Demagogija

15.09.2007.

Posao mi je takav da svakodnevno slušam životne prièe mnogih ljudi. To je onaj dio mog posla koji volim. Sreæem se s ljudima iz cijele zemlje. I kad me don Branko pita: „Dona, odakle si?“ Ja mogu samo odgovoriti: „Iz Hrvatske sam!“ jer doista se tako osjeæam.
Kad me netko pita: „Što je novo u tvom selu?“ Odgovor je uvijek: „Nemam pojma!“
I kad mi ljudi prièaju svoje prièe.... one su redovito drugaèije od onih koje slušam i gledam u medijima. Žale se na sve ono što ih muèi u njihovim gradovima i selima.
Velik broj ljudi s kojima se èesto èujem i vidim živi u Dubrovniku. Prije tragedije na Kornatima oni su proživljavali strahotu u plamenu. Tih dana bilo je teško sjediti i gledati što im se dešava. Javljali su se i prièali mi „vatrenu“ prièu. Znam trenutak kad se vatra pojavila na granici, znam kako je napredovala, kako se rasplamsavala i koliko je to trajalo. Znam kako su se ti ljudi bojali, što su proživljavali, što su èinili, koliko su patili. Ja sam se tada osjeæala tako nemoæno. Da su mi malo bliže, sjela bih u auto i krenula tamo pomoæi.... ali samo sam sjedila, slušala strašan razvoj situacije.... te u medijima pratila izvještaje, koji su bili uvijek u zaostatku i nepotpuni.
Tada su se desili Kornati i drama tog grada je pala u sjenu. No ipak ljudi su poèeli postavljati pitanja, pojavili su se tekstovi u medijima koji prozivaju odgovorne. Pitanja su konkretna. Pitanja su upravo onakva kakva moraju biti. Onakva na kakva narod ima pravo.
Taj grad ima gradonaèelnicu. Baš lijepo što žena upravlja jednim gradom. Zgodna je to žena.
Djeluje odluèno. No u zadnje vrijeme kad god je vidim na ekranu ili èitam neki tekst u novinama èujem kako izgovara: „To je laž!“ Afera za aferom..... i sve baš sve je laž. Ma tko to toliko laže o tebi odluèna ženo? I veæ mi je pomalo postala smiješna.....poèela mi je lièiti na Calimera koji je neprestano bio žrtva prave pravcate nepravde. No onda su uslijedile izjave koje mi više nisu bile smiješne. Gospoða prijeti tužbama i upozorava da je uznemiravanje javnosti kažnjivo djelo. Uffff..... podsjetilo me to na gospodina Jurjeviæa kojem su se zalijepili na slièan naèin.
Ova zemljica se raspucala po šavovima. Javnost je uznemirena do krajnjih granica izdržljivosti. Ne tekstovima u medijima, nego pravim, pravcatim problemima koji im se dešavaju svakodnevno... na svakom koraku. Za tu našu uznemirenost postoje odgovorni.
I sada isti ti odgovorni nemaju potrebu svoju pažnju, znanje i rad usmjeriti ka rješavanju problema i izvlaèenju zemlje iz ove situacije, nego su skoncentrirani na ušutkavanje onih koji su „preglasni“... koji navodno uznemiravaju javnost... samo zato što glasno progovaraju o stvarnosti života u Hrvatskoj, o istinama i problemima.
Ovih dana se u medijima pojavio još jedan Calimero. Ranjen je do bola „neistinama“ kojima ga rešetaju. U njegovom sluèaju nemam pojma koliko su optužbe utemeljene. Ali poznajem ga dugi niz godina i nekako nisam iznenaðena da se dešava ovo što se dešava. Dugo se nismo vidjeli.... ali pamtim jednu prièu... iz doba kad sam imala godina... kao moj stariji sin sada.
Tada je on bio oficir, s visokim èinom u JNA. Bila je neka privatna proslava... i ja sam se majkom našla na toj proslavi. Nije nas bilo puno.... Civilke smo bile samo majka i ja... sve ostalo visoka vojna grla s obiteljima. Šutjela sam veliki dio veèeri i slušala. Lagano sam kipjela. Uh..... kako je teško nositi te svoje nemire, pitanja i nedoumice koje imaš sa 17 godina. I tada je Makedonac (visokog èina) ispalio neke tvrdnje o služenju narodu... i ja više nisam mogla šutjeti. Pitala sam ga tiho: „Recite mi, molim vas... iskreno.... Kažete da ste narodna armija. Svi znamo da narod nije zadovoljan i da ima puno problema. Ako taj isti narod krene na cestu i pobuni se protiv vlasti, na èijoj æete strani biti? Na strani naroda ili vlasti? „ Bio je to zgodan... crn muškarac... velikih crnih oèiju. Gledao me... u oèima mu se pojavila iskra... èudan osmijeh na usnama.... te je odgovorio: „Bit æemo na strani vlasti... jer nema razloga za narod na cesti.“ Ja sam tada... mrtva hladna odgovorila: „Onda niste narodna armija, nego vladina armija i trebali bi poraditi na tom nazivu... jer je laž u samom startu i predstavljanju!“ U tom trenutku me majka trkala nogom ispod stola... na što sam joj ja glasno odgovorila neka me ne udara ispod stola u trenucima kad govorim istinu. Pozdravile smo društvo i otišle doma.
Sljedeæeg dana došao je Calimero k nama doma i zatražio razgovor sa mnom u èetiri oka.
Postavljao mi je pitanja.... tko mi je glavu napunio takvim idejama? Tko manipulira mojim mislima? Ja sam ga zaprepašteno gledala. Išla sam tada u školu, radila da bih si mogla kupiti sve najpotrebnije i doista nisam pratila politiku.... osim onog najnužnijeg što mi je bilo vezano uz školu. Osjeæala sam se kao u ruskom crno bijelom filmu. A on mi je nakon svih pitanja i mojih odgovora objasnio da sam ja eto... djevojka koja odrasta bez oca.... pa se on kao prijatelj obitelji zabrinuo za moje misli.
Vrijeme je prolazilo..... i desio se narod na cesti. Vrijeme je pokazalo da je moje pitanje te veèeri bilo nešto tako logièno i normalno.... da su obrazovana gospoda s visokim èinovima bila u zabludi. Nismo se mi viðali èesto.... ali u tim sporadiènim susretima imala sam prilike gledati i slušati velike promjene. Od izjava kako je HDZ velika opasnost, pa naglo napredovanje.... i novo roðenu ljubav s ljudima iz HDZ-a. Na zadnjem susretu gledane su slike sa jedne svadbe. Tada je moja majka drsko prokomentirala: „Ma vidi! I ovaj seronja je bio na svadbi!“ he,he,he.... ma ljubim je iskrenu i pametnu. Od tada se više nismo vidjeli. Jer nas dvije smo opasni protudržavni elementi.... i bolje je ne družiti se s nama. To bi moglo ugroziti uspješnu karijeru..... kroz sve politièke sisteme..... Taj Calimero je „èovjek za sva vremena“. Njegovi govori su uvijek izgovarani sa toliko strasti, uvjerenja.... oni koji ga ne poznaju lako bi mogli pomisliti da je idealista... da je možda i iskren. Ovo je tek lagani nanos boje na ovoj slici.... moje uspomene su prebogate detaljima zbog kojih ga smatram pravim demagogom.
Što je demagog? Onaj koji lažnim obeæanjima i sijanjem iluzija stjeèe povjerenje širokih slojeva i upravlja njihovim ponašanjem.
Zato moramo biti oprezni zbog svih tih Calimera koji šetaju sve glasnije zadnjih dana našim medijima, glume žrtve, prijete tužbama za istine i pokušavaju odvuæi našu pažnju s pravih problema.
I za kraj æu vam samo napisati kako moj šef objašnjava definiciju demagogije.
Demagogija je kada starac uvjerava mlade djevojke da se od tvrdog pimpeka dobije rak na maternici.
Eto... malo je prosto... pa æe se Don Branko možda zacrvenjeti (i postati ljevièar).... ali jako mi se sviða to objašnjenje demagogije... i morala sam ga staviti.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)