Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

subota, 28.06.2014.

Didi- draga sjena (2)

)

Didi, promatra s interesom okoliš, prihvaća sve primjedbe i sudjelovanje. Vidljivo je kako postaje bliska s društvom, kojega još jučer nije poznavala. Njezina otvorena srdačnost je prijemčiva. Malo slobodnije izjave Ičija i Zeme prihvaća nasmiješeno, pa i one na njen račun. Činilo se da mladima ne treba poseban stimul za bliskost i dobro raspoloženje, jer taj dar mladost nosi u sebi.
Međutim Konino uho je u Didinom i mome saobraćaju osjetila nekakav zid, što je smatrala da bi se trebao ukloniti pa preko stola zaviče prema meni : „ Fip, dosta je bilo toga VI-kanja. Didi je moja prijateljica, a poznajem i Tebe, složno smo društvo, svi se TI-čemo, pa je anomalično da Vas dvoje budete bijele vrane međusobno. Pružite se prijateljske ruke, a p o l j u b i t i se možete naknadno i bez svjedoka !“
„ Ne, bez svjedoka, ne bez sjedoka “ – upadne Iči i zabruji akord gitare brruum, bruuum, brum ..
„ Kako Ti kažeš Koni, tako će i biti. Budi što se tiče pečata na poznanstvo, sasvim bez brige. Znam da bez pečata ugovor nije pravovažeći…“- kažem samouvjereno pružajući ruku preko stola prema Didi.
„ Didi bi malo zbunjena i malo rumenija, zagleda moju ruku, trenutak kao da odlučuje o ozbiljnosti i značaju prijedloga, te odlučno pruži ruku da prihvati moju šaku.. Držao sam sada tu nepoznatu ruku zagledan u njeno lice, koje postajaše ozbiljno. Osjetio sam da za nju VI-kanje ili TI-kanje nije formalnost, nego da ima dublji značaj za odnos dvoje ljudi. Ljudi preuzimajućih odgovornost za svoje međusobno ponašanje danas tu i u budućnosti ma gdje bili.
Izgubio se i moj prvotni glupavi izraz lica, te držeći još uvijek tu ruku , koja mi samo na neviđeno uzvraća stiskom svoju suglasnost. Iči udari opet bruuum, brrrum dva akorda, a Bodo izvuće iz džepa svoju usnu harmonikicu i Zema izrecitira „ živjeli, živjeli !“ što svi poprate pjevušenjem i nastavkom poznatih arijica.

Nisam znao što cure imaju u svojim torbicama, a sad odjednom se ove otvore i na stolu se nađe nešto slično večem sendviću, kad Iči-ići vidjevši skromnu ponudu reče : „ Čekajte, ne dirajte dok ne dođem. Tko ima kakav sitniš neka ga stavi tu u moju kapu. Odmah se vraćam ..“ –te odbrza u smjeru šume.
Sad Bodo svojom harmonikicom izvuće sjećanje na poznate napjeve, a Zema na gitari neke akorde, dok Koni razmota i kao domačica razreže sve na šest dijelova. Tu su dobro došle i moje tri jabuke, jer i to je
bilo šest polovica. Sve pokrije papirom, te objavi da je upravo vrijeme predaha, pa tko želi može se na kratko izgubiti u upoznavanju šumskog ambijenta, dok ne dođe Iči.
A nije se nitko niti pravo odmaknuo od stola,kad već dobrza Iči sa zamotuljkom u ruci. Razmota doneseno: malu dimljenu prgicu domaćega kravljega sira, jedan svježi poriluk i komadičak kukuruznoga kruha. „Malo je, tek toliko da se 'pričestimo' . – Skromna kučica, skromni starci, i nikakovi viškovi. Dali su mi što su mogli. Nisu htjeli ništa uzeti, no ja sam im ostaio sve što je bilo u kapi. Imati će barem za sol i petroleum, jer u šumi nema elektrike“
„ Dobro si učinio. Nismo znali da tu negdje postoji ljudska nastamba “
„ Znao sam , ići, ovuda ići još sa mamom ići, tražiti gljive. Starci su sami, ići, i izgleda zadovoljni kada sretnu nekoga. Podijeliti ćemo što imamo. Svakomu po zalogajčić. Dimljenu prgu sira ste , možda, već probali,ali pravi domaći kukuruzni kruh vjerojatno niste, te da se može umjesto mladoga luka jesti i sirovi poriluk to ćete sada probati. Koni Ti to lijepo izreži pa 'tko voli neka izvoli'.
I u najkraće vrijeme sva ponuđena 'gozba' bila je konzumirana. Nitko nije bio gladan, ali stol je ubrzo bio čist, a da nije ostalo niti mrvica za mrave. Kukuruzni kruh je na početku stajao nedirnut, no kad je prvi zalogaj za probu zagrizen, brzo je hvatan drugi, a 'gladuši' su samo komentirali : „ nismo znali da je kukuružnjak tako ukusno sladak. Bolji je od mlade kuhane kukuruze, a poriluk je uspješan nadomjestak za mladi luk, također slađi od luka.“
„ Dajem sve 'hamburgere' za ovakovu 'seljačku' hranu.“
Iči,ići uspješno izvodi akorde i kao 'prim' i kao pratnja maloj usnoj harmonici s kojom je Bodo bio uspješan interpretator, te se čuju pjevuckave poneke pjesmice, od kojih je nekako najdojmljivija bila :
'' VU PLAVEM TRNACI MI HIŽA STOJI – OD ZELENIH VEJA JU VIDETI NI ''
Jezici su razvezani. Drugarstvo svih jednakih uspostavljeno. Iči kao da posebno želi ugoditi Didi, a ona ne samo da je od svih prihvaćena, nego i sama pihvaća društo kao svoje. Pa još malo riječi i smijeha, te navještaj 'ne čekajmo noć, treba kući poć'
„Treba ići, i još na korzo stići ići“ kaže Iči . . . pa pokupimo sve papiriće, da ne ostane našemu boravku niti traga.
Povratak je ostvarivan brže nego dolazak. Usputno malo ponavljanja dojmova. Za Didi sve prihvatljivo, te je ona sjetno raspoložena na pomisao da je njen boravak ovdje završen i da sutradan slijedi njen povratak kući u 'N '.
Dani boravka susretanja i druženja s Didi su doista brzo pošli,, a već sutra ili prekosutra kao da ničega nije ni bilo …. Tada mi padne na pamet mogući razlog kratkog produženja boravka, te kažem, kao usput ali da moj prijedlog i drugi čuju : „ Didi, Ti nam navješćuješ svoj sutrašnji odlazak, a ja imam prijedlog – ako se Koni, Tvoja domačica složi – za produžetak par dana . U nedjelju je ovdje ' pučka, vatrogasna zabava' na otvorenom. To ne bi smjela propustiti, ukoliko Ti nije naše društvo dosadilo ..!? Svi će Ti reći kako ovdašnju vatrogasnu zabavu treba upoznati. Zar ne Zema, Ići !?“
„Naravno da se takova prilika ne propušta“ doda Zema, a Ići-Ići doda „ ne ćeš nas valjda na kraju razočarati, budi nam dobra ! “ , te se i Bodo priključi: „Ništa valjda ne gubiš, provjeri ! , te konačno Koni zakljući : „ Ja Te ne puštam !“
Didi je sasvim zbunjena, takovu situaciju nije mogla ni naslućivati.
„ Ostaješ , večinski je zaključeno“ molečivo se oglasi i Ići ići.
Didi gleda u Koni, kao očekujući konačnu presudu, a ova kratko kaže : „ Ostaješ, otputovati ćeš u ponedjeljak , dobro?“ --te Didi zatečena i zbunjena klimne za pristanak, bez snage za otpor, pa Ići sad napadno , veselo Brruum, Brrrum dva bučna akorda, te izrecitira : „ Nedjeljni ples je, ići, moj, ja sam,ići, vjerni plesač Tvoj !“ i još više puta brrum , bruum za koračnicu u vedrom raspoloženju ubrzanog koračanja na povratku iz šumice Starigrad.

Sljedećih dana bilo je oblačno i tmurno s malo kiše. Nisu mi bile na vidiku ni Koni ni Didi. Tek po prolasku kiše kad se pojavi Bodo, Koni s njim izađe, pojavi se Didi pred kućom i ja joj se pridružim na malo razgovoa. Popričali smo o prilikama u 'N'. O tomu kako ih ona doživljava, što joj je više ili manje zanimljivo za razliku od ovdašnjih prilika. Bila je, činilo se, malo suzdržljiva, a ja sam se suzdržavao da ju ne 'peckam', jer nisam želio kvariti njeno raspoloženje, a čim se vratla Koni, one odu u kuću, te ih nisam idio do nedjelje.
A nedjelja :
Vedar je dan. Već u jutro na ulici življe. Vatrogasci sa vojim glazbalima obilaze ulicama bučno trubeći koračnice. Mjesna dečurlija ih prati.
Građani izlaze pred kućna vrata ili k otvorenim cvijećem okićenim prozorima. Naslućuje se svećano vedro raspoloženje. Po dovršenom obilasku ulicama vatrogasci će u svom domu odložiti instrumente, te dolično uniformirani prisustvovati Sv. Misi u crkvici Sv.Florijana. Danas je njihov dan
.Na malomu trgu između škole, suda i općine, pod krošnjama drvoreda i skupine razgranatih lipa, po strani u krugu su još jučer postavljeni stolovi i klupe. Tu će se iskazati među stolove uklopljeni mjesni pečenjari, gostioničari, licitari, medičari svojom obilnom ponudom. Vatrogasci-glazbenici će na sjevernoj strani uz školsko igralište biti na povišem podiju.
Po lipama su obješeni šareni lampijoni, a uokolo cvjetni spletovi,girlande. Na kućama su zastave. Sve vedro, veselo, radost pobuđujuće…
Na trgu do poslije podne, osim zaposlenih i znatiželjne djece, nema odraslih, dok vatrogasna glazba već nakon podneva povremeno koncertira da njen dugogodišnji 'kapelnik' veoma živahan starčić, žustro pokaže pravo glazbeno umijeće za raspoloženje sa sjajnim zlatnim ,blještećim instrumentima.
Tek na odlasku poslijepodneva, a pred sumrak popunjavati će se klupe uz stolove, te cijeli trg i okolica zamirisati će po prženim kobasicama sa roštilja.
Sad se glazba prilagođuje uhu prispjelih, popularnim arijama i zvučnim pozivima za srca i noge, te će s večernjim palenjem lampijona sve više biti zaplesanih parova na svem prostoru trga predviđenim i nepredviđenim za plesanje, koji je rano popodne pometen i vatrogasnom crpkom umiven .

Nastavak slijedi
Domoljubac- Zvonimir Tomac, izneobjavljene zbirke

nedjelja, 22.06.2014.

Kraj peći

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz vlastitog opusa

Didi – draga sjena (1)

A sada su bezdušni kotači večernjeg vlaka, crne dahčuće nemani, ubrzavajući kroz maglu bijele pare, o d n o s i l i u nevid jednu dragu s j e n u . . . I bila je tu. Baš ovdje stvarna, za trajnost u momu snatrenju . . .
I to se zbilo nedavno :

Toga dana namjeravajući obaviti dugoodgađani posao u dvorištu, otvorivši kućna ulazna vrata da provjerim vremenske uvjete, iznenadi me pozdrav:
„ Zdravo Fip. Dobar dan. Dugo spavaš i propuštaš jutarnje lijepo vrijeme“
„ I Tebi dobar dan. Nije svatko ranoranilac “ Uzvratim pozdrav. Bila je to susjeda Koni , moja vršnjakinja, koja nije baš razgovorljiva , te se kao neposredni susjedi poznajemo, ali bez neke bliskosti. Još maleni skupa smo se igrali, a s odrastanjem, radi različitih interesa – dečki s dečkima, cure s curama, mi smo se neprimjetno udaljavali, no ostali dobri susjedi.

Pomislim da ima sigurno nekakav važan razlog što mi se javlja. I doista primijetim iza nje nazirajuću među vratnicama kao s j e n u još jednu glavu, a Koni me pozivaše : „ Fip, dođi bliže da Te upoznam sa mojom prijateljicom Didi. Biti će nekoliko dana moja gošća i eto i Tvoja susjeda, pa da ne budete tuđi kad se sretnete. Jučer je došla iz 'N' na promjenu zraka i . . oporavak . “
„ Ali, Koni – u m u k n i . . . !“ opomene ju glas iza leđa. …
„ Pa nisam ništa rekla. Zar ne Fip ?“
„ Nisi, a Ti znaš da ja lijepe cure rado upoznajem“ odvratih besmisleno nemarno ,.. prilazeći dvorišnoj, niskoj susjedskoj ogradi.
Prijateljičina ruka bijaše prema mojoj mnogo nježnija , ali stisak prstiju otvoren, mladenački 'muški'…
Bijaše malo viša od Koni. Sasvim svjetla blondina. Lice slikovito pravilno, kojemu je prijaznu dječačku nestašnost navješćivala tek mala jamica nasred brade. Usta neširoka, oči plavosivkate s poduljim trepavicama.
Mojemu izboru bile su bliže tamnopute brinete, - no što je, tu je… V e d e r e m o !? . .

Brzo sam shvatio žurbu moje susjedice za upoznavanjem : bila je bliska s jednim prijateljem, pa da izbjegne buduće druženje 'u troje', lukavo će zadržati svoju slobodu ' u dvoje', kad je za prijateljicu našla prikladno rješenje. Ja pak nisam bio tada toliko usko vezan da ne bih mogao susjedici učiniti uslugu, jer danas ja njoj,a možda sutra ona meni. Zato postoje dobri susjedi !
„ No dobro. Sada se svi poznajemo, pa, do viđenja“ završi poslovno Koni, dok je za cijelog upoznavanja njena gošća nezainteresirano bez riječi stajala, a formalno poznanstvo je ostvareno .

Sljedeće dane, susjedice sam viđao samo u prolazu, mahnuvši za pozdrav, te prođe koji dan i bude mi skoro žao što im nisam 'potreban'.
A onda 'slučajno' na povratku kući Koni me ugleda, te kao usput reče : „ Fip, sutra poslije podne idemo u prirodu, u Starigrad.- Možeš nam se pridružiti, ako nisi zauzet “
„ Same Vas dvije u šumu ..?“ 'Starigrad' zovemo nedaleku šumu pa sam se pravio začuđen . . .
„ Hm, pa ne baš same . . . Shvatio sam da im treba 'četvrti' i nije mi bilo krivo .
„ Prihvaćam . . Kakovo oružje da ponesem protiv šumskih opasnosti? “
„ To se Ti dosjeti ..“ spremno se podsmjehne Koni
„ Biti će mi težak izbor bez Tvoje informacije. Bilo bi mi lakše da znam Vaše planove i raspoloženje. No, neka bude kako Ti nekažeš, pa ćemo se igrati na iznenađenje …“
„ Pouzdajem se u Tvoje iznenađenje. Krećemo u tri sata popodne.. “
„ Dogovoreno “ – zaključim .

Sutradan nešto prije tri sata, vidjevši da Koni i Didi izlaze iz kuće, požurim uzeti tri jabuke u džep, pridružim im se najavom : „ Zdravo, mislim da sam spreman za naviještenu šumsku avanturu. Ti si Koni vođa puta, zar ne ? ili je to možda Bodo, koji upravo stiže ?“
Koni malo sačeka pa reče : „Rekli smo u tri, pa čekamo još pet minuta i idemo, a koga nema – nema.“
„Koga čekamo ? Kakovo si društvo predvidjela?“
„ Trebali bi doći Zema, Iči, Vin i njen prijatelj
.„ Ne idu svima ure jednako , a evo upravo dolazi Zema, a ako nije po nju došao njen dečko, Vin ne će sama doći “ primijetim , i „ eto, stiže Iči- ići sa gitarom“
Brrrum, brrrum (dva akorda sa gitare), te se Iči prijavi : „ Koni vidiš, ja sam točan –ići. Zdravo svima, možemo ići „ brrrum ..
„ Pa kad Iči, kaže ići onda možemo i ići “zakljući Koni.

Dijelom puta ulicom Koni, Didi i Zema naprijed, a dečki za njima, no ostavivši ulični nogostup na širem travnjatom putu grupica se izmiješa. Votstvo preuzme Koni i Bodo, za njima ostali u razgovoru mijenjajući raspored.
U hodu svi nešto govore : cure tajanstveno, sigurno akutno, no ne tako glasno da bi svi čuli. Dečki, zna se, nedjeljni neuspjeh nogometaša. Nogometni je ekspert Bodo, pa on meritorno zna zašto nije iskorišten penal, kako je sudac bio pristrano slijep, kako Karakaša ima 'dve leve noge' te niti sa sredine igrališta ne uspijeva loptu uputiti pravo suigraču, jer ona uvijek dođe pred noge protivnika. Međutim taj razgovor nije imao športske žestine, jer Bodo nije imao protugovornika. Ići uopće ne prati nogomet. Njegov su interes ptice-ornitologija i glazba. Brrum – brrrum.

A, evo, uz malo govora, malo smijeha, brrum, brrum i došli smo do našega cilja.

Mali je to šumarak, kao pretsoblje prave šume,koja se na sjevernoj i zapadnoj strani nastavlja u daljinu u okolna brda.
Šumarak je pak rado i obilno posjećen subotom i nedjeljom od mnogih gradskih stanonika kojima je ovdje jedina mogućnost zbijega iz betonirane i asfaltirane stambene skučenosti. Malo protegnuti noge, udahnuti šumskog zraka bez smoga i ispušnih plinova, te za djecu slobodno kretanje bez saobračajnih opasnosti.
A budući da smo mi sami svoje društvo, to nam ničija prisutnost niti ne fali
Tu je i jedan danas zatvoren pečenjarski kiosk sa stolovima i klupama na otvorenom, inače tečnom ponudom s roštilja uz razna pića u nedjelju, dok u radne dane ovdje nema nikoga. Danas je srijeda i prazni slobodni prostor bez ikakovih smetnji za vjeverice i baš one koji slučajno nalutaju možda u želji da budu usamljeni .. Mogli smo odabrati stol i smještaj po volji, a nakon cijeloga putovanja bilo je sasvim poželjno sjesti, radije na klupu nego na golu zemlju, jer radi ovdje nedjeljom obilnoga gaženja nije tlo pokriveno ni travom ni mahovinom niti lišćem.
Za razviti skupno raspoloženje tu je Zema pravi profesor.

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters