavo jutro :( Tako mi je sve svejedno.. Chovjek ne zna cijeniti stanje bez bolova.. vech kuka o nekim sporednim stvarima.. a kad pravo zlo udari, onda kazhe "eh.. za chim sam ja patio.. vidi sad ovog belaja.." :) Tako je i kod mene. Brinem se za gluposti, a kada me bol kao ova izludjuje, onda se smijem sama sebi, kako sam mogla i mislit o tim glupostima, kamoli brinuti se zbog njih.
Danas definitivno uzimam time out. Odoh na plivanje, iako je zima..

- 05:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.06.2004.

Osjecham se jadno

..ali, i to che prochi. Sutra je novi dan.

- 13:14 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Samo jedan mali dio od onoga shto osjecham..

..da zaborav nishta drugo nije do odgodjeno sjechanje.. shto me podsjecha..

Oprostichu sve. Hochu. Jer fakat je tezhak teret da ja sama nosim. Oprostit chu, ali zaboraviti nechu. I nechu se okrenuti nazad. Jer nazad nema. A onima koji trazhe oproshtaj, najtezhe padne kada im oprostite, hladnog srca. To ubija. Kada vide da postaju svejedno. Chovjek mozhe da izdrzhi dosta toga prije nego shto neshto u njemu pukne.. prije nego shto mu postane sve svejedno. Sve najgore lazhi, najveche uvrede postaju svejedno. I nishta ga vishe dotaknuti ne mozhe. Mislim da sam postala hladna i plashim se toga. Plashim se svoje hladnokrvnosti.
Prijatelj mi je savjetovao da ne mislim na sav taj shit jedno vrijeme. I nechu. Nemam vishe ni volje ni zhelje da se raspravljam. Da sama rjeshavam neke stvari. Dat chu sebi odmor od svega toga. Nije vrijedno umarati se oko nechega shto ja ne mogu ispraviti. Nije moj problem, i nije na meni da ga rijeshim. Da me dotiche - dotiche me. Ja mogu ignorirati ili prihvatiti. Prihvatiti ne mogu.. a ti vidi shta mi ostaje..

- 03:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.06.2004.

Shta kada ono shto imate nije dovoljno dobro? Kada mislite da imate neshto dati, a u stvari nemate nishta? Da li kradete tudje, pa dajete.. ili se pretvarate da imate.. i dajete uzalud. Da li otkidate od dushe svoje komadiche onoga shto vam je jedino ostalo i dajete nekome ko to ne zasluzhuje? Ja jesam. Istina, to shto sam davala mi je bilo jedina dragocjenost koju sam imala, i koju chu ikada imati, jer nishta nije skuplje od dushe. Onaj ko je nema zna.. Istina.. i da to nikada nije bilo dovoljno, jer davala sam samo ono shto sam imala za dati, a tebi to nije trebalo.
Ne mislim da se izvinjavam za grube rijechi koje sam napisala dole ispod, jer su to moje rijechi. Jer je to moje zlo. Ne zhelim da mi oprostish za to, jer nemam za shta da trazhim oprost. Oprostiti se treba samo greshnicima. Ja to nisam. U ovom sluchaju bar, ja to nisam. Niti pristajem biti.
Nudila sam mnogo toga, i nikada nishta nije bilo dovoljno vrijedno, niti dovoljno lijepo, da se chuva. A meni jeste, i najgore je zlo shto sam ja ostala bez toga, pa sad imam mnogo manje nego shto sam imala. Ali znash ti ...
Ne kajem se. A ti to zhelish zar ne? Nechu ti dati to zadovoljstvo. Jer..
"Ti bar znaš da najjači sam kada krenu da me lome
Dušmani i prijatelji kad se ćeifne bilo kome
Zbog tebe, bez potrebe
Ti i ja smo već odavno prešli na Vi
Zbog tebe, bez potrebe
Ti i ja smo jedno drugom dušmani"
Eh.. mislim, ne mrzim te, niti zhelim da to mislish. Moja dusha josh uvjek nije toliko mala. Niti che ikada biti. Ne razumjem zashto si se TI nashao uvrijedjen u mojim rijechima? Zashto si ti uvjek nadjesh za shodno da se uvrijedish na moje rijechi? Shta je sa tvojim zlom? Shta je kada tvoje zlo mene dodirne? Mislim.. za koji kurac ja ovo pishem? Nek ti mislish da ja okrechem ledja tebi.. a u stvari si ti meni svoja vech davno okrenuo... I tiho dolaze rijechi
Aman, nikad mi kao noćas nisi bila takav dušman
Aman, nikad ti oči nisu bile tako krvave
Zeman, kakav je Bože ovo doš'o vakat i zeman
Ljudi zlo ni ne zapamte a već zaborave
Ti bar znaš da najjači sam kad zatraže da se predam
Ovo malo ponosa još čuvam za te, nikom ne dam

i znam.. uvjek si mi bio dushman, a chuvala sam te u srcu, i bio si dio mene. I ne kajem se. Veliko je srce moje.. ja znam da prashtam. Ja chu prezhivjeti, i sama.. jer sama sam bila hiljadu puta.
Pitanje je hochesh li prezhivjeti ti?

- 15:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

..voleo sam je tako lako, a tako sam teshko to znao da pokazem!
A onda, odjednom, raspored mladeza na njenim ledjima,
kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam...i...
tako....
eto ti pesma , ludo jedna....

- 14:07 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Jebote, kako smo tako fakin slijepi kad volimo. Mislim da mi je do sada dao milion nekih objashnjenja koja kurcu nisu valjala, u koja ni lud chovjek nebi mogao vjerovati. A ja sam vjerovala. Tek sad mi se povracha na pomisao kako sam se spushtala nisko. Shta sam dozvoljavala za onu jebenu mrvicu ljubavi. Koja i nije bila ljubav. Jer me nikada nije ni volio. Nikada. Ma shta da sad u ovom trenu mi kazhe, znam da je LAZH. I fakin je uvjek bila lazh. Sve je lazh! Eh, manje bi me bolilo bilo shta, sem lazhi. To je ono shto unishtava dushu. Shtu u jednom momentu mozhe da srushi kule i gradove. A rushilo je. I uvijek sam kretala iz pochetka. Jer sam imala vjeru. Jer sam vjerovala. Vishe ni to nemam. I interesantno je kada se ujutro chovjek probudi bez vjere, i nije tako strahovito kako sam si zamishljala. Nisi prazan. Jednostavno si svjestan. Sebe. Svega oko tebe. Svjestan si da je sve kurac, i da morash dalje. Htjeo ti to jebeno ili ne. Dalje morash. Dokazati svim pichkama koje su ti unishtile zhivot. Svim jebenim idiotima koji su pokushali da te unishte. Dokazati da mozhesh i bez njih. Da josh imash ljubavi, nade i vjere u sebe. Da su bili samo epizoda tvog zhivota, za neshto mnogo bolje, shto che tek dochi.
Ovim putem zhelim da pozdravim sve koji su mi ikada nanijeli zlo. Za sve male dushe koje su pokushale da umanje dio moga svijeta. Za sve jebene idiote koji me nisu bili vrijedni. Zhelim da vam pozhelim srechu, jer che vam trebati. Kada shvatite shta ste izgubili. Bit che kasno.

- 11:04 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Mislim..

da je dragi moj donjeo odluku i za mene. Gotovo je. Definitivno.
Biche bolje. Kazhu da je plenty of fish in the sea :) Za mene, sigurno.
Ipak, zhelim mu sve najbolje. I nadam se iskreno da je put koji je izabrao onaj najbolji za njega. Jer nazad vishe fakat nema. Puno puta sam oprashtala. Vishe nikada.

"Ako nekada pozhelish
da me vidish
ili da chujesh moj glas
nemoj, nemoj
ti si mrtav za mene.."

- 10:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.06.2004.

Hiljadu razloga je dovoljno dobrih da bih mrzila te..

..hiljadu razloga je.. ja trazhim jedan da bih voljela te..

