Anima Croatorum (Duša Hrvata)
|
Ja sam roditeljica i hraniteljica. Ja sam tvoja ljubav: djevojka i zaručnica, žena i vjernica. Ja sam ratnica, mučenica, uznica i patnica: brojim korake po rubu i strepim da se ne polome niti između biti i sniti. Između opstati i nestati, jer ja sam java i san naše plovidbe što zori i čeka da na pladanj jesenske gozbe padne jednom sve što se sijalo: nad čim se bdjelo i sve što se moglo i smjelo... Ja sam to nagnuće. Nevidljiva slutnja, bljesak i visina. Tvoja misao i tvoja dubina. Sjećanje i pjesma koju ruka zapisuje dok me raspinju i dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi. Ja sam kruh što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ životu. Dok se žalostiš, raduješ. Dok boluješ, sumnjaš i samuješ. Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. Tvoj Kako, Gdje i Što. Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema. Ja i tad lebdim između tebe i visina. Tebe i mraka. Tebe i dubina. Sve sam tvoje: tvoja davnina. Tvoj krvotok, tok koji se ulijeva u Rijeku Neprolaza. Ja sam tvoje jastvo. Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje hrvatstvo: korablja tvojih kraljeva i vila tvoga mora. Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti koje povezuju: vezuju i obvezuju. Tvoja silina i tvoja milina. Tvoj mir i nemir. San i nesanica. Sapetost i propetost. Ja sam tvoja zemlja, tvoje rijeke, tvoje nizine, tvoje more i tvoje gore: šum, žubor, huk i jauk. Ja sam tvoj Kaj, Ća i Što. Tvoj jezik, tvoje tijelo, duh, grob i spomenik. Ja sam Jedina koju se ne zaboravlja: amanet, oporuka, znamen i Amen. Ivan Tolj, hrvatski general Iz Monografije "Lijepa naša Hrvatska", 83. str (Zagreb, 1994) Za koju je predgovor napisao dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske: "Poruka čitateljima Kad uzmete u ruke i počnete listati monografiju Lijepa naša Hrvatska uvjeren sam, štovani čitatelji, da će vas - poput mene - prožimati rodoljubna čuvstva, dražesti i zadovoljstva probuđena jedinstvenim prirodnim ljepotama i bogatstvom kulturnog naslijeđa lijepe nam domovine. ... Koliko pripadnost zapadnoj civilizaciji, toliko i samoniklost narodne kulture, slobodoljubivost, ponos i mirotvorstvo, pomogli su hrvatskom narodu tijekom starje i novije povijesti da očuva nacionalnu samobitnost i vlastitu državotvornu tradiciju nasuprot nesklonim geopolitičkim čimbenicima, što su više prijetili potpunim zatiranjem njegova bića negoli nudili blagodati prepletanja triju različitih civilizacija. ... Hrvatska je izvojštila svoje mjesto i ugled u demokratskom svijetu, kakav u novijoj povijesti nije imala, time što je na uvjerljiv, miran i dostojanstven način provela preobrazbu jednostranačkog komunističkog totalitarizma u parlamentarnu demokraciju. Postkomunistička (! - dć) društva - dakle i hrvatsko društvo - nalaze se danas u dramatičnom prijelaznom razdoblju suvremene europske povijesti. Stvaranje slobodne i suverene hrvatske države - nakon dostojanstvene i trijumfalne pobjede demokracije u Hrvatskoj na prvim slobodnim izborima - teška je ali uznostia zadaća svih nas. Uvjeren sam da snaga obnovljene nacionalne samosvijesti i nezatomljivi stvaralački duh hrvatskog naroda, a i domoljubna odgovornost svih građana Republike Hrvatske, pružaju jamstvo napretka, mira i blagostanja u lijepoj našoj Hrvatskoj. dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske" Zahvalna sam tetkici, što me slušajući Radio Mariju, potakla da se javim u njihov program, čitanja domoljubne poezije, što me podsjetilo na gornju pjesmu, i navedenu prekrasnu Monografiju, pa kako ne bi sve ostalo na trenutku umjetničkog i nadahnutog čitanja antologijske pjesme našeg Generala, poželjela sam sve to podijeliti i sa svima vama, kako bi i vas sve prožela "rodoljubna čuvstva, dražesti i zadovoljstva"! |
