Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 20.07.2014.

VOLIM TE GAGO (1)

,

Baš ovdje, malo odmaknuta od sela, odmarala se, već predugo usamljena, još jedva živa, stara, napuštena radnička baraka. Okružena je rijetkim grmljem lijeske i sa nekoliko viših grabovih čvorastih stabala, iskrivljenih i krovu barake priljubljenih.
Sve se činjaše kao predgrađe, nastupajuće u svoj širini prostora, prave šume, s gustim dominantnim krošnjama visokih bukava i gdjekojega hrasta. Tek malo sunca škrto, jutrom obasjava krov barake, a predvečer i nevelik prozor.
Doimala se privlačno- snuždeno i otužno - dulje vremena nenastanjena nakon zatvaranja radilišta i odlaska radnika, pusta, te do praga obrasla korovom. Nekada podignuta uz sam potok čiste, bistre i još nezagađene vode, koja poslije kiša naraste i do samoga praga barake.
U toj trošnoj nastambi je od danas dom skromne obitelji 'samotnika' Medane, Gaga i dječice im, nakon odlaska iz, za njih, nepovoljnog boravišta u selu, te gazdine potrebe i želje.
Baraka-brvnara bijaše prostrana više nego što bi to bilo nužno za njihovo domaćinstvo. Ovdje se moglo smjestiti svega obilno, a najlakše cijelo 'bogatstvo' njihovoga siromaštva, kad ničega nema, a sve bi bilo na praznim policama na dohvatu ruke u dominirajućoj praznini. No imali su što su imali, pretežno od seljana primljeno da se nađe za početak.
Došavši ovamo, čisteći i sklanjajući zatečeni otpad, te čupajući korov za dostup ulaznim vratima, nisu ni zamijetili da će biti u 'sustanarstvu' s dvije porodice puhova u potkrovlju . Puhovi su skromne, čiste životinjice, preko dana skrivene, spavajuće, a večer i noć je njihov 'dan' za putovanje okolišem i po policama u prizemlju, kojih praznina za pretrčavanje rijetko bude zapriječena nečime za grickanje. Međusobno se nisu smetali, interesi im se nisu sukobljavali, te su mogli živjeti u primjerenoj tolerantnosti i slozi.
Zajednica: ljudi, djeca i puhovi, te strpljiva baraka sa sigurnim, suhim krovom, gostoljubiva bez stanarine (!), time što će sami popraviti prozor i nekoliko podnih dasaka.
Gago je bio vrijedan pomoćnik za svaki posao, te bi po potrebi pomažući seljanima ostvarivao zadovoljavajuću makar skromnu, ali dostatnu nagradu. No poslovna spretnost, niti ekonomska promučurnost mu nisu bile poznate, ipak ili baš zato, seljani su ga obilno trebali, njegovu pomoć i savjestan posao cijenili, te je u sezoni seljačkih radova bio 'od jutra do sutra' zauzet. Izvan sezone i kišne dane krpajući neimaštinu malim prinosom pleo je košarice od slame ili vrbovih šiba, za potrebe u seljačkom gospodarstvu, te za njih dobivao žito, krumpir i drugo…
No bilo, kako bilo u skromnosti i slozi bili su zadovoljni ne tražeći 'kruha preko pogače', prihvaćajuči istinu da se ljudska sreća ne mjeri bogatstvom imanja, nego zadovoljstvom ljubavi .
Medana (zvao ju je samo Med ili Medi) je bila vedre naravi, nezahtjevna zauzeta svojim malim domačinstvom i s nekoliko metara obradive zemlje za povrtnjak, gdje je raslo sve što je moglo uspijevati , opovrgavati neimašinu, a bilo je za jelo ! Bijaše radišna, također po potrebi angažirana na radu u selu , kod seljana,u vrijeme većih sezonskih radova i spremanja ljetine ili kod učiteljice ili trgovca kao pralja i pospremačica.
OxoxoxoxO

Gago i Mel našli su se jednoga dana u pripomoći kod trgovca, pa onda još jedanput, a po tome još više puta upriličili susrete, malo, vrlo malo razgovarali, a više šutnjom i prisnim rukovanjem zidali međusobno povjerenje i sklonost miline , niti ne znajući u početku da će njihovo međusobno poznanstvo, povjerenje i bliskost seljani nazvati ljubav. Ljubav koja će biti okrunjena 'pred oltarom'.
Po svojoj naravi šutljivi Goga nije imo prilike naučiti, ženskim ušima tako potrebno laskanje, jer sticajem okolnosti gubitkom oba roditelja, te uz strance (makar mu dobrohotne ili ne!) morao se boriti za vlastiti opstanak, suočiti se sa surovostima i nedačama na mladenačkom životnom putovanju i probijati se kroz više trnja nego mahovine. Najblaže s čime se sretao bilo je : ''Sirotan je, onaj Gago, podaj mu to, što naš Iv neće, a nikomu ne treba, ali neka za to nanosi vodu u korito. Neka nauči da ničega nema bez muke i rada ..''
I Gago je učio i naučio više zebući u poderanim cipelama i hlaćama, gledajući samo iz mraka kroz zatvorene prozore osvijetljena božićna drvca ukrašena sniježno bijelom vatom i staklenim sigama uz vatu, stojeći na smrznutoj bjelini pravoga ledenoga snijega pod prozorima i na putu. Od veselih, bezbrižnih vršnjaka na jurećim saonicama uz cilik zvonaca i praporaca se sklanjao kako je znao nemajući niti vremena da bude zavidan. Morao je mlad za jedeni kruh radom plaćati. Uza sve životne nedaće ipak njegova narav nije dopuštala da se razvije gorčina, a njegov mozak nije razvio osjećaj nepravde. Bio je, makar s porugom nazivan 'sirotan',ili kraće i jezgrovitije samo Gago, pa je to bio i kad je prvi puta ugledao Medanu.
Čovjekova intima, duša, nema ni odjeće ni obuće, te je u dodiru gola. Niti Gago niti Medana nisu se pri susretu nelagodno osjećali radi vanjskog izgleda, jer im intima je 'vidjela' samo srodnosti, a ta srodnost je tada manifestirala zbliženje, bliskost i združenost. A taj rađajući se osjećaj nije bio toliko snažan kad su se gledali, pa niti kad su se držali za ruke, kao onda kad su bili odvojeni , sami svaki na svojemu poslu. Onda je žudnja viđenja i želja bliskosti, barem samo ugledanja bila neutaživa, obuhvatajući sve njihove misli. Tada su njemu navirale riječi koje će joj reči, no koje su pri viđenju mu pobjegle u neznnje šutnje i manifestaciju stiska njene ruke, a ona bi se samo smješkala gledajući ga i ponavljajući: ''Gago …hm htjela bih Ti reči..mh, ne znam što sam htjela …! Gago..'' i to im je bila njihova konverzacija u vrijeme dok su ih dobronamjerni učiteljica i trgovac hrabrili i upućivali da njihovu sklonost treba u crkvi blagosloviti, a oni su bili zbunjeni neznajući kako.
No napokon se i to ostvarilo s zajedničkim ručkom kod trgovca, koji im je bio i svjedok-kum, a stara učiteljica kuma. Tada su se kao djeca veselili ne znajući kako se ponašati. Svećenik je, bez naknade obavio obred vjenčanja održavši dojmljiv govor i naputak o bračnoj vezi i značenju braka i bračnoga života u tolerantnoj snošljivosti u momentima raznomišljenja, jer oni od sada jesu jedan par, ali i svaki za sebe slobodan mislilac. Med se još dugo zacrvenila na sjećanje na njhovu zbunjenost, kad nisu znali kako da se poljube, dok im je blagoslovivši združene ruke rekao svećenik da to učine tamo u crkvi pred svjedocima.

Mladi par nje imao stan, a niti sretstva za stanarinu (dok u selu niti nema raspoloživih stanova), a baraka je ostala općini na brizi nakon zatvaranja radilišta, te tako im bude dozvoljeno da se tamo smjeste, barem za prvo vrijeme, pa i manje nužne popravke će im općina odobriti a seljani ispomoći, jer su obojicu u selu trebali .-a privremeni smještaj se produživao i produživao.

Bili su s malim zadovoljni , međusobno dostatni u slozi i ljubavi, djecom blagoslovljeni , a bez međuljudskog jala i zlobe.
XoooX

Ipak povremeno ne znajući odakle i zašto nailazilo je Medi snatrenje 'princa na bijelom konju' , koji će naići i povesti ju u neodređenu, sasvim nejasnu ugodu, tamo negdje daleko gdje nema svakodnevnih briga, muka, skrbi niti stiskanja neimaštine.
Bila su to samo maštanja za popunu samoće dok se Gago ne vrati sa nagradom za svoj obavljeni posao u selu.
No stvarnost -ili možda malo zlobni usud - htjedne da se maštanje nametne ojačano, kad jednoga dana Med vidje , baš tu u blizini projahati nekoga jahača. Konj nije bio 'bijelac', a niti konjanik nije izgledao niti kao nezamislivi princ, niti kao vitez. Samo okrugli zeleni šešir sa visokim crnim perom i blistavi ,žuti, četvrtasti gumbi na zatvorenoj plavoj bluzi nisu izgledali baš svakidašnje, a čizme su mu bile ulaštene, nezaprljane, kao da u njima nine hodao niti po mokroj travi.
I konj, sličan trgovčevom 'sivku-jabučastom zelenku', duge grive , te sa preklopljenim gunjem preko leđa ispod sedla ,nije izgledao 'viteški'.
Po dojmu to je uredan, imućan , nezaposleni jahač u dokoličarenju
Jahač nije uopće bio svjestan, misleći svoje misli, ni puta kojim jaše, ni usputne stare barake, a najmanje je slutio i znao, da je njegov prolaz primijećen. Projahao je tek fučkajući svomu psu da ga slijedi.
Slika je bila međutim živa ,potaknuta viđenjem kroz prozor , te u mašti sadržajnija : ' pozdrav, razgovor, vedro prostrujavanje srdačnosti, prijateljsko poznanstvo ---' a tada se mašta raspline s nostalgilnim smiješkom.

Nastavak slijedi

Domoljubac50 - Zvonimir Tomac iz neobjavljene zbirke

<	srpanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters