Molitva srijedom
|
Evo, nakon dugo vremena otišla sam na našu molitvu srijedom u Palmi, u kapeli kod porte, u 20h! Bilo nas je 7-8, došao je i p. Belak, Dalibor je kao i obično krasno vodio...I bilo mi je krasno...Sjetila sam se svih onih lijepih trenutaka, i molitvi u ovoj kapeli, još od 2001, kad je ovu molitvu pokrenuo p. Luka...Pa nastavio voditi p. Ante, pa p. Dalibor, onda preuzeo naš laik Dalibor, pa se pridružio p. Belak...Nevjerojatno koliko može biti lijepo i poticajno to tjedno okupljanje, meditacija uz upaljenu svijeću i meditativnu glazbu, osobne molitve, pa paljenje svjetla i čitanje Evanđelja od sljedeće nedjelje, diskusija o njemu, iznošenje vlastitih zapažanja, još zajednička molitva za kraj, kratke obavijesti ako tko što ima... Ma bilo mi je stvarno lijepo, i bila sam sretna kao dijete...I zahvaljivala Bogu što sam tu, baš u toj kapeli, baš s tim ljudima, i na tome što me on kroz sve vodi, i sigurno zna gdje i kada trebam biti, zašto nešto treba čekati, a nešto se ostvaruje odmah... I već na izlasku i izgovorene i neizgovorene molitve su se počele ostvarivati jedna za drugom...Najprije - snijeg!!! Konačno, prvi snijeg ove zime...Naravno nismo molili baš za to, ali nekako sam ga već dugo priželjkivala...Osijećala sam se kao nakon božićne polnoćke, kad se vani sve zabijeli... I onda vožnja doma u ugodnom društvu... A doma - dobre vijesti - jedan član obitelji tako reći preko noći dobio novi, bolji posao...Pa kako ne zahvaliti Bogu, na tolikim darovima, tolikim dobrim znakovima i potvrdama njegove Providnosti! Ne bojati se, i ne brinuti se tjeskobno! Učiniti ono što duboko osjećamo i želimo, bez puno kalkuliranja...Baciti se u Njegov zagrljaj, a on će nas već ponijeti i prenijeti, i spustiti točno kamo treba...A dok to još ne vidimo, znači samo da smo i dalje u Njegovu zagrljaju... |
