četvrtak, 03.06.2004.
Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.
Ovim naslovom pochinjem ovaj danashnji unos. Mislim da.. se osjecham izdano. Iako sam znala. Iako sam sve znala.
"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, ma kako tesko ono bilo."
Tachno. Mislim, neki ljudi si daju za pravo da rade ono shto hoche, pritom ne gledajuchi na posljedice. Ne gledajuchi na druge ljude. Ne gledajuchi na to jel te njihove akcije prozivode nekakvu negativnu reakciju na osobe koje ih okruzhuju. Neki ljudi, kao ti na primjer, si daju za pravo da se igraju s tudjim osjechajima, i tudjim zhivotima. Teshko mi je dok ovo pishem. Imam neshto u grlu shto mi neda disat. Imam onaj pritisak u ochima zbog kojeg cure suze same od sebe, bez da plachem. Jebote, kakav odvratan osjechaj. Ali svako to u zhivotu treba da osjeti. Treba da uchi na svojim greshkama, iako ja svoje josh uvjek, kako mi se chini, nisam izgubila. Mislim da sam se nadala previshe, mislim da se i dalje nadam, iako sam svjesna chinjenice da je sve izgubljeno. Da nikada nishta nije ni bilo u prvom mjestu.. da bude izgubljeno.
Mislim da mi je jasno zashto si htjeo da se razidjemo sinoch. Ne da mislim, vech znam. Samo teshko mi je shto si za pravi razlog htjeo da kazhesh da sam ja pogrijeshila. Htjeo si meni dati taj osjechaj krivice. Htjeo si da.. da krivim sebe. Srce me boli zbog toga. Kako mozhesh biti tako okrutna osoba.
Mislila sam da me volish. Bar sam se nadala tome. Mislila sam da si uvidio koliko si mi bola nanjeo. Da si shvatio da si me povrijedio. Ipak mislim da chu mozhda jednoga dana shvatiti da ti nisam znachila nishta. I da chu nauchiti da zhivim s tim. Samo se molim da nikada, nikada nechesh saznati kakav je osjechaj da te neko koga volish bezuvjetno tako izda. Znam da chesh me se sjetiti jednog dana..
Previshe je bola u mojoj dushi vecheras..
Odlazim zbunjen i postidjen, kao da sam mnogima duzan mnogo, a znam: sve sam platio, sve, i ono sto sam samo pozeleo, a nikad nisam ocima video ni rukama taknuo.
- 10:30 -