Onda je došao i 3. siječnja, i radno - slavljenički izlet s roditeljima u Graz...Ugodno s korisnim... Tata ionako ima nekog posla tamo, a mama i ja smo išle druženja radi, kao i nastavka proslave mog 36. rodjendana, od dan ranije...
Simpatična agencija Autoturist, iz Palmotićeve 3 (odmah kod Šenoina spomenika) vozi za Graz svaki dan osim ponedjeljka i nedjelje, za 80 kn (kreće se ujutro 5.30h pred Lisinskim, a povratak iz Graza u 15.30 - u Zagrebu su 19.30h opet - Lisiniski)...
Bus je bio prepun mlađarije orne za veliki shopping (u Grazu su ovih dana velika sniženja), simpatični vozač nam se cijelo vrijeme pomalo arhaično obraćao s "Dame i gospodo...", simpa suputnica na sjedalu do moga je komentirala - ajde nek smo bar za nekoga dame i gospoda, a dvije plavuše na susjednim sjedalima (obučene nesumnjivo potpuno u skladu sa svim propisima siječanjskog Cosmopolitena) su se na svako njegovo "Dame i gospodo..." blesasto cerekale, a najsmješnije mi je bilo kad su komentirale - kako im je taj bus "najbolji prijatelj", a kad ih je netko pitao - da li bus ili vozač, one su rekle - "Ma, bus! Ne, vozač! On je k'o neki svećenik na hodočašću..." (a ja u sebi umrla od smijeha - rijetko koji put da idem nekamo nevezano uz Crkvu, a odmah takva usporedba...: )
Bus je stao kod shopping centra, kod Ikee, Metroa, i u centru Graza, oko 13h još jednom okružio svim tim lokacijama, vozač (sa svećeničkim glasom) je preko nekoliko puta strpljivo ponavljao gdje će bus biti u koje vrijeme, kakva su pravila za hrvatsku carinu i austrijski "mehr Wehr Steuer"...Vrijeme je bilo krasno, pravo proljetno, tata je obavio što je trebao, zajedno smo nešto popili, onda su on i mama otišli u svoju sporu šetnju, a ja "eustahijevski" prošla s kraja na kraj Graza, nakupovala razglednica, napisala i poslala, popila mlijeko s medom, u jednom od njihovih kafića, opet se našla s mamom i tatom na ručku i kolačima, obišla izložbu hrvatskih fotografa "Croatian Proffessionals" u jednom od njihovih restorana, te sudjelovala u obaranju Guinessovog rekorda u broju papirantih figura, na izložbi papirnatih jaslica u njihovom diocezanskom muzeju pored lijepe crkve Marije Pomoćnice, u blizini koje sam otkrila i krasan naš riblji restoran "Opatija"...
Na ručku "Kod izgubljenog sina" u Luther gassse : )
Desert u obližnjoj slastičarni
Crkva Marije Pomoćnice
I hrvatska pastirica se došla pokloniti Isuseku i oboriti rekord
Detalji o pokušaju obaranja rekorda u broju papirnatih figura pred papirnatim jaslicama
Može nas se naći i u Službenom registru Udruga Republike Hrvatske.
Tako da od lipnja nove godine sve uplate za našu akciju (100 darovatelja 100 kuna mjesečno za 100 indijanske dječice u centru s. Lenke! - Zato se i zovemo: Kris100v STO-L! :) možete uplaćivati (pojedinačno ili trajnim nalogom) na naš novi broj Žiro računa u Privrednoj Banci Zagreb:
Odnosno za uplate iz inozemstva (npr. 15 eura mjesečno):
HR67 2340 0091 1104 3348 9
PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D.
10000 Zagreb, Račkoga 6, Croatia
SWIFT CODE: PBZGHR2X
Udruga: Kristov Stol, Pilarova 45/1
Naznaka: Za pomoć misiji s. Lenke Čović u Ekvadoru
(Poziv na broj: ne treba, ali ako negdje traže, samo stavite 10010010, bez modela)
Jednom mjesečno, na 1. petak u mjesecu, uplaćujemo prikupljene donacije na ekvadorski račun s. Lenke Čović i njene Zajednice Krista Misionara Molitelja.
Od 7. 4. 2010. do 31.5.2010.
pozivima na humanitarni telefon prikupljeno je nešto više od 200 kn,
čime smo prehranili 2 djece, u tom periodu! Hvala svima!