Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 23.02.2014.

Budi sretan

Kada smrad novca razbukta pohlepnu sebičnost i profiterstvo svaka je humanost isključena. Treba li to komentirati ?
Upravo razvoj naše stvarnosti se sa aktualnim trendom obznanjuje.

Vjerojatno prvi problem s kojim se susrelo svjesno živo biće, bila je briga. Briga o vlastitom opstanku.
Prema Bibliji, prvih ljudi život je bio bezbrižan, sve dok nisu otkrili saznava-nje umovanjem, prarazvitak promišljanja, te ostvarenje upravo razvijene znatiželje, što je karakteristika suštine življenja za čovjeka od prapočetka pa sve do danas. Od tada je briga neizbježna nužnost opstanka. Ona može biti realizirana kao aktivna (briga za sa-moga sebe), ili kao pasivna (primljena od nekoga drugoga)
Razvitkom čovječanstva (nakon napuštanja 'Raja') briga o sebi je postala primarni problem i uvjet opstanka i života kao takovoga.. Oslonac na 'tuđu' brigu i pomoć je sve nesigurniji, jer ovisi o volji drugoga (pomozi si sam ---ako želiš opstati). No ukoliko sam život ima svrhu – koja nužno ne mora biti spoznata – on postaje važan, te ga sama priroda štiti nagonom održanja , pri čemu tada dolazi briga o samom sebi u prvi plan i bude prioritetna, te ju obično pojmimo kao s e b i č n o s t i tu dolazimo do realnog individualnog i društvenog problema, jer sebičnost prema volji samoga čovjeka može imati mnoge 'stupnjeve jačine' , po čemu ju varijabilno poimamo, shvaćamo, odobravamo ili neodobravamo i osuđujemo.

Sveum nije gospodar niti sudac, nego podstrekač u sveprostoru bez orijentira i graničnika, svih jednako pravnih mogućnosti., koje će korisnik iskorištavati kao njemu povoljne ili nepovoljne.
Biblijski Stvoritelj nije 'prvim ljudima zabranio' (zabrane kao takove još uopće nisu bile poznate) nego tek preporučio, (ne jedite s drva saznanja), ukazao na posljedice, no probuđena nezajažljiva znatiželja iz okvira neznanja i naslućivanih mogućnosti neodoljivo je potakla slobodne da ne odole tajanstvenoj kušnji, kad su plodovi privlačno dopadljivi. (Naravno kasniji 'tumači' su iz date slobode odlučivanja izbili svoju korist : 'Mi vas možemo osloboditi vašega grijeha kad nam se pokorite i dadete otkupninu za oslobađanje' što je samo 'normalna' ljudska sebičnost , koja se razvijala s razvojem promišljanja – a životinjski i biljni organizmi ju nemaju.
Težnja uma je ostvariti promjene 'melioracije' po subjektivnoj želji, no kako je i sama želja nesavršena to ona bez datih graničnika nema orijentira , te i sa dobrom namjerom ipak se gubi, skreće, luta redovito u suprotnom smjeru od melioracija , jer sam čovjek po svojoj ljudskoj ograničenosti ne može nikada biti ni procjenitelj niti arbi-ter nedokučivih mu svemirskih datosti a posljedice su razaranje i udaljavanje od nejas-no zamišljeniga cilja, pri čemu i sam um (aktualno ljudski) opsjednut taštinom srlja u vlastitu degradaciju i dekadancu – te kasniji 'melioratori' budu nazadniji od davnašnjih prethodnika /recentni od Etruščana!/ ( Čovjek teško može zanijekati svoju taštinu i umišljenost, jer su one posljedica njegovog slobodnog razvitka u prostoru bez orijenti-ra.)

U razvoju čovjekovog stremljenja bijedno je zadovoljiti se, odnosno prihvaćati kao sam smisao postojanja, malo trenutnog seksualnog ugađanja. Združivanje mora biti tek kruna – šečer na kraju, točka na i - nakon spremnosti ulaska u zajednicu svih ljubavlju obgrljenih, nematerijalno združenih (važniji čojekov dio je nematerijalni), kao oduženje za povjereno mu produženje vrste uz maksimalno uživanje i odgovornost.
Ljubav je iskonska ni o čemu ili komu posebno ovisna osobina – nedefinirljiva datost. Temeljna joj je osobina bliskost svega postojanja, jedinstvene jednote, koja teži iz postojeće razmrvljenosi ponovno sintetizirati prvotno zajedničko sveobuhvatno stanje. Trenutačnu raspršenost (možemo smatrati) kao posljedicu nekog prepametnog eksperimenta (veliki prasak) , te ostvarenog bolesnog stanja.

Pa onda još, evo, smrad novca i razbuktana sebična pohlepa preuzima ko-mandu nad čojekovim ponašanjem, te se ostvaruju eksponati snobizma i taštine (stadio-ni, groblja, neboderi, - grandiozni megalomanski spomenici sami sebi svrha - nezajažlji-va bogatstva (zločinom ostvarivana) na jednoj , a smrtna siromaštva, na drugoj strani.) uz zaglušno proglašavanje po čovjeku ostvarena denaturiranja lažnim melioracijama kao suprotnosnim vrijednostima -bahatost manjine, a bijeda većine – bez primarne namjenske funkcionalnosti i vrijednosti !
Zaboravljena je gradnja 'kule Bailonske' , što samo potvrđuje ponavljanu težnju čovjeka oholice da se domogne nedokučive veličine uma Stvoriteljeva, ne shvaćajući da mu njegova materijalna datost, njegov materijalni mozak, taj doseg ne može dosegnuti, kad apsolutno mora ostati u materijalističkim okvirima, jer je od samoga početka propustio razvijati nematerijalističku duhovnost i sposobnost svesagledavanja.

STEVEN GREER obznanjuje da su ' patnja i bol' najveće čovjekove tegobe, te ''onoliko koliko živimo na odvojeni način toliko patima,a onoliko koliko živimo združeni u jedinstvu sebe sa svime što postoji, toliko smo oslobođeni patnji ''

A odvojenost i jedinsto imaju isti izvor u sebičnosti, te se u konačnici razlikuju samo radi različitosti stupnjeva, jer sebičnost kao primarna briga o sebi bez štete bližnjemu je normalna dužnost, te individualno i društveno prihvatljiva i preporučiva, dok bezobzirnu sebičnost (tko jači – taj kvaći) ćovjek individualno i socijalno osuđuje, videći u sebičnosti temelj patnji :
- Sebičnost . . . rađa . odvojenost
- Odvojenost -- '' . različitost
- Različitost - - ''- .. netrpeljivost
- Netrpeljivost '' . . neprijateljstvo
- Neprijateljsto .'' - agresivnost
- Agresivnost .. '' . . . uništenje i smrt
- Uništenje - - '' .. patnju i bol
A patnja je tegobna, ugrožava duševni mir i životno raspoloženje . . .

Duševni mir nije ostvariv nigdje, doli u spoznaji SVEMIRSKE ISTINE . U svemirskoj istini, koja nas okružuje, ali za koju je zemaljski vid slijep. Čovjekovo oko, iako gledajući, ne može nazrijeti niti obrise, iako eventualno naslućuje postojanje.
Svemirsku istinu i potom duševni mir otkriva tek čovjekova nematerijalna duševnost, za koju prihvaćam pjesnički smješaj u srcu, jer samo otkucaji srca mogu sa tim nematerijalnim fluidom komunicirati . . . . .

Pa u konačnici :
Čovječe, čovječe - zašto tako, a ponuđeno ti je obilje sretnih dana, a ti dozvolio da tmurnost zlobe vedrinu radosti zakrije i zaguši ?
Čovječe , potrudi se zaviriti u staru možda prašnjavu svoju arhivu u tvojoj nutrini intime, tamo ima sigurno još tragova ostatka životne ljepote. Nasmiješiti će ti se toplotom. Prigrli ju. To je tvoja intimna toplina .
Čovječe, ako ti sjećanje natjera suze u oči, ne čudi se, ne skrivaj ih. To su sretne suze radosnice. Radosnice što si bio 'tada' vinovnik , svjedok životnog počeka, a danas ti samo sjećanje ponovno dozvoljava istu radost.
Čovječe, toplina tvojih suza je melem oduška zaboravom potisnutih osjećaja. Pusti ih neka teku. Svaka je kap uskrsla radost iz pepela zaborava - donosi u današnju zbilju mlađahnost rađanja dragih iskustava. Iskustava možda još nesazrelog prvog voća u naviješteno proljeće. Voća kojega punu slast ćeš tek s nadom ostvariti kad dođe vrijeme za to, odnosno kad ti srce i duša budu spremni za zajednički prijem.

Čovječe, pripremi se :
Stavi ruku na mjesto srca, spusti očne vjeđe, otvori svoj emotivni ulaz srcu i sačekaj slutnju miline svemirske jednote za svoje postojanje. O d a l e č i jal i zlobu i sve zemaljske primisli ljudske sebičnosti. Opraštanjem svih 'bolnih' uvreda, biti ćeš u oslobođenju od umišljanja nematerijalnoga bola i patnji zadovoljno sretan .. . . . . .
S r e t a n što si čovjek i što postojiš po Stvoriteljevoj zamisli, a nisi samo materijalistički sebični napuhani ' E g o' . . .

( Za vlastito zadovoljstvo pokreni se u 'nepostojeće' postojanje .
Pomoći će ti na tom putu susret s neprisutnim prijateljima…..)

Domoljubac - Zvonimir Tomac

nedjelja, 16.02.2014.

Pogled na more iz Guvernerove palače u Rijeci

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz vlastitog 0pusa

''Sa Valentinčekom !''

:
Ponovno, evo nam Valentinčeka, koji neka nam bude potsjetnik na zanemarene trenutke malih radosti potisnutih u zaborav, a Valentinček je postao žalostan nailazeći na usušene i suhe klice lani posađene ljubavi.
Dragi, zašto ste ih zapustili njegovati ? Trebalo je tako malo mara, samo gdje koja prava riječ, samo pogled razumijevanja, topla ruka, pa i poneke usne na drhtavim usnama. Zašto ste se propustili odazvati na snužden poziv žudnomu pomoći u osami ? Pomoći srcu, koje ne može plakati niti kada duša plače, a ono samo zakucava svakim odkucajem prošlost. Sve prošlo i suze i smijeh, navješćujući radosniju budućnost u kojoj će po vašoj volji i malo zalaganja proklijati, rasti i cvasti ljubav, kao najvrijedniji cvjetak u cijelomu svemirskom prostoru.
Sjetite se, barem na čas, vašeg prvog bojažljivog , nevještog dodira iznenađenih usana, predmijevajučeg poljubca. . . . Da, bijaše to neslučena čarolija usana, mamećući samo još,…još,.. pa sve slađe još,. .još !
A vrijeme istječe, a rutina prelazi u zaborav i nemar i nesjećanje, što je razočaranje brižnoga Valentinčeka, koji postaje sve žalosniji, ali ipak s nadom očekivanja. Ljubav nema dob trajanja. Dok srca kucaju, ona je tu ! Zašto dopuštate da ju vaš materijalni dio, vaše tijelo uguši ? Fizičko tijelo može prigušiti strast, ali ne i ljubav, koja je najvrijednija sastojka težnje za čovjekovu bliskost, kad baš ljubav pobudi nevidljive strune, te se očituje vidljiva, fizička manifestacija ljubavnoga žara. Punina ljubavi je u duševnosti trajna, a ona samo izmjenjuje svoj oblik, ali je uvijek jednako i burna i pouzdano topla. Usne se nisu na životnomu vjetru sasvim osušile --- pa provjerite ! …No ? Mladi/Stariji , Valentinček vas jednako cijeni i poziva. Odluka je jedino na vama . Poslušajte poziv usana! Biti ćete najugodnije iznenađeni, što usana vaših drhtaji/treptaji bude uspavanu, zaboravljenu milinu u vašem srcu . . . Dakle ? Provjeravajte , opetovano provjeravajte, neka se usne predugo ne suše ! .. Da ! No vidite ! Razveselite Valentinčeka, neka vas vidi radosne i zaljubljene. Ne propustite priliku. Priliku je lako propustiti, a nemoguće nadoknaditi.
Dragi počujte , neka nam dojdući dani, budu dani zaborava svih nesporazuma, te potstrek za milovanja srca uz srce, s usnama na usnama, bez govora i prigovora ---u radosti življenja. Sretno Vam svima

Domoljubac - Zvonimir Tomac.

nedjelja, 02.02.2014.

Stara kuća

Domoljbac _ Zvonimir Tomac - iz vlastitog opusa

MAJKA HRVATSKA

Hrvatska nam majka
Sveta domovina
Krvlju obranjena
S ljubavlju ponosna
Majčica rođena

A majke djeca žalosna.
Hrvatsku u srcu nose,
Dok malo sunca u svojoj
Zemlji uzalud prose.

Jer ne mogu znati
Zašto baš Hrvati,
Krvlju posvećenu
Vlastitu domaju
Tuđinu prodaju ...

Domoljubac- Zvonimir Tomac , iz zbirke 'Zvjezdice nas gledaju'

Ne plači majko

NE PLAČI MAJKO
Danas nam je sretan dan
Naša stvarnost nije san
Sloboda domovine je ostvarena
Stoljetna nam težnja je ispunjena

Djeca Tvoja su radosna.
Prošla su vremena žalosna.
Od danas, pa svaki dan
Složno ljubav gradi dom.

Majko, hvala Ti što si nas rodila
Za spas LIJEPE NAŠE odgojila !

Domoljubac- Zvonimir Tomac ,izzbirke 'Zvjezdice nas gledaju'

U TUĐINI NAŠINCIMA

Vama u tuđini , daleko od domaje, kojima usta žude za slatkom korom 'domaćega' kruha umiješenoga iz hrvatske pšenice i raži, te u domaćoj pećnici ispečenoga, pa još tople zlaćane kore raskidanoga, da se u ustima topi ….
Sačuvajte to sjećanje.. Ne dozvolite da Vaša djeca ne nauče hrvatske riječi. Neka budu ponosna što su HRVATI iz male zemlje, poštenih , radinih ljudi, kao što ste i vi sami, pa sada jedini uzor u koga da se ugledaju. Neka uz lojalnost okolini, Hrvatsku u srcu nose, jer oni su djeca Hrvata, a Hrvatska im uvijek majka, a nikad mačeha.
Hrvatska je dva puta tragično izgubila značajni dio svoje vitalne reproduktivne snage ( 1493. na Krbavskom polju i 1945/6. kod Bleiburga ), no zahvaljujući LJUBAVI, samo ljubavi njenih potomaka sa osjećajem za državotvorstvo, m a j č i c a se oporavlja uz zahvalu mnogim njenim sinovima, koji pobuđeni domovinskim osjećajem u srcu, znaju pružiti ruku pomoćnicu kad je najpotrebnije da se izgradi d o m a j a po mjeri za sve njene sinove i kčeri.
Pa neka pregradnja i gradnja, u 2014.g. budu uspješne,
svima nudeći zadovoljstvo u sretnoj životnoj budućnosti….

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters