Ja sam roditeljica i hraniteljica.
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i
zaručnica, žena i vjernica.
Ja sam ratnica, mučenica, uznica
i patnica: brojim korake po rubu
i strepim da se ne polome niti
između biti i sniti. Između
opstati i nestati, jer ja sam
java i san naše plovidbe što zori
i čeka da na pladanj jesenske
gozbe padne jednom sve što se
sijalo: nad čim se bdjelo i sve
što se moglo i smjelo...
Ja sam to nagnuće. Nevidljiva
slutnja, bljesak i visina.
Tvoja misao i tvoja dubina.
Sjećanje i pjesma koju ruka
zapisuje dok me raspinju i
dok ostavljam crveni trag
ljubavi i krvi. Ja sam kruh
što se mrvi dok domahuješ,
odmahuješ životu. Dok se
žalostiš, raduješ. Dok boluješ,
sumnjaš i samuješ.
Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.
Tvoj Kako, Gdje i Što.
Tvoja blizina i onda kad
misliš da me nema. Ja i tad
lebdim između tebe i visina.
Tebe i mraka. Tebe i dubina.
Sve sam tvoje: tvoja davnina.
Tvoj krvotok, tok koji se
ulijeva u Rijeku Neprolaza.
Ja sam tvoje jastvo. Ja sam
ljudskost, bratstvo i tvoje
hrvatstvo: korablja tvojih
kraljeva i vila tvoga mora.
Ja sam neuništivi dio tebe
satkan od niti koje povezuju:
vezuju i obvezuju. Tvoja
silina i tvoja milina. Tvoj
mir i nemir. San i nesanica.
Sapetost i propetost.
Ja sam tvoja zemlja, tvoje
rijeke, tvoje nizine, tvoje
more i tvoje gore: šum, žubor,
huk i jauk.
Ja sam tvoj Kaj, Ća i Što.
Tvoj jezik, tvoje tijelo,
duh, grob i spomenik.
Ja sam Jedina
koju se ne zaboravlja:
amanet, oporuka, znamen
i Amen.
Ivan Tolj,
hrvatski general
Iz Monografije "Lijepa naša Hrvatska", 83. str
(Zagreb, 1994)
Za koju je predgovor napisao dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske:
"Poruka čitateljima
Kad uzmete u ruke i počnete listati monografiju Lijepa naša Hrvatska uvjeren sam, štovani čitatelji, da će vas - poput mene - prožimati rodoljubna čuvstva, dražesti i zadovoljstva probuđena jedinstvenim prirodnim ljepotama i bogatstvom kulturnog naslijeđa lijepe nam domovine.
...
Koliko pripadnost zapadnoj civilizaciji, toliko i samoniklost narodne kulture, slobodoljubivost, ponos i mirotvorstvo, pomogli su hrvatskom narodu tijekom starje i novije povijesti da očuva nacionalnu samobitnost i vlastitu državotvornu tradiciju nasuprot nesklonim geopolitičkim čimbenicima, što su više prijetili potpunim zatiranjem njegova bića negoli nudili blagodati prepletanja triju različitih civilizacija.
...
Hrvatska je izvojštila svoje mjesto i ugled u demokratskom svijetu, kakav u novijoj povijesti nije imala, time što je na uvjerljiv, miran i dostojanstven način provela preobrazbu jednostranačkog komunističkog totalitarizma u parlamentarnu demokraciju. Postkomunistička (! - dć) društva - dakle i hrvatsko društvo - nalaze se danas u dramatičnom prijelaznom razdoblju suvremene europske povijesti.
Stvaranje slobodne i suverene hrvatske države - nakon dostojanstvene i trijumfalne pobjede demokracije u Hrvatskoj na prvim slobodnim izborima - teška je ali uznostia zadaća svih nas.
Uvjeren sam da snaga obnovljene nacionalne samosvijesti i nezatomljivi stvaralački duh hrvatskog naroda, a i domoljubna odgovornost svih građana Republike Hrvatske, pružaju jamstvo napretka, mira i blagostanja u lijepoj našoj Hrvatskoj.
dr. Franjo Tuđman,
predsjednik Republike Hrvatske"
Zahvalna sam tetkici, što me slušajući Radio Mariju, potakla da se javim u njihov program, čitanja domoljubne poezije, što me podsjetilo na gornju pjesmu, i navedenu prekrasnu Monografiju, pa kako ne bi sve ostalo na trenutku umjetničkog i nadahnutog čitanja antologijske pjesme našeg Generala, poželjela sam sve to podijeliti i sa svima vama, kako bi i vas sve prožela "rodoljubna čuvstva, dražesti i zadovoljstva"!
Post je objavljen 25.06.2010. u 22:21 sati.