Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 22.06.2014.

Didi – draga sjena (1)

A sada su bezdušni kotači večernjeg vlaka, crne dahčuće nemani, ubrzavajući kroz maglu bijele pare, o d n o s i l i u nevid jednu dragu s j e n u . . . I bila je tu. Baš ovdje stvarna, za trajnost u momu snatrenju . . .
I to se zbilo nedavno :

Toga dana namjeravajući obaviti dugoodgađani posao u dvorištu, otvorivši kućna ulazna vrata da provjerim vremenske uvjete, iznenadi me pozdrav:
„ Zdravo Fip. Dobar dan. Dugo spavaš i propuštaš jutarnje lijepo vrijeme“
„ I Tebi dobar dan. Nije svatko ranoranilac “ Uzvratim pozdrav. Bila je to susjeda Koni , moja vršnjakinja, koja nije baš razgovorljiva , te se kao neposredni susjedi poznajemo, ali bez neke bliskosti. Još maleni skupa smo se igrali, a s odrastanjem, radi različitih interesa – dečki s dečkima, cure s curama, mi smo se neprimjetno udaljavali, no ostali dobri susjedi.

Pomislim da ima sigurno nekakav važan razlog što mi se javlja. I doista primijetim iza nje nazirajuću među vratnicama kao s j e n u još jednu glavu, a Koni me pozivaše : „ Fip, dođi bliže da Te upoznam sa mojom prijateljicom Didi. Biti će nekoliko dana moja gošća i eto i Tvoja susjeda, pa da ne budete tuđi kad se sretnete. Jučer je došla iz 'N' na promjenu zraka i . . oporavak . “
„ Ali, Koni – u m u k n i . . . !“ opomene ju glas iza leđa. …
„ Pa nisam ništa rekla. Zar ne Fip ?“
„ Nisi, a Ti znaš da ja lijepe cure rado upoznajem“ odvratih besmisleno nemarno ,.. prilazeći dvorišnoj, niskoj susjedskoj ogradi.
Prijateljičina ruka bijaše prema mojoj mnogo nježnija , ali stisak prstiju otvoren, mladenački 'muški'…
Bijaše malo viša od Koni. Sasvim svjetla blondina. Lice slikovito pravilno, kojemu je prijaznu dječačku nestašnost navješćivala tek mala jamica nasred brade. Usta neširoka, oči plavosivkate s poduljim trepavicama.
Mojemu izboru bile su bliže tamnopute brinete, - no što je, tu je… V e d e r e m o !? . .

Brzo sam shvatio žurbu moje susjedice za upoznavanjem : bila je bliska s jednim prijateljem, pa da izbjegne buduće druženje 'u troje', lukavo će zadržati svoju slobodu ' u dvoje', kad je za prijateljicu našla prikladno rješenje. Ja pak nisam bio tada toliko usko vezan da ne bih mogao susjedici učiniti uslugu, jer danas ja njoj,a možda sutra ona meni. Zato postoje dobri susjedi !
„ No dobro. Sada se svi poznajemo, pa, do viđenja“ završi poslovno Koni, dok je za cijelog upoznavanja njena gošća nezainteresirano bez riječi stajala, a formalno poznanstvo je ostvareno .

Sljedeće dane, susjedice sam viđao samo u prolazu, mahnuvši za pozdrav, te prođe koji dan i bude mi skoro žao što im nisam 'potreban'.
A onda 'slučajno' na povratku kući Koni me ugleda, te kao usput reče : „ Fip, sutra poslije podne idemo u prirodu, u Starigrad.- Možeš nam se pridružiti, ako nisi zauzet “
„ Same Vas dvije u šumu ..?“ 'Starigrad' zovemo nedaleku šumu pa sam se pravio začuđen . . .
„ Hm, pa ne baš same . . . Shvatio sam da im treba 'četvrti' i nije mi bilo krivo .
„ Prihvaćam . . Kakovo oružje da ponesem protiv šumskih opasnosti? “
„ To se Ti dosjeti ..“ spremno se podsmjehne Koni
„ Biti će mi težak izbor bez Tvoje informacije. Bilo bi mi lakše da znam Vaše planove i raspoloženje. No, neka bude kako Ti nekažeš, pa ćemo se igrati na iznenađenje …“
„ Pouzdajem se u Tvoje iznenađenje. Krećemo u tri sata popodne.. “
„ Dogovoreno “ – zaključim .

Sutradan nešto prije tri sata, vidjevši da Koni i Didi izlaze iz kuće, požurim uzeti tri jabuke u džep, pridružim im se najavom : „ Zdravo, mislim da sam spreman za naviještenu šumsku avanturu. Ti si Koni vođa puta, zar ne ? ili je to možda Bodo, koji upravo stiže ?“
Koni malo sačeka pa reče : „Rekli smo u tri, pa čekamo još pet minuta i idemo, a koga nema – nema.“
„Koga čekamo ? Kakovo si društvo predvidjela?“
„ Trebali bi doći Zema, Iči, Vin i njen prijatelj
.„ Ne idu svima ure jednako , a evo upravo dolazi Zema, a ako nije po nju došao njen dečko, Vin ne će sama doći “ primijetim , i „ eto, stiže Iči- ići sa gitarom“
Brrrum, brrrum (dva akorda sa gitare), te se Iči prijavi : „ Koni vidiš, ja sam točan –ići. Zdravo svima, možemo ići „ brrrum ..
„ Pa kad Iči, kaže ići onda možemo i ići “zakljući Koni.

Dijelom puta ulicom Koni, Didi i Zema naprijed, a dečki za njima, no ostavivši ulični nogostup na širem travnjatom putu grupica se izmiješa. Votstvo preuzme Koni i Bodo, za njima ostali u razgovoru mijenjajući raspored.
U hodu svi nešto govore : cure tajanstveno, sigurno akutno, no ne tako glasno da bi svi čuli. Dečki, zna se, nedjeljni neuspjeh nogometaša. Nogometni je ekspert Bodo, pa on meritorno zna zašto nije iskorišten penal, kako je sudac bio pristrano slijep, kako Karakaša ima 'dve leve noge' te niti sa sredine igrališta ne uspijeva loptu uputiti pravo suigraču, jer ona uvijek dođe pred noge protivnika. Međutim taj razgovor nije imao športske žestine, jer Bodo nije imao protugovornika. Ići uopće ne prati nogomet. Njegov su interes ptice-ornitologija i glazba. Brrum – brrrum.

A, evo, uz malo govora, malo smijeha, brrum, brrum i došli smo do našega cilja.

Mali je to šumarak, kao pretsoblje prave šume,koja se na sjevernoj i zapadnoj strani nastavlja u daljinu u okolna brda.
Šumarak je pak rado i obilno posjećen subotom i nedjeljom od mnogih gradskih stanonika kojima je ovdje jedina mogućnost zbijega iz betonirane i asfaltirane stambene skučenosti. Malo protegnuti noge, udahnuti šumskog zraka bez smoga i ispušnih plinova, te za djecu slobodno kretanje bez saobračajnih opasnosti.
A budući da smo mi sami svoje društvo, to nam ničija prisutnost niti ne fali
Tu je i jedan danas zatvoren pečenjarski kiosk sa stolovima i klupama na otvorenom, inače tečnom ponudom s roštilja uz razna pića u nedjelju, dok u radne dane ovdje nema nikoga. Danas je srijeda i prazni slobodni prostor bez ikakovih smetnji za vjeverice i baš one koji slučajno nalutaju možda u želji da budu usamljeni .. Mogli smo odabrati stol i smještaj po volji, a nakon cijeloga putovanja bilo je sasvim poželjno sjesti, radije na klupu nego na golu zemlju, jer radi ovdje nedjeljom obilnoga gaženja nije tlo pokriveno ni travom ni mahovinom niti lišćem.
Za razviti skupno raspoloženje tu je Zema pravi profesor.

Nastavak slijedi

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz neobjavljene zbirke

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters