Dosta mi je kvazi prijatelja koji mi uvaljuju shuplju prichu. Lafo za moje dobro. Koje moje dobro? To shto ne odobravaju chinjenicu da te volim? Shto si osoba zbog koje podnosim ovo govno od zhivota?
Kroz zhivot sam nauchila da se ljudima ne treba vjerovati. Do dushe mozhda sam ja samo veliki idiot koji nikada nije umjeo da vidi i razlikuje lazh od istine, ali kada se uvjerim da me neko levati to je kraj.
I eto, pitao si me shta je bilo s mojom najboljom prijateljicom.
Nishta.
To vishe ne postoji. Sada je to samo poznanstvo. Lagala me je, a mislila sam da je znam. Mislila sam da mogu vjerovati u nju, da se mogu oslonuti i zakleti se u nju. I koji zajeb. Kada te ona jebena istina oshamari, i shvatish da je sve otishlo u kurac krasni.. Ma nikada nishta nije ni postojalo, do jebenel azhi. Nije to jedna lazh. To su nizovi lazhi koje su se protezale godinama. Koje su prije par mjeseci izashle na moje ochi. Ne, nikada joj nisam priznala da znam. Ne zhelim joj priushtiti to, a i nemam volje da slusham njena shuplja objashnjenja. Nemam ja zheludac za to.
Lazhe me i dalje. U ochi me gleda i lazhe me. Hladnokvrno.
Dosta mi je takvih koji grade svoju srechu na mojoj nesrechi.
Znash, volim te i iz razloga jer se nikada ni jednom od ovih ljudi koji me okruzhuju nisi priblizhio. Jer si moj. I samo moj. Koja jebena posesiva. Ne valja, znam.. ali ja ne umijem drugachije. Znachish mi previshe..
Htjeli su da te ostavim, govorili mi da ne valjash. Mnogo ih je bilo, a i sada ih ima koji ne zhele da nas vide zajedno. Ni moji ni tvoji takozvani prijatelji. Dok oni grade svoju srechu, i svoju vezu.. zhele da srushe nashu. I dozvolili smo si to, par puta. A ja ne mogu vishe. Previshe me koshta to.. previshe je boli..
Upravo si pustih pjesmu "prijatelju, prijatelju, mrsh u pizdu materinu" (rambo amadeus) i jebote, osjecham se bolje :))
Poshto sada zhurim.. ovo che se nastavit vecheras..
Post je objavljen 02.06.2004. u 06:46 sati.