Zdravo. Ja sam d, i teshki sam ovisnik. :) Ima li gdje kakav tretman za ovisnike poput mene?
Pokushavam da se oslobodim ovog sranja u koje sam upala. Nije sranje, ali to tako nazivam. Zashto? Zato shto mi oduzima pravo da rasudjujem stvari onakve kakve su u zhivotu, a ne u mojoj mashti. Ponekad uhvatim sebe da budna sanjam. Zashto je to ljudima potrebno? Postoji mnogo stvari u zhivotu koje nisu tako crne da bi ih chovjek trebao ukrashavati. Postoje stvari koje su lijepe i radi kojih vrijedi zhivjeti. Zashto ja onda ne vidim nishta sem tebe?
Osjecham se kao narkoman. Koji ne mozhe bez droge. Tako ja ne mogu bez tebe. Onaj osjechaj samoche je uzhasan, i tresem se pri pomisli na to. Da mi je neko rekao da je ljubav kao droga, nikada se nebih zaljubila. (lazhem, znam). Ali ovo stanje je nepodnoshljivo vishe. I ne, nije mi vishe petnaest godina pa da mi ljudi govore "prochi che te.. josh si mlada" Mlada jesam, ali ne toliko mlada da si umishljam da che biti drugachije, da che biti bolje. Bolje ne mozhe biti. Drugachije mozhda. Samo to drugachije neche mochi, niti mozhe da upotpuni moju dushu onako kako znash ti.
Bez tebe ne mogu. S tobom ne umijem. Jebeno prokletstvo.
Hiljadu razloga imam da te mrzim. Ni jedan mi se ne chini dovoljno dobar da te zaboravim. Znam, neko che rechi da me ne zasluzhujesh, i da mogu mnogo bolje. Mozhda to i jeste tachno. Vjerujem.. Ali, ne znaju oni kako je to kad ti srce kuca zbog te osobe. Ne znaju kakav je osjechaj kada ste uz tu osobu. Ko god kazhe prochi che, taj nije nikada iskreno volio. Jer prava ljubav se ne zaboravlja. Sve druge koje dodju se mjere po toj pravoj. I uvijek gube. Jer samo jednom se prozhivljava to. Ni minute se ne ponavljaju dvaput. Ni vrijeme nikada nije isto. Tako ni ljubav. Nemamo ni zhivota dva. A kamoli ljubavi. Ni drogu kada chovjek uzima ne mozhe da ima isti osjechaj kao prvi put.
Mislim, ne zhelim da me ljudi tjeshe. Jebesh to. Nikome nije pomoglo, neche ni meni. Sve shto sam htjela je savjet. Savjet kako da uspijem. A nemam koga da pitam. Niko ne razumije ovo shto imam. Ono shto zhelim. Nemam koga da pitam shta da radim dalje. A sama ne znam. Znam samo da me boli dusha, da osjecham da umirem. Znash ti...
Zhelim da te vidim..

- 07:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.06.2004.

Mislim da svak u zhivotu dodje do one granice. Do one jebene tanke linije, poslije koje fakat nema nazad. Nema ni naprijed. Vech u drugom smjeru. Mislim da sam doshla do toga. Chasha se odavno prepunila, ali ova jedna kap je napravila poplavu.
A ne mogu vishe. Pojede me sve to. Unishti me polako. Toliko je ljubavi u meni koju sam ti bila spremna pokloniti. Toliko toga sam spremna dati. Ali nije dovoljno. Nikada nishta nije dovoljno.
Za ljubav, ja znam, nisu dovoljne samo puste rijechi i jebena obechanja. Obechanja nikada nikome nisu donijela nishta dobro. Donijela su nadu. A ja sam umorna od nadanja. Jebeno sam umorna.
A volim te. Zato ti i okrechem ledja. Jer te volim. Iz ljubavi je chovjek spreman uchiniti stvari koje inache nije u stanju. A ja moram biti jaka i okrenuti novi list. Jer si ti tako izabrao. Jesi. Ne porichi. Znash i sam da ta tvoja izvinjenja, obechanja i razlozi ne vrijede mnogo. Osjetili smo to na svojoj kozhi, i ja, i ti.
Nemoj ovo shvatiti kao neshto loshe upucheno tebi. Ovo je samo jedan jadni pokushaj da sachuvam sebe. Da sachuvam i ovo malo dushe shto je ostalo. Jer ti to ne zhelish. Da si htjeo, nebi mi nanjeo ovaj jebeni bol koji osjetim svaki put kada pomislim na tebe. Kada se zapitam gdje si.
Chekala sam te nochas..
Nisi doshao.

- 14:31 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 04.06.2004.

Nisam znala, da se mozhe za nekim toliko da pati...
Nisam znala, da mozhe neko biti da ti se ne vrati...
Nisam znala, da ima ljudi tako zli...
Nisam znala, da su iz ljubavi postali ljudi tako odvratni...
Nisam znala, da mozhe chovjek da ostane sam,
Nisam znala, ali sada znam.

Ne znam, i mozda nechu nikad ni saznati,
dal' si me ikad imalo volio,
jesi li bar ikad pomislio na mene...
Ne nechu znati....
Ne znam da li si mi prichao lazhi,
ne znam jesi se samo pretvarao il si mozhda istinu govorio...
Ne vjerujem da chu saznati...
Ne znam jesi osjechao istu bol kao i ja,
i mozhda ti i nije bilo zhao shto sam odlazila...
Ne znam...
Mozhda ti je stisak moje ruke bio drag,
i mozhda ti je moj lik pred ochima sad...
Ne znam....
Ne znam dal' si drugovima prichao o meni
il' su ti mozhda bili drazhi pogledi njeni...
Nisam sigurna....
Mozhda si pozhelio da s tobom ostanem,
a mozhda da zauvjek nestanem....
Ne znam, a mozda nikada nechu ni znati...

Greshka je bila shto sam te srela,
Greshka je bila shto sam s tobom bila,
Greshka je shto chu ti opet prichi,
shto chu ti neshto rechi,
a trebala bi se okrenuti
i bez greshke otichi.....

- 10:22 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

..promenio si me
gotova sam
obuzelo me je zlo..

- 10:20 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Najgore u zhivotu je biti zaboravljen. Biti zaboravljen od osobe koju si volio s puno zhara, a sada prolazi kraj tebe trudechi se da naglasi svoju ravnodushnost. A ja, u tom trenutku se osjetim kao malo kuche koje se igralo sa nekim...Ta osoba ODLAZI a kuche dugo stoji iza njega gledajuchi u daljinu i nadajuchi se da che biti veselo.
Zaborav je najvecha kazna koju chovjek mozhe da dozhivi. Josh vishe boli kada za taj zaborav ne postoji razlog, kada znate da VI niste razlog tome.
Dodju trenutci kad biste nekog chuli.. vidjeli, ali od tog - nishta.

I, lazhu da vrijeme lijechi sve...

- 08:50 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.06.2004.

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.

Ovim naslovom pochinjem ovaj danashnji unos. Mislim da.. se osjecham izdano. Iako sam znala. Iako sam sve znala.

"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, ma kako tesko ono bilo."

Tachno. Mislim, neki ljudi si daju za pravo da rade ono shto hoche, pritom ne gledajuchi na posljedice. Ne gledajuchi na druge ljude. Ne gledajuchi na to jel te njihove akcije prozivode nekakvu negativnu reakciju na osobe koje ih okruzhuju. Neki ljudi, kao ti na primjer, si daju za pravo da se igraju s tudjim osjechajima, i tudjim zhivotima. Teshko mi je dok ovo pishem. Imam neshto u grlu shto mi neda disat. Imam onaj pritisak u ochima zbog kojeg cure suze same od sebe, bez da plachem. Jebote, kakav odvratan osjechaj. Ali svako to u zhivotu treba da osjeti. Treba da uchi na svojim greshkama, iako ja svoje josh uvjek, kako mi se chini, nisam izgubila. Mislim da sam se nadala previshe, mislim da se i dalje nadam, iako sam svjesna chinjenice da je sve izgubljeno. Da nikada nishta nije ni bilo u prvom mjestu.. da bude izgubljeno.

Mislim da mi je jasno zashto si htjeo da se razidjemo sinoch. Ne da mislim, vech znam. Samo teshko mi je shto si za pravi razlog htjeo da kazhesh da sam ja pogrijeshila. Htjeo si meni dati taj osjechaj krivice. Htjeo si da.. da krivim sebe. Srce me boli zbog toga. Kako mozhesh biti tako okrutna osoba.
Mislila sam da me volish. Bar sam se nadala tome. Mislila sam da si uvidio koliko si mi bola nanjeo. Da si shvatio da si me povrijedio. Ipak mislim da chu mozhda jednoga dana shvatiti da ti nisam znachila nishta. I da chu nauchiti da zhivim s tim. Samo se molim da nikada, nikada nechesh saznati kakav je osjechaj da te neko koga volish bezuvjetno tako izda. Znam da chesh me se sjetiti jednog dana..

Previshe je bola u mojoj dushi vecheras..

Odlazim zbunjen i postidjen, kao da sam mnogima duzan mnogo, a znam: sve sam platio, sve, i ono sto sam samo pozeleo, a nikad nisam ocima video ni rukama taknuo.

