Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 16.12.2012.

BOŽIĆ 2012.

Pa evo, nakon više oblaka, kiše, magle, ponešto mraza, bilo i sunca, ohrenula se zemlja-planeta, jedina naša domaja, jedanput oko svoga 'gospdara'. Jedan obrtaj, a mi kliknuli : prošla je jedna godina od našega zadnjega pozdravljanja.
Doista, prošla je. Evo nam Božića i navještaj novoga početka u ustrajnoj vrtnji sa nadom za više sunca, a manje magle, i tmurnih oblaka na dojdućem putu i putovanju.
A božićno je vrijeme radovanja. R a d o v a n j a djetinjeg, srdačnog, prijateljskog. . . . . . .

Danas je mirni, hladni dan. Razmišljam, odgađam poći u samoposlugu. Pa ipak, eto baš sada, slučajno, niti minutu ranije niti kasnije, koračam pločnikom i bližim se vratima dučana. . . Još par koraka do ulaza, a prema meni se bliži mlada žena i uz njenu suknju se držerći, malo amo –malo tamo se gegajući, dijete, vjerojatno ne jako davno prohodalo, možda dvadesetak mjeseci staro..
Kolnikom jure, pokraj nas, automobili, te strepim : nespretni zakoračaj djeteta i nesreća je neizbježna..
No približismo se susretu i mimoilaženju, kad još nepodučeno, nezakočeno, nefrustrirano 'konvencijalnom pristojnošću' dijete ispusti majčinu suknju i krene dva- tri koračića , pa se uhvati za moju nogavicu. Začuđen stanem. Nesvjesno pružim prst, a mala topla ručica ga uhvati i drži blagim stiskom, još podigavši pogled, povjerljivo bez čuđenja.. Djetetova pratilja bi zbunjena. Nije još reagirala, a ja ne promišljajući,dobrohotno u trenutku vedro raspoložen podignem dijete, a ono se prigrli u moj naručaj.. Povjerljivo bez oklijevanja, prisno bez podozrenja ili promišljanja kako to samo nevino djetešce može.. Sve se zbilo u nekoliko sekundi, a dijete privito , prigrljeno u mome naručju miruje čeka, čeka kao da mu je baš tu njegovo pravo mjesto, dok ga majka ne preuzme, uz opomenu: ''budi dobra, nije to naš striček'', a meni : ''izvinite''. . .
Ugodno zbunjen neočekivanim događajem odvratim : ''Možda nam to dijete, nevino i nesvjesno, kao utjelovljena b o ž i ć n a r a d o s t manifestira samo to što bi, ako ne svagda, a ono barem ovih božićnih dana, asocirajući nas na bezazlenost djeteta, mi svi morali manifestirati. Iskazivati međusobnu ljudsku bliskost u okruženju sveopćeg povjerenja i iskrene ljubavi.''

Ušavši u dućan, još pod dojmom neizrecive dragosti zbog netom ostvarenoga dječjeg zagrljaja, valjda mimo običaja, kad se sve u samoposluzi obavlja bez suvišnih riječi, ja možda malo nasmiješen pozdravim blagajnicu : '' dobar vam dan ''. Ona me začuđeno pogleda, a ja p o m i s l i m : 'kad bih sada ovoj prišao –kao ono dijete- i pokušao ju zagrliti, bi li shvatila tu manifestaciju kao moj izraz srdačnosti i radosti što živimo, ili bi presenečena zavikala '' ptrostak ' a drugi kupci navalili : držite napasnika, silovatelja, dok ne dođe policija. Fuj, kakova sramota, starac a razvratnik . . . .
No 'zamisao' nije realizirana i sve je u nenapadnoj kolotečini.
Kao da ničega nije ni bilo. A b i l o j e ! I to nešto značajno. Baš toga hladnoga zimskoga dana, na čas obasjanoga toplom zrakom sunca. Susret nevinosti bez primsli. Susret u zagrljaju mladosti i starosti na čas obgrljenih fluidom dobrote, bezazlenosti i bliskosti. F l u i d o m o p ć e l j u b a v i , kojoj smo se slučajno našli na putu, toga časa, na tomu mjestu u m o j e m u g r a d u, kad je ljubav na svojoj predbožićnoj šetnji d a r i v a l a otvorena s r c a slućajnih namjernika b o g a t s t v o m intimnih e m o c i j a. Samo emocija nevidljivih , ali prisutnih. Emocija života vrijednih.
A božićni su dani, dani radosnog očekivanja, kad ćemo se svi osjetiti zbliženi, obavijeni valovima sveopće svemirske ljubavi.
Zato kad ovo pročitate p o d i g n i t e u vis ruku široko raširenih prstiju, te kliknite : SRETAN BOŽIĆ i svi ćemo se radovati u zajedništvu postojanja !
ŽELIM ''SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE'' - i- S R E T A N B O Ž I Ć !!!

Domoljubac - ZvonimirTomac. Rijeka, prosnac 2012.

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters