Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
nedjelja, 09.03.2014.
AMATERIZAM - RAZGOLIČENA INTIMA
Amaterizam je izražavanje vlastitog, nematerijalnog doživljavanja okolišnih datosti, te čojekovog subjektivnog reagiranja, kako na te datosti, tako često još i više ispoljavanje njegove unutarnje, dubinske i n t i m e .. Pa za upoznavanje čovjeka, često je upravo amaterizam čimbenik najpotpunijeg prepoznavanja. Zato ga cijenimo te ima nezamjenljivu vrijednost.
Amaterizam je nešto što se radi, proizvodi bez predvidive koristi, narudžbe, prisile, spontano, iz ljubavi, potaknuto iz nutrine čovjekove u času kad emocija prevlada umno racionalne obzire.. Karakterizira ga sam naziv, koji dolazi od riječi a m a r e = ljubiti.
Znači djelovati po svom specifičnom emotivnom pozivu, bez ikakove želje za naknadom ili plaćom, te ima primarno subjektivnu vrijednost, često srljajući u rizik i moralni, materijalni, a i životni .
Najčešće se sa amaterizmom susrećemo u š p o r t u i umjetnosti, kad je jedina naknada za uloženi trud ( pa i sretstva) u prvome redu osobno zadovoljstvo, a sekundarno je priznanje okoline, koje je često upravo suprotno i destimulativno.
Amaterizam je postojao oduvijek ( on je preteča profesionalizma ), a potakla ga je želja za saznanjem i podražavanjem – imitacijom nečega postojećega, te bilježenjem sjećanja na viđeno, a sve uvijek subjektivno i bez naknade.
Prema tomu amaterizam je realizirani odraz duševne slike, težnje nastale po sjećanju u čovjekovoj nutrini, koji će on pokušavati ostvariti - najčešće n e v j e š t o., ali spontano i i s k r e n o .
Tako čovjek zapjeva i pjeva ' ko ptica na grani ', ne zna zašto, no ispoljava svoje unutarnje bitstveno raspoloženje, radostan zbog trenutačnih osjećaja, a glas mu omogučuje to svoje emotivno raspoloženje obznaniti. On je društveno biće, pripadnik čopora istovrsnih, pa kao takav obznanjuje svoje postojanje, možda i nesvjestan p o z i v a koji svojim pjevanjem šalje svima, žudeći za zbliženjem, združenjem sa po emocijama bliskima u čoporu..
Amatersko slikarstvo je analogno pjevanju, izražavanje slikanjem svog raspoloženja k i s t o m i bojama umjesto zvukom.
Kao što je pjevača amatera pijev takav, baš takav kakav njegove glasilnice mogu proizvesti, tako slikaru amateru njegov prikaz kistom i bojom je izraz njegovog subjektivnog poimanja datosti, koje on za vlastito zadovoljstvo slika, upravo tako kako slika., pa je ono uvijek subjektivno, a može biti drugima dopadljivo ili ne, no ono je uvijek izraz rapoloženja svoga a u t o r a ...
Kad mene impresionira neka vizurna datost, želim je zabilježiti , a ostajem i nezadovoljan što moje predočavanje je nezadovoljavajuće , jer tehničko ostvarenje nije u skladu s emotivnom željom, no ipak je to uvijek i s k r e n i pokušaj ..
Tako uz svaku moju sliku postoji emotivno sjećanje, koje ima samo za mene posebnu vrijednost, a slikam bez ambicije da moj uradak bude ikojem drugom proizvađaću sličan, već upravo suprotno, moj uradak mora ostati uvijek prepoznatljivo moj ( aut Caesar, aut nihil ) , iako je to dosta teško, jer kod svakog proizvoda i bez želje autora često proviruje neki prethodnik ! ( U mnoštvu autora nalaze se pojedinci sličnih emocija ).
Moji stihovi ili proza su također samo izraz mojih unutarnjh stremljenja, no za razliku od slikarstva, koje je potaknuto ,ipak, materijalnom vidljivom datosti i potom na bazi vizuelnog dojma prikazano, l i t e r a r n a produkcija je isključivi plod unutarnjeg apstraktnog poriva... Zato poimanje literarnih predodžbi moze biti samo emotivno prihvaćeno / neprihvaćeno, te je stoga mnogo delikatnije za ocjenu i prilagodbu
Tako, dok za sliku mogu kazati z a š t o je nastala - jer me neka v i z u r a ( lice,.
predmet, cvijet, pejsaž ) impresionirala , te sam je zabilježio, s t i h o v i i p r o z a su plod unutarnjeg '' onoga nečega '' što sam po svom neobjašnjivom porivu – nalogu
imao potrebu zabilježiti i obznaniti..
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters