Naime, sinoch mi je rekao da vodim ovaj 'dnevnik sazhaljenja'. Ne, ne trazhim sazhaljenje drugih. Dosta mi je svog sazhaljenja. Neche meni pomochi shto mi drugi kazhu "jao zhao mi je". Ovdje pishem samo da istresem ono shto imam da kazhem, jer nikog drugog nemam da mogu rechi shto me muchi.
Evo kao na primjer jutros, starci se opet svadjaju. To je u zadnje vrijeme pochelo bit svakodnevnica. I to me izludjuje. Iz sobe nisam izashla, niti zhelim. Mislim da polako gubim zhivce, ali totalno. To se zove jebeno sistematsko unishtavanje. Josh samo koji mjesec i odlazim odavde zauvjek. Radije chu umrijet nego se vratit. I ne treba mi nichije jebeno sazhaljenje. Nisam josh toliko jadna.
Post je objavljen 15.06.2004. u 04:52 sati.