Sve shto je savrsheno, ima dozu nesavrshenosti u sebi. U svakoj ljubavi, ima i mrzhnje. Kolika je doza, to odluchujemo sami. Od osobe, do osobe. Ali ni jedna ljubav nije apsolutna, niti savrshena. Ljubav je lijep osjechaj, mrzhnja nije. Ali je ipak osjechaj. I dok ima tog osjechaja, znamo da nam osoba neshto znachi. Niko ne mrzi uzalud. Mrzhnja se zasluzhuje. Shta je to shto tjera chovjeka da mrzi onoga koga je volio? Koja stvar mozhe toliko da unishti taj osjechaj ljubavi, da je tjera u drugu krajnost? U onaj malo ruzhniji osjechaj? Zashto, kada nekog volish, i uprkos svemu, imash tu sposobnost da tu osobu i zamrzish? Ne shvatam to. Ne shvatam, jer nikada nisam mrzila onog koga volim, niti onog koga sam nekada voljela. Mrziti nekog koga si volio znachi omalovazhvati onu ljubav shto si osjechao. A ta je ljubav bila dio tebe. Mrzhnjom spushtash sebe. Umanjavash dio sebe.
Iskreno, ne znam shta sam uradila tebi, da me sada mrzish. A da me mrzish, to znam, jer vidim po tvojim akcijama prema meni. Vidim po tvom ponashanju. Zashto? Zato shto zhelim da te vishe ne volim? Bar ne na onaj nachin na koji sam te volila do sad. Umjesto da se borish za moju ljubav, ti je josh vishe mrzhnjom unishtavash. Znam da sam ti rekla da mi nedash da te volim vishe, ali nisam mislila na ovakav nachin. Mogao si to na malo ljepshi nachin uchiniti. Bar zbog mene, jer mislim da sam toliko zasluzhila, nakon svega. Ali ipak, ponekad je lakshe mrziti nego voljeti. U to smo se uvjerili hiljadu puta. Ipak, mrzhnja je nekakav osjechaj prema osobi kojoj to osjechate. Tek kada nestane i mrzhnje, kada nestane svakog osjechaja prema toj osobi, onda je tek zavrshena knjiga. Onda smo tek zavrshili prichu, zauvjek. Mozhda to shto osjechash i nije najgore shto mozhe da se desi. Ljubav je lijep osjechaj. Mrzhnja je malo ruzhniji.. A ti meni znachish dosta. I previshe da bi mogla da te mrzim. Jednostavno zhelim da ljubav koju osjecham prema tebi nestane. Da bi mogla lakshe zhivjeti. Da bi mogla dati shansu nekom drugom, da volim, i budem voljena. Ovako ne mogu, jer znam da postojish ti. Neko koga vishe volim. Neko uz koga sam vishe sretna. Meni je zhao shto ti ne mozhesh to da shvatish. Iskreno mi je zhao. Mozhda chesh jednog dana shvatiti. Jednog dana kada ti neko bude znachio onoliko koliko ti meni znachish. Shvatit chesh me. Mozhda se i sjetish mojih rijechi, a mozhda i ne. Svejedno, znat chesh..
Ima josh mnogo toga shto sam htjela da kazhem, ali ne nalazim rijechi. Jednostavno me boli ta tvoja mrzhnja prema meni. Jer sam pogreshno shvachena. A nisam htjela da bude tako. Izvini...
Post je objavljen 23.06.2004. u 09:49 sati.