Sinoch sam te sanjala. Ne tebe, vech tvoj glas. Sanjala sam da me zovesh. Rekao si vidimo se ove sedmice. I bila sam tako hepi jebote, odavno nisam imala takav osjechaj. Kada ne znash da li sanjash, ili je sve stvarno. I kad skontash da sanjash, pozhelish da taj san shto duzhe traje, nebi li i taj osjechaj trajao. A nikada ne traje. Uvjek se u bitnom trenutku probudish. I skontash da je to sve samo kurac krasni koji nikada neche biti istina. I to ti sjebe chitav dan. Ma ne sjebe, jednostavno zhalish shto nije istina.
Ponekad te to razveseli. Meni je eto jutros bilo drago, da sam te chula bar u snu.. iako znam da nechesh dochi.
Post je objavljen 17.06.2004. u 15:14 sati.