Ljubav je zagonetni zanos. Nema je, a grli me. Ljubiti je slatko, zagledom u zaljubljene oči duboko …!
Usne drhtave, podatne, žedne, kao prve trešnje zrele, ili crvene maline, zavodljive bobe višnje, sočno grožđe, torta nasmiješena i kremšnite s pjenušcem uz kapi limunade , ……. tad uzlet kroz toplinu sloge u bogatstvo zajedništva, gdje sama bliskost obznanjuje nevidljivo jedinstvo, jednotu dvaju bića u punoći postojanja.
Nema prikladne usporedbe, jer ljubav je jedinstvena, meni nemoguće priopćiva, tajanstvena činjenica, koju nikakove riječi, niti tjelesna manifestacija ne mogu u njenoj suštini naslikati ni definirati. Možeš ju samo po neopipljivoj emociji osjetiti. Posezanje za materijalnim pokazateljima samo otkriva nemoć izražavanja i iskazivanja.
Moja jedinstvena, jedincata ljubavna emocija izražena u vjernosti prvotnom zanosu i izboru mi samo navješćuje i obznanjuje cjelovitost bogatstva, punine sadržaja u skromnoj jednoti umišljaja, davno prihvaćenoga kao bit vrijednosti življenja.
Zašto gomilati jalove riječi ?
Ne mogu ga prihvatiti, tuđ mi je pluralizam ljubavnih bilo subjekata ili objekata . Svaki čovjek je posebno unikatno biće, pa je moguća i različitost poimanja. A ja sam apsolutno monogamist – to je moja osobina i bit. Možda u drugim očima siromaštvo, no zašto utvrđivati siromaštvo 'sirotanu', koji se osjeća bogat uz zdjelu palente ? Palente slatke mu, netom kuhane od upravo sameljene kukuruze, izrasle mu na zbrinutoj njivi , sa bliskima komušane, te u domaćem malom žrvnju mljevene, pa na drvenoj vatri kuhane, odakle te već mirisna topla maglica omamljuje i znaš, sigurno znaš da si zadovoljavajuće bogat i ne mariš za neki usputni prepuni stol svim nepoznanicama, kojih i sam izbor te zastrašuje, poput nestrpljivo nezadovoljene znatiželje, kad ne možeš sve ponuđeno, pa čak ni pogledom obuhvatiti, a tvoja sebičnost nezajažljivo želi sve, sve bez ostatka.
Jalovo mi je takovo bogatstvo materije, a nezamislivo za osjećaj ljubavi. Ako je punoča jedna jedinstvena, onda nema mogućnosti višedjelnosti, a da ostane jedna cjelovita datost. Ako pak možeš svoju cjelinu dijeliti, odnosno davati na dijelove, tada je logično da i primaš uzvratno opet samo neki dio, kao iz pune zdjele gdje nisi jedini konzument. No emociju, ljubav, čovjekova sebičnost ne prihvaća kao diobenu mogućnost, barem ne istovrsnu i istodobno. Priroda, čisto fizički nije omogučila istovremeno nikakovo trojstvo ili višedjelno učešće. Fizička združenost je moguća istodobno ,uvijek samo jednog para, a alternativno sparivanje, tek dolazi u obzir nakon fizičkog raskida prethodnog spajanja.
Ljubavi razlikujem, iako mogu biti iz iste pećnice, ipak po kvaliteti sadržaja i osobina, makar s ponekom sličnosti, one su suštinski različite-
Razlikujem moguću erotsku ugodu od emotivne miline, koje u sretnom slučaju mogu biti združene (jedna uvjetuje drugu) omogučujući puninu trajnijega doživljaja. Doživljaja punine svrhovitog življenja u prirodnoj jedinstvenosti. Jedinstvenosti bez nepodmirenih bilo šupljina, bilo neiskorištenoga viška.
Dajem 'sebe' – cijelog bez ostatka, i grlim 'tebe' – cijelu bez ostatka ..!
Udruženo jedinstvo -prividnih dijelova 'boljih polovica-' u funkcionalni nedjeljiv par, koji se potvrđuje u rezultatu združivanja, kojega više nikakovim postupcima se ne može rastaviti na nekad 'spojne' dijelove, potvrđuje da je ljubav uvijek jedincata cjelina ili je nema.
Ljubav je jedina čovjekova sreća i sva smisao postojanja i trajanja. Naša materijalna stanja su povoljni fizički uvjet da možeš svojim senzorima si predočiti materijalni vid djelička njene značajnosti.
Nakon mnoštva jalovih riječi preostaje mi još samo punina muka i emotivnog snatrenja, da, bez opisivanjem kvarenja intime nježnosti, mogu čuti zov i odziv sretnog življenja. I zato, dragi prijatelji, pokušajte mi se pridružiti u nailazećim trenutcima mojega- vašega- prepunoga emotivnoga muka, u zagrljaju ljubavi . . . . . . slušajući samo otkucaje vlastitoga srca, koje upravo pjeva našu ljubavnu pjesmu …!
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 02.03.2014. u 14:48 sati.