Mislim da svak u zhivotu dodje do one granice. Do one jebene tanke linije, poslije koje fakat nema nazad. Nema ni naprijed. Vech u drugom smjeru. Mislim da sam doshla do toga. Chasha se odavno prepunila, ali ova jedna kap je napravila poplavu.
A ne mogu vishe. Pojede me sve to. Unishti me polako. Toliko je ljubavi u meni koju sam ti bila spremna pokloniti. Toliko toga sam spremna dati. Ali nije dovoljno. Nikada nishta nije dovoljno.
Za ljubav, ja znam, nisu dovoljne samo puste rijechi i jebena obechanja. Obechanja nikada nikome nisu donijela nishta dobro. Donijela su nadu. A ja sam umorna od nadanja. Jebeno sam umorna.
A volim te. Zato ti i okrechem ledja. Jer te volim. Iz ljubavi je chovjek spreman uchiniti stvari koje inache nije u stanju. A ja moram biti jaka i okrenuti novi list. Jer si ti tako izabrao. Jesi. Ne porichi. Znash i sam da ta tvoja izvinjenja, obechanja i razlozi ne vrijede mnogo. Osjetili smo to na svojoj kozhi, i ja, i ti.
Nemoj ovo shvatiti kao neshto loshe upucheno tebi. Ovo je samo jedan jadni pokushaj da sachuvam sebe. Da sachuvam i ovo malo dushe shto je ostalo. Jer ti to ne zhelish. Da si htjeo, nebi mi nanjeo ovaj jebeni bol koji osjetim svaki put kada pomislim na tebe. Kada se zapitam gdje si.
Chekala sam te nochas..
Nisi doshao.