- 10:30 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 02.06.2004.

Prijatelju.. prijatelju.. marsh u pizdu materinu..

Dosta mi je kvazi prijatelja koji mi uvaljuju shuplju prichu. Lafo za moje dobro. Koje moje dobro? To shto ne odobravaju chinjenicu da te volim? Shto si osoba zbog koje podnosim ovo govno od zhivota?
Kroz zhivot sam nauchila da se ljudima ne treba vjerovati. Do dushe mozhda sam ja samo veliki idiot koji nikada nije umjeo da vidi i razlikuje lazh od istine, ali kada se uvjerim da me neko levati to je kraj.
I eto, pitao si me shta je bilo s mojom najboljom prijateljicom.
Nishta.
To vishe ne postoji. Sada je to samo poznanstvo. Lagala me je, a mislila sam da je znam. Mislila sam da mogu vjerovati u nju, da se mogu oslonuti i zakleti se u nju. I koji zajeb. Kada te ona jebena istina oshamari, i shvatish da je sve otishlo u kurac krasni.. Ma nikada nishta nije ni postojalo, do jebenel azhi. Nije to jedna lazh. To su nizovi lazhi koje su se protezale godinama. Koje su prije par mjeseci izashle na moje ochi. Ne, nikada joj nisam priznala da znam. Ne zhelim joj priushtiti to, a i nemam volje da slusham njena shuplja objashnjenja. Nemam ja zheludac za to.
Lazhe me i dalje. U ochi me gleda i lazhe me. Hladnokvrno.
Dosta mi je takvih koji grade svoju srechu na mojoj nesrechi.
Znash, volim te i iz razloga jer se nikada ni jednom od ovih ljudi koji me okruzhuju nisi priblizhio. Jer si moj. I samo moj. Koja jebena posesiva. Ne valja, znam.. ali ja ne umijem drugachije. Znachish mi previshe..
Htjeli su da te ostavim, govorili mi da ne valjash. Mnogo ih je bilo, a i sada ih ima koji ne zhele da nas vide zajedno. Ni moji ni tvoji takozvani prijatelji. Dok oni grade svoju srechu, i svoju vezu.. zhele da srushe nashu. I dozvolili smo si to, par puta. A ja ne mogu vishe. Previshe me koshta to.. previshe je boli..

Upravo si pustih pjesmu "prijatelju, prijatelju, mrsh u pizdu materinu" (rambo amadeus) i jebote, osjecham se bolje :))

Poshto sada zhurim.. ovo che se nastavit vecheras..

- 06:46 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.06.2004.

..dajem ti verse i note.. sve moje sharene perle na dar..

.. josh te mogu pjesmom kupiti..

Prije nego shto zaspem.. iako je vech odavno proshla ponoch.. zhelim da ti kazhem da te volim, josh jednom :)

Jedan od razloga je to shto s tobom nikad nema tishine.. uvjek si imamo neshto za rechi.. jednostavno, nikada nije dosadno, i uvijek zhelim josh.. pa daj mi se vech jednom :) koji ti je kurac? kol'ko chu ja chekat? :)

- 17:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Kazhu ljudi, samo jednom se u zhivotu voli. Nikada nisam vjerovala.. sada vjerujem. Kako vrijeme prolazi, sve vishe i vishe mi znachish.. svaki dan shto brzhe prolazi, vishe mi srce lupa za tobom.. Nadam se.. Zhelim, samo da te vidim bar.. da te shutnem :) za svo zlo shto si mi nanjeo, i da te poljubim za sve dobro shto si mi dao :)
Ej.. nedostajesh mi.. uzhasno. Probala sam bez tebe, jer si tako htjeo. Ne ide. S tobom ne mogu, jer ti nechesh.. ja ne znam shta mi ostaje. Haha.. znash onu pjesmu "da ljubim drugu ne moguuu.. " pih, tako sam nekako 'fakt ap' u trenutku, a tako sam sretna, shto sam ti chula glas bar :) iako te nema sada.. ma.. znam ja da ti znash sve..
Htjedoh samo da ti kazhem, da mi nedostajesh.. da te volim, iskreno.. i da si jedini.. chuvaj mi se :) nedaj nikom na sebe, ti znash da nekome vrijedish vishe od zhivota.. :*

- 14:16 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

volim i ja tebe.. :)

- 08:20 -

Komentari (1) - Isprintaj - #