Kada smrad novca razbukta pohlepnu sebičnost i profiterstvo svaka je humanost isključena. Treba li to komentirati ?
Upravo razvoj naše stvarnosti se sa aktualnim trendom obznanjuje.
Vjerojatno prvi problem s kojim se susrelo svjesno živo biće, bila je briga. Briga o vlastitom opstanku.
Prema Bibliji, prvih ljudi život je bio bezbrižan, sve dok nisu otkrili saznava-nje umovanjem, prarazvitak promišljanja, te ostvarenje upravo razvijene znatiželje, što je karakteristika suštine življenja za čovjeka od prapočetka pa sve do danas. Od tada je briga neizbježna nužnost opstanka. Ona može biti realizirana kao aktivna (briga za sa-moga sebe), ili kao pasivna (primljena od nekoga drugoga)
Razvitkom čovječanstva (nakon napuštanja 'Raja') briga o sebi je postala primarni problem i uvjet opstanka i života kao takovoga.. Oslonac na 'tuđu' brigu i pomoć je sve nesigurniji, jer ovisi o volji drugoga (pomozi si sam ---ako želiš opstati). No ukoliko sam život ima svrhu – koja nužno ne mora biti spoznata – on postaje važan, te ga sama priroda štiti nagonom održanja , pri čemu tada dolazi briga o samom sebi u prvi plan i bude prioritetna, te ju obično pojmimo kao s e b i č n o s t i tu dolazimo do realnog individualnog i društvenog problema, jer sebičnost prema volji samoga čovjeka može imati mnoge 'stupnjeve jačine' , po čemu ju varijabilno poimamo, shvaćamo, odobravamo ili neodobravamo i osuđujemo.
Sveum nije gospodar niti sudac, nego podstrekač u sveprostoru bez orijentira i graničnika, svih jednako pravnih mogućnosti., koje će korisnik iskorištavati kao njemu povoljne ili nepovoljne.
Biblijski Stvoritelj nije 'prvim ljudima zabranio' (zabrane kao takove još uopće nisu bile poznate) nego tek preporučio, (ne jedite s drva saznanja), ukazao na posljedice, no probuđena nezajažljiva znatiželja iz okvira neznanja i naslućivanih mogućnosti neodoljivo je potakla slobodne da ne odole tajanstvenoj kušnji, kad su plodovi privlačno dopadljivi. (Naravno kasniji 'tumači' su iz date slobode odlučivanja izbili svoju korist : 'Mi vas možemo osloboditi vašega grijeha kad nam se pokorite i dadete otkupninu za oslobađanje' što je samo 'normalna' ljudska sebičnost , koja se razvijala s razvojem promišljanja – a životinjski i biljni organizmi ju nemaju.
Težnja uma je ostvariti promjene 'melioracije' po subjektivnoj želji, no kako je i sama želja nesavršena to ona bez datih graničnika nema orijentira , te i sa dobrom namjerom ipak se gubi, skreće, luta redovito u suprotnom smjeru od melioracija , jer sam čovjek po svojoj ljudskoj ograničenosti ne može nikada biti ni procjenitelj niti arbi-ter nedokučivih mu svemirskih datosti a posljedice su razaranje i udaljavanje od nejas-no zamišljeniga cilja, pri čemu i sam um (aktualno ljudski) opsjednut taštinom srlja u vlastitu degradaciju i dekadancu – te kasniji 'melioratori' budu nazadniji od davnašnjih prethodnika /recentni od Etruščana!/ ( Čovjek teško može zanijekati svoju taštinu i umišljenost, jer su one posljedica njegovog slobodnog razvitka u prostoru bez orijenti-ra.)
U razvoju čovjekovog stremljenja bijedno je zadovoljiti se, odnosno prihvaćati kao sam smisao postojanja, malo trenutnog seksualnog ugađanja. Združivanje mora biti tek kruna – šečer na kraju, točka na i - nakon spremnosti ulaska u zajednicu svih ljubavlju obgrljenih, nematerijalno združenih (važniji čojekov dio je nematerijalni), kao oduženje za povjereno mu produženje vrste uz maksimalno uživanje i odgovornost.
Ljubav je iskonska ni o čemu ili komu posebno ovisna osobina – nedefinirljiva datost. Temeljna joj je osobina bliskost svega postojanja, jedinstvene jednote, koja teži iz postojeće razmrvljenosi ponovno sintetizirati prvotno zajedničko sveobuhvatno stanje. Trenutačnu raspršenost (možemo smatrati) kao posljedicu nekog prepametnog eksperimenta (veliki prasak) , te ostvarenog bolesnog stanja.
Pa onda još, evo, smrad novca i razbuktana sebična pohlepa preuzima ko-mandu nad čojekovim ponašanjem, te se ostvaruju eksponati snobizma i taštine (stadio-ni, groblja, neboderi, - grandiozni megalomanski spomenici sami sebi svrha - nezajažlji-va bogatstva (zločinom ostvarivana) na jednoj , a smrtna siromaštva, na drugoj strani.) uz zaglušno proglašavanje po čovjeku ostvarena denaturiranja lažnim melioracijama kao suprotnosnim vrijednostima -bahatost manjine, a bijeda većine – bez primarne namjenske funkcionalnosti i vrijednosti !
Zaboravljena je gradnja 'kule Bailonske' , što samo potvrđuje ponavljanu težnju čovjeka oholice da se domogne nedokučive veličine uma Stvoriteljeva, ne shvaćajući da mu njegova materijalna datost, njegov materijalni mozak, taj doseg ne može dosegnuti, kad apsolutno mora ostati u materijalističkim okvirima, jer je od samoga početka propustio razvijati nematerijalističku duhovnost i sposobnost svesagledavanja.
STEVEN GREER obznanjuje da su ' patnja i bol' najveće čovjekove tegobe, te ''onoliko koliko živimo na odvojeni način toliko patima,a onoliko koliko živimo združeni u jedinstvu sebe sa svime što postoji, toliko smo oslobođeni patnji ''
A odvojenost i jedinsto imaju isti izvor u sebičnosti, te se u konačnici razlikuju samo radi različitosti stupnjeva, jer sebičnost kao primarna briga o sebi bez štete bližnjemu je normalna dužnost, te individualno i društveno prihvatljiva i preporučiva, dok bezobzirnu sebičnost (tko jači – taj kvaći) ćovjek individualno i socijalno osuđuje, videći u sebičnosti temelj patnji :
- Sebičnost . . . rađa . odvojenost
- Odvojenost -- '' . različitost
- Različitost - - ''- .. netrpeljivost
- Netrpeljivost '' . . neprijateljstvo
- Neprijateljsto .'' - agresivnost
- Agresivnost .. '' . . . uništenje i smrt
- Uništenje - - '' .. patnju i bol
A patnja je tegobna, ugrožava duševni mir i životno raspoloženje . . .
Duševni mir nije ostvariv nigdje, doli u spoznaji SVEMIRSKE ISTINE . U svemirskoj istini, koja nas okružuje, ali za koju je zemaljski vid slijep. Čovjekovo oko, iako gledajući, ne može nazrijeti niti obrise, iako eventualno naslućuje postojanje.
Svemirsku istinu i potom duševni mir otkriva tek čovjekova nematerijalna duševnost, za koju prihvaćam pjesnički smješaj u srcu, jer samo otkucaji srca mogu sa tim nematerijalnim fluidom komunicirati . . . . .
Pa u konačnici :
Čovječe, čovječe - zašto tako, a ponuđeno ti je obilje sretnih dana, a ti dozvolio da tmurnost zlobe vedrinu radosti zakrije i zaguši ?
Čovječe , potrudi se zaviriti u staru možda prašnjavu svoju arhivu u tvojoj nutrini intime, tamo ima sigurno još tragova ostatka životne ljepote. Nasmiješiti će ti se toplotom. Prigrli ju. To je tvoja intimna toplina .
Čovječe, ako ti sjećanje natjera suze u oči, ne čudi se, ne skrivaj ih. To su sretne suze radosnice. Radosnice što si bio 'tada' vinovnik , svjedok životnog počeka, a danas ti samo sjećanje ponovno dozvoljava istu radost.
Čovječe, toplina tvojih suza je melem oduška zaboravom potisnutih osjećaja. Pusti ih neka teku. Svaka je kap uskrsla radost iz pepela zaborava - donosi u današnju zbilju mlađahnost rađanja dragih iskustava. Iskustava možda još nesazrelog prvog voća u naviješteno proljeće. Voća kojega punu slast ćeš tek s nadom ostvariti kad dođe vrijeme za to, odnosno kad ti srce i duša budu spremni za zajednički prijem.
Čovječe, pripremi se :
Stavi ruku na mjesto srca, spusti očne vjeđe, otvori svoj emotivni ulaz srcu i sačekaj slutnju miline svemirske jednote za svoje postojanje. O d a l e č i jal i zlobu i sve zemaljske primisli ljudske sebičnosti. Opraštanjem svih 'bolnih' uvreda, biti ćeš u oslobođenju od umišljanja nematerijalnoga bola i patnji zadovoljno sretan .. . . . . .
S r e t a n što si čovjek i što postojiš po Stvoriteljevoj zamisli, a nisi samo materijalistički sebični napuhani ' E g o' . . .
( Za vlastito zadovoljstvo pokreni se u 'nepostojeće' postojanje .
Pomoći će ti na tom putu susret s neprisutnim prijateljima…..)
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 23.02.2014. u 17:07 sati.