Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 02.03.2014.

NOSTALGIJANJE

Ljubav je zagonetni zanos. Nema je, a grli me. Ljubiti je slatko, zagledom u zaljubljene oči duboko …!
Usne drhtave, podatne, žedne, kao prve trešnje zrele, ili crvene maline, zavodljive bobe višnje, sočno grožđe, torta nasmiješena i kremšnite s pjenušcem uz kapi limunade , ……. tad uzlet kroz toplinu sloge u bogatstvo zajedništva, gdje sama bliskost obznanjuje nevidljivo jedinstvo, jednotu dvaju bića u punoći postojanja.
Nema prikladne usporedbe, jer ljubav je jedinstvena, meni nemoguće priopćiva, tajanstvena činjenica, koju nikakove riječi, niti tjelesna manifestacija ne mogu u njenoj suštini naslikati ni definirati. Možeš ju samo po neopipljivoj emociji osjetiti. Posezanje za materijalnim pokazateljima samo otkriva nemoć izražavanja i iskazivanja.
Moja jedinstvena, jedincata ljubavna emocija izražena u vjernosti prvotnom zanosu i izboru mi samo navješćuje i obznanjuje cjelovitost bogatstva, punine sadržaja u skromnoj jednoti umišljaja, davno prihvaćenoga kao bit vrijednosti življenja.
Zašto gomilati jalove riječi ?
Ne mogu ga prihvatiti, tuđ mi je pluralizam ljubavnih bilo subjekata ili objekata . Svaki čovjek je posebno unikatno biće, pa je moguća i različitost poimanja. A ja sam apsolutno monogamist – to je moja osobina i bit. Možda u drugim očima siromaštvo, no zašto utvrđivati siromaštvo 'sirotanu', koji se osjeća bogat uz zdjelu palente ? Palente slatke mu, netom kuhane od upravo sameljene kukuruze, izrasle mu na zbrinutoj njivi , sa bliskima komušane, te u domaćem malom žrvnju mljevene, pa na drvenoj vatri kuhane, odakle te već mirisna topla maglica omamljuje i znaš, sigurno znaš da si zadovoljavajuće bogat i ne mariš za neki usputni prepuni stol svim nepoznanicama, kojih i sam izbor te zastrašuje, poput nestrpljivo nezadovoljene znatiželje, kad ne možeš sve ponuđeno, pa čak ni pogledom obuhvatiti, a tvoja sebičnost nezajažljivo želi sve, sve bez ostatka.
Jalovo mi je takovo bogatstvo materije, a nezamislivo za osjećaj ljubavi. Ako je punoča jedna jedinstvena, onda nema mogućnosti višedjelnosti, a da ostane jedna cjelovita datost. Ako pak možeš svoju cjelinu dijeliti, odnosno davati na dijelove, tada je logično da i primaš uzvratno opet samo neki dio, kao iz pune zdjele gdje nisi jedini konzument. No emociju, ljubav, čovjekova sebičnost ne prihvaća kao diobenu mogućnost, barem ne istovrsnu i istodobno. Priroda, čisto fizički nije omogučila istovremeno nikakovo trojstvo ili višedjelno učešće. Fizička združenost je moguća istodobno ,uvijek samo jednog para, a alternativno sparivanje, tek dolazi u obzir nakon fizičkog raskida prethodnog spajanja.
Ljubavi razlikujem, iako mogu biti iz iste pećnice, ipak po kvaliteti sadržaja i osobina, makar s ponekom sličnosti, one su suštinski različite-
Razlikujem moguću erotsku ugodu od emotivne miline, koje u sretnom slučaju mogu biti združene (jedna uvjetuje drugu) omogučujući puninu trajnijega doživljaja. Doživljaja punine svrhovitog življenja u prirodnoj jedinstvenosti. Jedinstvenosti bez nepodmirenih bilo šupljina, bilo neiskorištenoga viška.
Dajem 'sebe' – cijelog bez ostatka, i grlim 'tebe' – cijelu bez ostatka ..!
Udruženo jedinstvo -prividnih dijelova 'boljih polovica-' u funkcionalni nedjeljiv par, koji se potvrđuje u rezultatu združivanja, kojega više nikakovim postupcima se ne može rastaviti na nekad 'spojne' dijelove, potvrđuje da je ljubav uvijek jedincata cjelina ili je nema.
Ljubav je jedina čovjekova sreća i sva smisao postojanja i trajanja. Naša materijalna stanja su povoljni fizički uvjet da možeš svojim senzorima si predočiti materijalni vid djelička njene značajnosti.
Nakon mnoštva jalovih riječi preostaje mi još samo punina muka i emotivnog snatrenja, da, bez opisivanjem kvarenja intime nježnosti, mogu čuti zov i odziv sretnog življenja. I zato, dragi prijatelji, pokušajte mi se pridružiti u nailazećim trenutcima mojega- vašega- prepunoga emotivnoga muka, u zagrljaju ljubavi . . . . . . slušajući samo otkucaje vlastitoga srca, koje upravo pjeva našu ljubavnu pjesmu …!

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	ožujak, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters