srijeda, 23.06.2004.

Sve shto je savrsheno, ima dozu nesavrshenosti u sebi. U svakoj ljubavi, ima i mrzhnje. Kolika je doza, to odluchujemo sami. Od osobe, do osobe. Ali ni jedna ljubav nije apsolutna, niti savrshena. Ljubav je lijep osjechaj, mrzhnja nije. Ali je ipak osjechaj. I dok ima tog osjechaja, znamo da nam osoba neshto znachi. Niko ne mrzi uzalud. Mrzhnja se zasluzhuje. Shta je to shto tjera chovjeka da mrzi onoga koga je volio? Koja stvar mozhe toliko da unishti taj osjechaj ljubavi, da je tjera u drugu krajnost? U onaj malo ruzhniji osjechaj? Zashto, kada nekog volish, i uprkos svemu, imash tu sposobnost da tu osobu i zamrzish? Ne shvatam to. Ne shvatam, jer nikada nisam mrzila onog koga volim, niti onog koga sam nekada voljela. Mrziti nekog koga si volio znachi omalovazhvati onu ljubav shto si osjechao. A ta je ljubav bila dio tebe. Mrzhnjom spushtash sebe. Umanjavash dio sebe.
Iskreno, ne znam shta sam uradila tebi, da me sada mrzish. A da me mrzish, to znam, jer vidim po tvojim akcijama prema meni. Vidim po tvom ponashanju. Zashto? Zato shto zhelim da te vishe ne volim? Bar ne na onaj nachin na koji sam te volila do sad. Umjesto da se borish za moju ljubav, ti je josh vishe mrzhnjom unishtavash. Znam da sam ti rekla da mi nedash da te volim vishe, ali nisam mislila na ovakav nachin. Mogao si to na malo ljepshi nachin uchiniti. Bar zbog mene, jer mislim da sam toliko zasluzhila, nakon svega. Ali ipak, ponekad je lakshe mrziti nego voljeti. U to smo se uvjerili hiljadu puta. Ipak, mrzhnja je nekakav osjechaj prema osobi kojoj to osjechate. Tek kada nestane i mrzhnje, kada nestane svakog osjechaja prema toj osobi, onda je tek zavrshena knjiga. Onda smo tek zavrshili prichu, zauvjek. Mozhda to shto osjechash i nije najgore shto mozhe da se desi. Ljubav je lijep osjechaj. Mrzhnja je malo ruzhniji.. A ti meni znachish dosta. I previshe da bi mogla da te mrzim. Jednostavno zhelim da ljubav koju osjecham prema tebi nestane. Da bi mogla lakshe zhivjeti. Da bi mogla dati shansu nekom drugom, da volim, i budem voljena. Ovako ne mogu, jer znam da postojish ti. Neko koga vishe volim. Neko uz koga sam vishe sretna. Meni je zhao shto ti ne mozhesh to da shvatish. Iskreno mi je zhao. Mozhda chesh jednog dana shvatiti. Jednog dana kada ti neko bude znachio onoliko koliko ti meni znachish. Shvatit chesh me. Mozhda se i sjetish mojih rijechi, a mozhda i ne. Svejedno, znat chesh..
Ima josh mnogo toga shto sam htjela da kazhem, ali ne nalazim rijechi. Jednostavno me boli ta tvoja mrzhnja prema meni. Jer sam pogreshno shvachena. A nisam htjela da bude tako. Izvini...

- 09:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Nishta?

Nishta, i opet nishta.. i kada mislish da je neshto, nije nishta.. jer postoji samo nishta, i nishta ga ne mozhe unishtiti.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objashnjavati... niti joj trazhiti razlog.. KO OPROSTI, ON JE NAJVECHI!

Snovi?

.. uostalom za snove se ponekad vrijedi pomalo zhrtvovati, ako nishta drugo tek da saznash da li su ti snovi zaista ono pravo, ili da trazhim druge...ili da kradem tudje...U svakom sluchaju treba paziti shta zhelis, mozhda ti se ostvari...


Slabosti - ti nisi imao ni jednu. Ja jesam - ja sam voljela!

Zhelim?

Da te poljubim u oke tvoje sanjive.. da osjetim okus suze, i dodir trepavice na mojim usnama. Da te zagrlim kao da chemo bit' vjechno zajedno.. i da te ljubim kao da chemo se svakog trenutka rastaviti..

Dugo se jesen gnijezdi u mojim sobama, i crni oblak dodje, i kishi danima..
I nema vishe nikoga, i zhivot klizi do vraga.. a slijez u malim loncima..
kad pogledam.. o tebi razmishljam..
Eh shto ti ja malo manje nisam voljela?
Eh, sada bih.. ovaj zhivot.. lakshe nosila..
Da sam te manje voljela..
Kazhu da bog je mochan, i ljude podijeli.
Eh, shto te rano moja meni ne dodijeli?
I sve shto lijepo napishem, ja tuzhnim srcem potpishem..
i sve shto taknem ochima... ti budish se u mojim mislima..

Life..

If you die you're completely happy and your soul somewhere lives on. I'm not afraid of dying.Total peace after death, becoming someone else is the best hope I've got.

Ako me ikada budesh volio, uchini to onako kako ja zhelim. Ako me budesh volio onako kako ti umijesh voljeti... vjerovatno chu te ostati zheljna..

Evo josh jedno ljeto odlazi..
sjechanje na tebe ne prolazi. Da li tamo postoji duga?.. a pod njom klupa za sjechanje. Pitam za tebe, znane, neznane.. Trazhim po ko zna koji put da prestane, da curi tuga u venama, da venem s njom ja godinama.. zbog tebe..
Neka mi oproste svi shto bili su kraj mene, i shto bili su samo moj broj.. I ja tek nashla sam se.. kad ti ode od mene.. i za sve njih ti kazni zhivot moj..
Razloge trazhim, mislim da ih znam.. kakva sam bila, toga me je sram...
Jedino je samo da si odavno sakrio put..