Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 14.07.2013.

DVIJE KRIJESNICE

LJUDSKOM SRCU UVIJEK NEŠTO TREBA
ZADOVOLJNO NIKAD POSVE NIJE
ČIM ŽELJENOG CILJA SE DOVREBA
OPET IZ NJEG STO MU ŽELJA KLIJE
( P.Preradobić )

.. Ipak 'nikad' nije ni ovaj puta - n i k a d, jer postoji ponekad,, te makar kratkotrajno sad, . . sa trenutcima, treptajima zadovoljstva.
Ove treptaje treba cijeniti, pažljivo ih njegovati, jer za njih vrijedi živjeti, da se ne dogodi :
----'puzeći i trčeći životom, neprestano tražih sreću. Nikada ju ne spoznah , prije nego što ju zgazih'

Na početku su tek slutnje, eventualno nekakove klice iz nekog 'sjećanja', očekivanja nečega još nedefiniranoga ni identificiranoga, tek buđenje još snenih perceptora i meko ugađanje suzvučja osjetila pred neizvjesnošću.
Želje nisu slučajno (samo pjesnički) smještene u srce, već je time naglašeno da su one suštinski dio samoga bića. Ne nešto stečeno, naknadno proizvedeno ( na pr. u mozgu) već naprotiv prirođeno, kao dio samoga čovjeka i njegove životne funkcije. To uvjetuje i samo zadovoljenje – postizanje zadovoljstva.
Zadovoljstvo se ne može racionalno realizirati, naručiti, razumski ostvariti (razum nužno pomaže ostvarenje uvjeta za postizanje zadovoljstva), makar su sve razumske determinante zadovoljene Zadovoljstvo je autonomni osjećaj potaknut pretežno fizičkim uvjetima i stanjem, ali psihički fenomen.
U fizičkoj stvarnosti svi fenomeni koji se ostvaruju, a podliježu percepciji ljudskih osjetila imaju ogroman (možda nemjerljiv) dijapazon svoga obujma. Međutim samo mali raspon toga obujma je dostupan poimanju naših osjetila, a tek neznatan (prema svemu apsolutumu.veoma mali), dio od toga raspona obujma je za naša osjetila u g o d a n. Prema tomu i sam odabir je nesiguran i treba mnogo strpljenja i umješnosti da se selektira ono što će biti ugodno i što će proizvesti osjećaj zadovoljstva. Na primjer našemu osjetilu vida je ponuđen raspon od totalne tame unutar kompaktne, zgusnute hladne materije do žiže izgarajuće materije ( u plinovotom stanju ili električnoga pražnjeja) . Od toga ogromnoga raspona možemo (bez pomagala) vidjeti neznatno mali interval – od sumraka do osrednjega svjetla – a ugodan nam je tek mali raspon ovoga u nekakovoj sredini 'primjerene' svjetlosti!. Tako isto i osjetilo sluha od ponuđenoga zvučnoga volumena od niskih (dugih) do visokih (kratkih valova) tonova možemo čuti samo veoma ograničen raspon srednjih (jačinu ne uzimam u obzir), a ugodni se tek svode na nekoliko tonova srednje visine i jačine.. Analogno je i sa osjetilima njuha i okusa , te opipa. Osječamo osrednje, a ugodni su samo veoma selektirani i nježni.
Vidimo da je zadovoljstvo ograničeno i ne baš obilato nuđeno.
Pojačani ugođaj zadovoljstva se postiže istovremenim zadovoljenjem ugodnosti što više osjetila. Na pr. u zdravom tijelu, kad svi dijelovi-organi svojom funkcijom i međufunkcijama ostvaruju normalnu predispoziciju za doživljaj, može se uz : prikladno svjetlo,- umirujuću zvučnu kulisu,- osebujan miris,- zavodljv okus,- uzbuđujući opip, javiti u svim stanicama organizma ' treperenje žudnje potaknute odazivom cijeloga psihofizičkoga bića na zov života za jedinstveno sudioništvo u veličanstvenom stvaralaštvu- kao jedinstveni osječaj vrhunskoga zadovoljstva i kao sam ž i v o t stegnut u g r č davanja-primanja življenja.
Međutim, čovjek je psihofizičko biće, što ali u ostvarenju zadovoljstva može biti pri kraju kontraproduktivno .. Naime psihički faktor i misao – svjesno razumsko razmišljanje- kao produkt umnog/ racionalnog rasuđivanja, iako su prethodnim špekulacijama pomogli realizaciju fizičkih pretpostavki, mogu postati z a p r e k a d o ž i v l j a j u zadovoljstva, koji mora biti slobodan, spontan, autonoman, te je ostvariv samo uvjetno, to jest b a z p r i s u t s t v a misli i promišljanja (razumskoj čovjekovoj nadgradnji – na pragu zadovoljstva – dalje prisutstvo je 'zabranjeno'), te se čini da upravo trenutci otsustvovanja promišljanja uvjetuje trajanje zadovoljstva.

Pa, kakav značaj ima funkcija 'racionalnoga' za zadovoljsto?
Isto kao i za sve razumske djelatnosi : kao racionalna priskrba jela, pića, nastambe, higijene,partnera i svega što omogučuje normalni (po mogućnosti konforni) postanak, opstanak i okončanje življenja.
Priprema za ostvarenje užitka je naročito važna iznačajna, te joj često podređujemo sve djelatnosti, a prihvačamo za ostvarenje i rizik i opasnost
.
Budući da se o t s u s t v o misli i promišljanja ostvaruje kratko, to su i zadovoljstva i s k r i č a v o g trajanja ( da je bljesak trajan, bio bi svjetlo i ne tako osebujnoga sjaja !)
Suprotno postignutom osjećaju zadovoljstva n a k o n aktinoga učešća svih čula u pretpripremi za ugodu i zadovoljstvo, osjećaj zadooljstva može se ostvariti i diametralno suprotnim stanjem, to jest uz potpuno i s k l j u č e n j e fizičkih, ćulnih podražaja, u apsolutnom smirenju, totalnim isključenjem svega što bi mogli nazvati životne funkcije, funkcije mišljenja i poimanja, te je takovo stanje l e t a r g i j e jednako zadovoljstvu u apsolutnom smislu što i jest suština zadovoljstva.
Bitno je da je i takovo stanje moguće uz najstrožu zabranu prisutstva misli, jer čim se prišulja neka misao, zadovoljstvo kao takovo nestaje ( 'iz ljudskog srca, u kom taj čas 'već klija sto nosvih želja')

Svi osječaji zadovoljstva imaju zajedničke osobine :
--da su k r a t k o t r a j n i
--da su i s k l j u č i v i
--da su n e m i s l i v i
te tako fizički suprotnih zahtjeva,a za nastanak su u suštini za bit zadovoljstva i s t i - Pojavljuju se kao k r i j e s n i c e u tami postojanja. Zasvijetl i nestaju (rađajući nadu ponavljanja).
Ipak osvrčući se samo na njhovu kratkotrajnost, bila bi nezahvalnost prema prirodi, Stvoitelju, sebi samomu omalovažavanje tih i s k r i c a r a d o s t i i z a d o v o l j s t v a , jer su one, takove kakove jesu, individualno različite, p r o t u t e ž a s kojom stoji u ravnoteži svekoliko naše bivstvovanje između rijetkih trenutaka zadovoljstava (što je kraće to je bitstveno vrijednije ), na kontinuiranoj stazi života ( koju po pretežnoj tegobnosti se naziva 'suzna dolina )…

Te i s k r i c e su vjesnici kristalizirane i tako osjetilno pojmljive svrhe života i najveća vrijednost bitka našega bića. One su po načinu nastanka kao prividne suprotnosti ipak istociljne (različiti su putevi do istoga cilja), pa ostaje n a g a đ a n j e da li bi sjedinjene mogle potpunije zasjati odnosno u zagrljaju spojeni kao DVIJE KRIJESNICE -- ZANOSNI DRHTAJ I KRAJNJI SMIRAJ, dosegnuti b l j e š t a v i l o s u n c a s r e ć e . . . ?!

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke MIRIS INJA

<	srpanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters